(Iz moje skore knjige, sve Vas ljubi Vaša Brigita!)
Sjedili smo tako u društvo i naš djedica je počeo sa pričom:
"...Joj što je moja žena ljubomorna, uvijek je bila takva. Ja s njom nisam mogao izaći na kraj. Morao sam je za svaku ženu s kojom sam radio uvjeravati da s njom nemam ništa. Kad bi me neka nazvala, žena me odmah ispitivala tko je ta.
Najgore je bilo
kad se jedna s kojom sam izlazio, pojavila pred našim vratima, ustvari još je gore bilo kad je muž od jedne pozvonio na vrata. Ja sam pobjegao kroz prozor! ...Žena mi je živi đava..."-nastavio je svoju priču...
Ustvari, djedica nije loš. Ja ga obožavam slušati. On i baka su živo čudo. Kako oni pričaju njihove dogodovštine, to je za umrijet od smijeha. I razumijem ja djedicu,
nije lako kad ti žena ne da da imaš djevojku (a muž momka)!
Kaže on -Joj kako je ovu istjerala iz kuće...
a baka...-Da sam je samo dohvatila, kosu bi joj počupala!
I drže se za rukice i skupa smiju tome.
Ovaj put nećemo pričati o onoj ljubomori u vezama, ni onoj u pubertetu, niti onoj koja je ozbiljan problem i zovemo je bolešću.
Ovaj put ćemo pričati o ljubomori u braku i to kad su supružnici bili (ili jesu) u financijski različitim položajima jedno naspram drugoga i
pokušati odgonetnuti zašto se kaže da su žene u takvim brakovima bile (ili jesu) ljubomornije od muškaraca.
Kad se muškarac javno hvali u društvu da mu je žena ljubomorna...gotovo uvijek ispadne da je on takvom pravi i da joj daje povoda. I gotovo pa uvijek to nije ta 'prava' ljubomora koju bi on htio, ali je on takvom predstavlja (jer ljubomora bi NAVODNO trebala biti znak da je on vrijedan i poželjan ne samo njoj, već i drugim ženama).
A onda kad pogledate takve likove, uvijek ćete se pitati 'zašto je ljubomorna na njega?!'
Skužit ćete da to nisu frajeri, nisu zavodnici, nisu ljubavnici već obični likovi koji 'napokon imaju žensko' pa si daju malo na važnosti.
E sad zašto je došlo do toga da su žene ljubomornije i jesu li? Odgovor naizgled ne može biti logičniji.
Kad pogledate život žena i život muškaraca kroz povijest, sasvim je jasno da su im uloge u odnosu oduvijek bile različite i oduvijek superiorno-inferiorne, rijetko ravnopravne.
ŽENE SU ODUVIJEK BILE FINANCIJSKI OVISNE, PRVO O OCU, POTOM O MUŽU, SAMO SU IZ JEDNE OVISNIČKO-INFERIORNE ULOGE PREŠLE U DRUGU. A MUŠKARCI SU ODUVIJEK IMALI POSAO I NOVAC. SAMIM TIM I MOĆ.
Žene gotovo nikad ništa nisu mogle bez muškarca ni izreći a kamoli sprovesti u djelo a da za to imaju podršku obitelji i okoline. Muško je bilo to koje se slušalo i 'uzimalo za ozbiljno'.
I danas ćete čuti da ženu koja 'mijenja' partnere ili vara muža, nazivaju kurvom i da se automatski proziva i nju kao majku, s retorikom 'šta će sutra njena djeca reći kakvu su majku imali?.
Od žene se uvijek očekivalo savršenstvo. U svemu. Ponajviše u poslušnosti, odanosti, vjernosti, i majčinstvu, naravno.
Te mnogo starije generacije muškaraca će znati reći da im je uspijeh bio imati ljubomornu ženu. Kao da su time 'dobijali na cijeni'. A u isto vrijeme, mnogi i jesu varali žene i to bez imalo skrivanja.
I NE MOŽEŠ A NE PITATI SE
-DA LI JE TA ŽENA KOJA MU JE RODILA DJECU (mada nije nužno ali pravilo je uglavnom takvo)
I USPUT SE VIŠE NIJE MOGLA VRATITI U SVOJU PRVOBITNU OBITELJ (jer bi to bila sramota za njezinog oca i majku, a dijete koje bi donijela iz braka bilo bi nazivano pogrdnim imenima i zauvijek nažalost zapečaćeno sramotom),
ZAISTA BILA LJUBOMORNA (I BAŠ U TOLIKOJ MJERI)?
Žena koja je bila materijalno ovisna o tom mužu i koja ako ode od njega ili gubi dijete (jer od čega će ga uzdržavati a sve i da ima od čega, on je mogao dijete uzeti sebi nakon razvoda ako tako odluči )
ili oboje budu izvrgnuti javnoj sramoti, po meni teško da je bila 'zamantana' (opsjednuta) njegovim spolnim organom i ljubavnim umijećem te brigom da joj druga BAŠ TO NE UKRADE. Ona je bila pod teretom puno većih briga.
Muškarci su tada dakako bili svjesni svega ovoga o čemu pišemo, a pogotovo položaja žena u društvu i mnogi su svjesno iskorištavali to, i ne da ih se nije osuđivalo zbog takvog ponašanja, već su i dobijali pohvale i veći status u tom istom svom društvu zbog toga. 'Zamisli, imati vjernu ženu doma a ako je još lijepa i zgodna, i varati je sa nekim 'prostakušama (ili ne) po kafanama' (bez namjere uvrede ikoga!) a ona to mora svjesno trpjeti i ne reći ne...to je bio uspjeh!'.
Nitko nije 'žalio' ženu. Još gore, jer cilj nije sažaljevanje, već ravnopravnost, nitko joj nije dao za pravo da ode iz toga i promjeni svoj život, dapače nije ni ona sebi davala za pravo tako nešto! Rijetke su imale podršku i razumijevanje za taj korak. A upravo su podrška i razumijevanje bili presudni za to. Čak su im i majke govorile da se tako mora (jer su i one tako naučile i takav život vodile).
Samo, kakve to veze ima s ljubomorom?!
Kad je netko u odnosu superiorniji, a ta moć često ima veze s novcem, tad to često i zloupotrebljava jer 'mu' više u ovom slučaju, nije dosta da ga supruga voli već mu sad satisfakciju pričinjava i to da ona radi ljubomorne scene, da mu tjera ljubavnice s vrata i pokuša se ubiti ako je on ostavi jer zamisli...toooooliko ga je voli i on tooooliko vrijedi.
'-Ma nije te toliko voljela i nije da te nije htjela zamijeniti i nije da to nije poželjela ostaviti...već možda nije mogla.
Možda se morala boriti da ima krov nad glavom, da ima šta jesti.
Borila se da joj dijete ne zovu kopiletom (muka mi je od tog izraza) i da to dijete ima oca i majku.
Ostala je i borila se za svoje mjesto u tvom životu, jer drugi nije imala!
Ne da ga nije željela imati...ma bilo je i boljih od tebe!
I možda te i varala samo ti to nikada ali nikada ne bi saznao niti ćeš (zapamti i ona je ženskog roda kao i one s kojima si je varao), ali znala je da mora ostati u tome, znala je da se kao lavica mora boriti da svaku drugu otjera, jer gdje će ako je zamijeniš jer tu joj je bio dom.
A ti si je svjesno umjesto osjećajem sigurnosti i mira, hranio nesigurnošću i strahom da se tako nešto može dogoditi. I kako je onda njena borba i njezin strah ljubomora (a sve i da jeste, zar nije imala pravo što sumnja u tebe?) ili odraz njezine ljubavi prema tebi?! Kako?
NIJE TO LJUBOMORA, TO JE BORBA ZA OPSTANAK I OSTANAK.
Nije to ljubomora...nije to ljubav...to se zove preživjeti.
Ti možda jesi varao i jesi bio uspješan u tome i jesi je možda ponižavao i jesi od nje pravio budalu...ali
nisi zato velik muškarac, niti 'faca'.
Nisi zato niti dobar ljubavnik, a ponajmanje si zato dobar muž!
I jeste poražavajuće, ali ona se nije borila za tebe...nažalost po tebe, ali nije se borila istinski za tebe već se borila za sebe. Za sebe i svoj dom čak i po cijenu svog ugleda i toga da je praviš ljubomornom i varaš.'
Ima toga i danas. Vremena se jesu promijenila ali ne dovoljno i ne svugdje, da bi se moglo reći da se i ljudski svjetonazor promijenio u potpunosti na bolje.
Još i danas ćete čuti iz tih 'primitivnije odgojenih i posloženih familija' kako otac savjetuje sina da ne bude papučar već da mora imati i 'nešto' sa strane.
Još i danas ćete čuti kako se muška varanja odobravaju a žene su i dalje samo kurve kad čine isto.
Još i danas ćete čuti kako netko namjerno koristi bolju poziciju u životu u odnosu na partnericu, ne bi li se pohvalio njezinom ljubomorom a pritom prikrivao da ona možda 'nema drugog izbora nego biti s njim' (iako se izbora ima ali...)
Međutim, dobra stvar u svemu tome je da se žene više ne obaziru na to. I rjeđe si nego prije dopuštaju takav položaj i takvo poniženje i takvu manipulaciju.
Dapače, danas se žene radije
'školuju' za biti prostitutkom nego što biraju biti supruge u lošem braku.
Danas mašu sa svih naslovnica sa svojim grudima i stražnjicama i pritom prkose vremenu i primitivizmu (isključivo mislim na one koje to čine svjesno i iza čega stoje kao svog vlastitog odabira, a ne kao odraza njihovog niskog samopoštovanja i niske samosvjesti ili alata manipulacije, zamjene za znanje ili nečeg tome sličnog), a u isto vrijeme 'hvale' se kako su dobre majke.
Danas žene bez srama konobare i znaju da opet moraju (ili ne moraju) biti razgolićene i proste da bi dobile bakšiš ali ih više nije briga.
Danas se ipak, prije svega, ženska djeca odgajaju sa drukčijim moralnim vrijednostima u različitim društvenim okolnostima nego nekada prije. Odgajaju se kao i muškarci sa stavom da trpljenje lošeg nije dobro niti je poželjan oblik ponašanja, te da i žene imaju pravo na financijsku i materijalnu sigurnost u svakom pogledu i da imaju pravo na svoj posao, karijeru i (dobru) zaradu. Odgajaju se tako da znaju da to što su majke jeste hvale vrijedno ali nikako nije razlogom da im se strože sudi u braku ili da se od njih očekuje da su savršene u svim aspektima svog života. I nikako djeca nisu razlogom da se ostaje uz lošeg bračnog partnera ( i/ili oca te djece). I nije nužno da je partner loš da bi se brak okončao.
Danas žene sve više mogu i ne moraju ostajati uz onoga tko ih vara. Danas žene sve više imaju izbor napustiti takvog partnera.
U KONAČNICI, I DANAS ĆE ŽENE BITI OD MNOGIH OSUĐIVANE KAD ODU OD LOŠEG MUŽA ILI IZAĐU IZ LOŠEG BRAKA, ALI ONE IPAK ODU I KAKO GOD DA PREŽIVE, ONE PREŽIVE.
Danas su stupove srama u krajnjem slučaju, zamijenili časopisi koji ismijavaju one koji su primitivni, one koji su licemjerni i one koji zlostavljaju pod bilo kojom izlikom.
Danas je dopušteno svašta ali idemo ka tome da nije dopušteno upravo to, iživljavanje i zlostavljanje ikoga pa ni one osobe koja je financijski ili na bilo koji način u potlačenijem položaju u ljubavnom (bračnom) odnosu.
Ooo da, još je jako puno lažnih moralista. Nažalost, češće žena, koje takve koje odluče izaći iz lošeg odnosa osuđuju i nazivaju a kako nego 'klasičnom pogrdnom rječju, ilitiga kurvom' najčešće upravo zato jer su one imale hrabrosti promijeniti svoj život, za razliku od njih.
Na svu sreću, DANAS JE I PUNO, PUNO VIŠE DOBRIH MUŠKARACA KOJI SE NE SRAME BITI ONO ŠTO JESU, ne boje se to pokazati i ne boje se suprotstaviti primitivnoj sredini i primitivnim očekivanjima od njih. I u nemalom broju slučajeva, to su muškarci koji jesu djeca roditelja koji su bili u takvim, lošim brakovima.
Danas je puno više onih ljudi koji na život gledaju drukčije nego njihove majke, očevi, bake, djedovi po pitanju trpljenja... Onih koji imaju reći ću,
ispravniju moralnu ljestvicu.
Da, danas je puno i onih nezadovoljnih novim poretkom stvari, koji sjede u grupicama i komentiraju 'gdje je ovaj svijet otišao?' ... - mislim tamo gdje ste ga doveli sa previše licemjerstva, previše nejednakosti, previše zabrana i previše nametanja. U slobodu.
Ipak da se vratimo na temu... kad drugi put čujete nekoga kako se HVALI kako mu je žena ljubomorna, a ne sjedi s njom kao dekica s početka priče svojom bakicom (a i to je tema za diskutiranje ali neki drugi put), i ne smiju se skupa ISKRENO tome, još jednom razmislite u kojoj inferiornosti se naspram njega našla ta ista koju spominje. U materijalnoj, emotivnoj, fizičkoj? I gotovo uvijek znajte da to nije ljubomora, a to nisu frajeri.
Frajeri su oni cool likovi koji svoj život žive po svojim pravilima i uz njih hoda žena 'puna sebe', sređena i dotjerana sa smiješkom na licu.
Da li tu netko nekoga vara, potpuno je nebitno za cijelu ovu priču jer bit je da oni u svojim odnosima i brakovima partnerici daju najbolje od sebe (kao i ona njemu) i da je brak kao i zajednički život, svjesni odabir kojim usrećuju i sebe i partnera a ne samo ispunjenje društvene norme i sigurnost na kojoj grade drugi život štetan po onoga s kime su u njemu.
I ne samo to, ovakva ljubomora o kojoj smo 'pričali' zapravo i nije ljubomora a još manje kompliment onome koji se njome hvali. Prosto-to je samo i samo iskorištavanje bolje pozicije u kojoj se netko nalazi naspram partnera, i zlostavljanje istog. Ništa više i ništa manje.
To nije znak koliko netko vrijedi već koliko je loš njegov postupak jer iskorištava nečiju slabost da bi sebi podigao vrijednost, nažalost na potpuno netočnoj tezi i teoriji.
*Ljubomora u bilo kojoj vezi ili braku nije odraz visoke cijene drugog partnera, već odraz velike nesigurnosti u bilo kom obliku, partnera koji je ljubomoran, u nečem u njegovom životu.*
Volite se i ljubite! Vaša Brigita
