ŽIVOT 'S' NATPROSJEČNOM INTELIGENCIJOM.

Naslov namjerno napisan baš ovako ali odmah da Vam kažem-ako ste ‘ti', onda znajte da je to jedna od najlipših ‘stvari’ koja vam se mogla ‘desiti’. Krenimo otpočetka. Ovo je prvi dio. Drugi uskoro. I namjerno je baš ovakav kakav je. Nazovimo to, umjetničkom slobodom. Bez susprezanja. Jer i obrazovani cijene sebe, glasno i jasno! Istim rječnikom kad zatreba onih koji misle da je drugačije.

Naravno da je zabavnog karaktera, ljubi Vas Vaša Brigita!

Nije svako društvo, društvo koje ne podnosi inteligenciju i inteligentne ljude. Naprotiv! Ali društvo ne baš inteligentnih, o da, jeste. 
U svom pisanju i otvorenom prozivanju stvari kakve jesu i ljudi kakvi jesu, u zadnjih par mjeseci susrela sam se s jednom subkulturom našeg društva. Točnije s tri do četiri pripadnice istog. Ne baš pametne osobe, ne baš uspješne i ne baš humane. I za moj ukus, i ukus meni bliskih ljudi, preslabe u svakom pogledu. Međutim, s obzirom da su se uhvatile mene i preračunatog kopiranja moga rada, a ja sam odraslo biće i čeljade, a ni kao mala se nisam imala problem izboriti za sebe i za one za koje se trebalo izboriti, s guštom ih nastavljam prozivati za sve ono što žele da sakriju, ne od mene, već i od samih sebe, da nisu dorasle onome čime se bave i prije svega, meni. Bahato? Može biti, ne mora biti, sasvim svejedno. Ali istinito.
O kome i o čemu se zapravo radi?
Jako često se čuje, da kad ste mali i kad ste u sredini u kojoj tek vaši nastavnici i vaši prijatelji, i obitelj naravno, shvaćaju vašu inteligenciju, talentiranost, se često susrećete sa osobama koje ne žele učiti, ali žele maltretirati one koji uče.
Ja sam oduvijek jako društveno biće, i moji prijatelji, moram se pohvaliti, svi odreda imaju prilično velik raspon kognitivno-spoznajnih sposobnosti kao i veliko srce. Ali i muda kao odrasli ljudi. Da, ono što se u reklamnoj kampanji češe. Ali figurativno. Neki i doslovno (pričam o veličini, ne češanju). Da se ne lažemo.
'Ali kad ste mali, (pišem s razine jednog školarca njegov pogled na stvari) onda se morate izboriti sa tim malim ‘delikventima’, ne baš (uvijek) opasnima ali eto, takvima kakvi jesu, o tome ćemo drugi put s razine velikih, 'koji će vas i tući ako se ne želite s njima pohvatati u 9 godini iza škole ili ići da vas se pohvata, tamo isto, već učiti, imati svoje interese i gle čuda, one koji se ne vrte oko hvatanja spolnih organa, duvana. Ili trave. Da, čak i u 9-oj godini.' '(primjer iz jednog dnevnog časopisa u nekoj zemlji nedođiji ;-) )
Pitate se šta se onda događa kad su malo stariji?
Možete zamisliti. Međutim, ja sam oduvijek imala raznovrsno društvo. I po ocjenama i po želji za učenjem ali s nekim zajedničkim osobinama. Pitate se kojim? Onim s početka priče.

Kognitivne sposobnosti.
Veliko srce.
I velika 'muda'.
I predivne dečke i cure uvijek u svom životu. AMA BAŠ UVIJEK!
Međutim, kažu, uvijek ima i onih koji koriste većinu, grupirani, da bi maltretirali manjinu. A gle čuda, nekako uvijek na kraju priče, ispadne da je manjina upravo s navedenim osobinama.
Kako bi se to rasplelo? Ljudi odrastu, sve to ostanu uspomene i ti isti sazru i shvate bit života, uhvate se u koštac sa svime što život čini, preko vlastite djece prođu neke stvari, i sve to nekako kroz šalu prođe kad se toga čovjek prisjeti u razgovoru. Međutim, je li uvijek tako?
Ne.
I sad kako je 'ta dob' povezana sa ovim o čemu vam pišem a događa se unatrag nekoliko mjeseci.
Vidite, postoje neki pojedinci koji nisu očigledno sazreli dovoljno ( da, i ja sam u čudu) i u 40-ima se ponašaju kao delikventni za nepovjerovati klinci iz priče, 'sa 9, 10, godina' iz neke zemlje nedođije ali s jednom i samo jednom razlikom, ako ne računamo pridodane im sijede i godine, - sad one žele biti pametne i po pameti poznate, a kako nemaju svoju, što bi rekla jedna moja draga čitateljica sa stranice, posuđuju tuđu. Posuđuju, mislim, kradu. I gdje je nastao problem? Meni nigdje. Ali njima u tome što su to uradile i meni. 
I još na sve sikću od bijesa jer su prozvane i još bi da napadaju jer hej, pa one su prozvane. A šta ste mislile?! 

Pa da vas uključim u to kako stvari stoje i ovako.

Od visoko obrazovane osobe se očekuje da ne beštima (ne psuje), jer pobogu obrazovana je, to joj ne priliči, već da okrene i drugi obraz i da ga sorry na izrazu, 'primi bez vazelina' i bez pogovora. Jer eto, obrazovana je?!

Pa se onda s tom predrasudom, nasadi još jedna, ako se radi o lijepoj i slatkoj osobi, od nje visok glas nitko ne očekuje, a ako se tome pridoda i humano zanimanje-osigurali su si siguran jackpot-krast će do mile volje, zajebavati i kititi se tuđim perjem, jer to su 'klinci' s početka priče, više oko škole s podignutim suknjicama nego u školi s glavicama 'u' knjigama i maltretiraju one koji se 'prave pametni'. Da li su zbog podignutih suknjica ‘loše’? NE. Ali neupitno je zbog čega 'jesu'. Što sa 4 banke plus minus, ne testiraju svoju stvarnost i sudionike ove priče u njoj. Pogotovo jer se radi o nekome tko ni sa '9' nije bio žrtvom takvih sranja! A kamoli sad. Nit tih sranja nit tog nivoa! 
Natprosječno inteligentno dijete, ovisno kakvo je i u kakvoj se sredini razvijalo, ni kao dijete ni u odrasloj dobi, nema problem reći šta misli, kome misli i kako misli. I tu su se dotične gđe, poprilično preračunale.
Natprosječno inteligentna odrasla djeca nisu glupa. Da, dobro ste pročitali.
Jako dobro znaju reći ne na ono što im se ne sviđa i jako lako će vam jb sve po spisku kad ih nagazite. Rječnikom koji vi koristite i zaslužujete jer eto znaju i mogu! Da, zaboravila sam reći, natprosječno inteligentna djeca sa visokim zdravim samopouzdanjem.
I da se onda vratimo na ove ‘manje inteligentne’. Jako je lipo što su shvatile da nešto mozga treba imati za prodati se kao reinkarnirana Majka Terezija, ali sve bi to štimalo, da svoj ne koriste samo za ideje kako nešto tuđe ukrasti ili izmaninpulirati, ili nekog zajebati da se domognu slave. 

One slave koju vi čitav život živite. 

Onih pohvala koje vi čitav život dobijate. 

Onih medalja koje vama čitav život daju. S opet jednom razlikom-VI STE IH ZASLUŽILI. VI STE SE IZBORILI SVOJOM GLAVOM I SVOJOM PAMEĆU ZA TO. 

A one bi besplatno, jer eto, proste su pa mogu. Ma kako da ne! 

Ne da ne može, nego NE MOŽE! I to toliko ne može da će se pokajati što su se ikad uhvatile u koštac sa pravljenjem ili barem pokušajem pravljenja vas budalom.
Znači moje drage promašene. Obrazovani ljudi nisu ‘debili’ kako smatrate, niti su dobri da bi ih vi guzili, niti su bez jezika da vam neće vratiti, niti su bez muda da vama neće oprati pod (figurativno rečeno).
Natprosječno inteligentna djeca danas odrasli ljudi, nisu samo oni koji sjede u kutu, vi ih pohvalite i oni presretni. Dobili diplomu i oni presretni.
Odrasli natprosječno inteligentni ljudi će vam tako jasno i glasno 'očerupati' njihovo perje s vas da ćete nakon toga hodati kao očerupane kokoši. Bijesne očerupane kokoši. Zašto? Zato što cijene svoje znanje!
Zato što cijene svoj trud!
Zato što cijene svoje roditelje i obitelj koji su ih poticali i podržavali da budu to šta jesu!
I zato što nemaju namjeru vama davati svoje zasluge. Ni pod razno!
Možda ste curke moje gledale previše filmova, ali ja vam kao ni moje kolege nisam od onih koja vam za 100 kuna ili eurića piše radove a vi se bahatite njima. Ja ću vam sasuti ne u lice sve, nego ću vam ga sa istinom oprati, da vam više nikada napamet neće pasti misliti da ćete proći lišo.
Meni je drago što ste podizale suknjicu, i mnoge druge djevojke to čine, pa imaju obraz. I vjerujte mi, meni to uopće ne smeta! Ne bi ni znala za vas, da se niste silom ubacile u moje vidno polje s mojim radom! A sad kad jeste, idemo do kraja!
Mnogi moji prijatelji, jesu kružili oko škole, ali su danas uspješni ljudi.
A to što se vi niste mentalno makle od te faze i što ste u njoj zaglavile, a danas bi da se zovete majkama terezijama i podižete svijest naroda na višu razinu, kod mene zaboravite na tu priču. Kod mene niste dobrodošle! I ako ćete se kititi nečijim perjem to svakako neće biti moje. A svijest možete podizati tamo gdje suknju niste, znači dalje od onih koji su vas i prije mene prozvali. 

Brojnih bivših i sadašnjih kolega, familije muževa šta sadašnjih šta bivših, a bome i vaše, susjeda, sugrađana, "konzumenata" iz davnih i ne tako davnih dana te brojnih znanih i neznanih koji bi vašu maglicu da pročešljaju brzo. Ali može to i ovako polako pa brzo, pa brzo i polako, s guštom. Nas koji gledamo kako je to biti "glup" a željan pameti. I svega onoga što nikada niste imale-priznanja da išta radite već 4 banke pametno od onih kojih želite i još zanimljivije kako se ponašate da bi bar jedno dobile. Nas koji se ne moramo pozivati na prosvjetljenje da bi izašle među "taj" svijet. Dapače, mi ga činimo. 

Zamisli, digle suknju danas i ništa, ipak za to što žele trebaju imati nešto što vrijedi a da nije što bi rekao Bora Čorba, ofucano. 
Danas se u 40-oj hvalite poslušnošću svojim roditeljima, a blatite im ime i danas. 

Jedino što vam ispod suknje više neće ni vlastiti muž, a uniformu časne obući ne možete. Zato lipo, da se razumijemo, natprosječno pametno čeljade, talentirano čeljade, dobro čeljade, slatko čeljade, ma nazovite ga kako hoćete nije bez mozga i muda i bez imalo oklijevanja prozvat će vas tamo gdje se snaći nećete sa svojim ukradenim frazama. I bez da vuče mamicu, taticu i dečkića uz rukicu, već samostalno uz svu potporu svojih ljudi, ali samostalno vama u lice! Znači, da, možete krasti ali ćete toliku 'cijenu tome platiti' da će vam na životu vječna ljaga stojati. Nećete biti poznate samo kao 'bivše radodaljke' već i odrasle lopuže. Zašto? Zato što postoje ljudi koji se ne boje reći NE! I ja sam jedna od njih. Rekoh jedna! I jedna od njih!

 Zato lipi moji, nije sramota opsovati.
Nije sramota izboriti se za sebe.
Nije sramota držati do sebe.
I neee, nije sramota učiti školu, imati pamet i diplomu i ne dati nekome da misli da s njom može brisati svoje dupe (umanjila bi al ne ide u ovom slučaju)! Neprimjereno? Naspram čega?
Ako će itko obrisati, onda to budite VI. 

A te 'moje' iz sredine priče, odavno riješene, ali na primjer ostale, i svima vama kojim se pokoja zakačila kao parazit na vaš posao, slobodno odjebite bez pardona i razmišljanja!
Natprosječno pametni ljudi nisu natprosječne budale. Sorry but not sorry.
Za moju diplomu sam ja grijala moju stolicu i moj mozgić, drage moje. A vi to što ste grijale a danas ne proizvodi ništa pametno, ni na kartu sažaljenja nema neprozivki!
Zašto, zato što ja danas mogu sebi priuštiti da grijem šta hoću s jednom razlikom.-vaše mi ništa toliko ne imponira da ga uzmem. 'Osim možda muža ili dečka ako poželim.' Ja ili bilo koja treća. Svejedno. 

Čisto da shvatite da sve imamo isti polni organ ali razinu inteligencije malkice drukčiju. 

I tako, zabavih se! Ljubin Vas. Novi nastavak uskoro. 

Svijest podižu tamo, gdje suknju nisu

ŽIVOT S NATPROSJEČNOM INTELIGENCIJOM.

Podnaslov namjerno napisan baš ovako ali odmah da Vam kažem-ako ste ‘ti', onda znajte da je to jedna od najlipših ‘stvari’ koja vam se mogla ‘desiti’. Krenimo otpočetka. Ovo je prvi dio. Drugi uskoro. I namjerno je baš ovakav kakav je. Nazovimo to, umjetničkom slobodom. Bez susprezanja. Jer i obrazovani cijene sebe, glasno i jasno! Istim rječnikom kad zatreba onih koji misle da je drugačije.

Naravno da je zabavnog karaktera, ljubi Vas Vaša Brigita!

Nije svako društvo, društvo koje ne podnosi inteligenciju i inteligentne ljude. Naprotiv! Ali društvo ne baš inteligentnih, o da, jeste. 
U svom pisanju i otvorenom prozivanju stvari kakve jesu i ljudi kakvi jesu, u zadnjih par mjeseci susrela sam se s jednom subkulturom našeg društva. Točnije s tri do četiri pripadnice istog. Ne baš pametne osobe, ne baš uspješne i ne baš humane. I za moj ukus, i ukus meni bliskih ljudi, preslabe u svakom pogledu. Međutim, s obzirom da su se uhvatile mene i preračunatog kopiranja moga rada, a ja sam odraslo biće i čeljade, a ni kao mala se nisam imala problem izboriti za sebe i za one za koje se trebalo izboriti, s guštom ih nastavljam prozivati za sve ono što žele da sakriju, ne od mene, već i od samih sebe, da nisu dorasle onome čime se bave i prije svega, meni. Bahato? Može biti, ne mora biti, sasvim svejedno. Ali istinito.
O kome i o čemu se zapravo radi?
Jako često se čuje, da kad ste mali i kad ste u sredini u kojoj tek vaši nastavnici i vaši prijatelji, i obitelj naravno, shvaćaju vašu inteligenciju, talentiranost, se često susrećete sa osobama koje ne žele učiti, ali žele maltretirati one koji uče. I onima koji su samo predmet konzumiranja onih koji 'žele' (ma ne žele, vjerujte mi, sve je to nedostatak ljubavi) maltretirati, ali potrošni bez imalo prava i povlastica, tek za ispucavanje pubertetskih hormona. Kao dotične iz priče koja slijedi.

Ja sam oduvijek jako društveno biće, i moji prijatelji, moram se pohvaliti, svi odreda imaju prilično velik raspon kognitivno-spoznajnih sposobnosti kao i veliko srce. Ali i muda kao odrasli ljudi. Da, ono što se u reklamnoj kampanji češe. Ali figurativno. Neki i doslovno. Da se ne lažemo.
'Ali kad ste mali, (pišem s razine jednog školarca njegov pogled na stvari) onda se morate izboriti sa tim malim ‘delikventima’, ne baš (uvijek) opasnima ali eto, takvima kakvi jesu, o tome ćemo drugi put s razine velikih, 'koji će vas i tući ako se ne želite s njima pohvatati u 9 godini iza škole ili ići da vas se pohvata, tamo isto, već učiti, imati svoje interese i gle čuda, one koji se ne vrte oko hvatanja spolnih organa, duvana. Ili trave. Da, čak i u 9-oj godini.' '(primjer iz jednog dnevnog časopisa u nekoj zemlji nedođiji ;-) )
Pitate se šta se onda događa kad su malo stariji?
Možete zamisliti. Međutim, ja sam oduvijek imala raznovrsno društvo. I po ocjenama i po želji za učenjem ali s nekim zajedničkim osobinama. Pitate se kojim? Onim s početka priče.

Kognitivne sposobnosti.
Veliko srce.
I velika 'muda'.
I predivne dečke i cure uvijek u svom životu. AMA BAŠ UVIJEK!
Međutim, kažu, uvijek ima i onih koji koriste većinu, grupirani, da bi maltretirali manjinu. A gle čuda, nekako uvijek na kraju priče, ispadne da je manjina upravo s navedenim osobinama.
Kako bi se to rasplelo? Ljudi odrastu, sve to ostanu uspomene i ti isti sazru i shvate bit života, uhvate se u koštac sa svime što život čini, preko vlastite djece prođu neke stvari, i sve to nekako kroz šalu prođe kad se toga čovjek prisjeti u razgovoru. Međutim, je li uvijek tako?
Ne.
I sad kako je 'ta dob' povezana sa ovim o čemu vam pišem a događa se unatrag nekoliko mjeseci.
Vidite, postoje neki pojedinci koji nisu očigledno sazreli dovoljno ( da, i ja sam u čudu) i u 40-ima se ponašaju kao delikventni za nepovjerovati klinci iz priče, 'sa 9, 10, godina' iz neke zemlje nedođije ali s jednom i samo jednom razlikom, ako ne računamo pridodane im sijede i godine, - sad one žele biti pametne i po pameti poznate, a kako nemaju svoju, što bi rekla jedna moja draga čitateljica sa stranice, posuđuju tuđu. Posuđuju, mislim, kradu. I gdje je nastao problem? Meni nigdje. Ali njima u tome što su to uradile i meni. 
I još na sve sikću od bijesa jer su prozvane i još bi da napadaju jer hej, pa one su prozvane. A šta ste mislile?! 

Pa da vas uključim u to kako stvari stoje i ovako.

Od visoko obrazovane osobe se očekuje da ne beštima (ne psuje), jer pobogu obrazovana je, to joj ne priliči, već da okrene i drugi obraz i da ga sorry na izrazu, 'primi bez vazelina' i bez pogovora. Jer eto, obrazovana je?!

Pa se onda s tom predrasudom, nasadi još jedna, ako se radi o lijepoj i slatkoj osobi, od nje visok glas nitko ne očekuje, a ako se tome pridoda i humano zanimanje-osigurali su si siguran jackpot-krast će do mile volje, zajebavati i kititi se tuđim perjem, jer to su 'klinci' s početka priče, više oko škole s podignutim suknjicama nego u školi s glavicama 'u' knjigama i maltretiraju one koji se 'prave pametni'. Da li su zbog podignutih suknjica ‘loše’? NE. Ali neupitno je zbog čega 'jesu'. Što sa 4 banke plus minus, ne testiraju svoju stvarnost i sudionike ove priče u njoj. Pogotovo jer se radi o nekome tko ni sa '9' nije bio žrtvom takvih sranja! A kamoli sad. Nit tih sranja nit tog nivoa! 
Natprosječno inteligentno dijete, ovisno kakvo je i u kakvoj se sredini razvijalo, ni kao dijete ni u odrasloj dobi, nema problem reći šta misli, kome misli i kako misli. I tu su se dotične gđe, poprilično preračunale.
Natprosječno inteligentna odrasla djeca nisu glupa. Da, dobro ste pročitali.
Jako dobro znaju reći ne na ono što im se ne sviđa i jako lako će vam jb sve po spisku kad ih nagazite. Rječnikom koji vi koristite i zaslužujete jer eto znaju i mogu! Da, zaboravila sam reći, natprosječno inteligentna djeca sa visokim zdravim samopouzdanjem.
I da se onda vratimo na ove ‘manje inteligentne’. Jako je lipo što su shvatile da nešto mozga treba imati za prodati se kao reinkarnirana Majka Terezija, ali sve bi to štimalo, da svoj ne koriste samo za ideje kako nešto tuđe ukrasti ili izmaninpulirati, ili nekog zajebati da se domognu slave. 

One slave koju vi čitav život živite. 

Onih pohvala koje vi čitav život dobijate. 

Onih medalja koje vama čitav život daju. S opet jednom razlikom-VI STE IH ZASLUŽILI. VI STE SE IZBORILI SVOJOM GLAVOM I SVOJOM PAMEĆU ZA TO. 

A one bi besplatno, jer eto, proste su pa mogu. Ma kako da ne! 

Ne da ne može, nego NE MOŽE! I to toliko ne može da će se pokajati što su se ikad uhvatile u koštac sa pravljenjem ili barem pokušajem pravljenja vas budalom.
Znači moje drage promašene. Obrazovani ljudi nisu ‘debili’ kako smatrate, niti su dobri da bi ih vi guzili, niti su bez jezika da vam neće vratiti, niti su bez muda da vama neće oprati pod (figurativno rečeno).
Natprosječno inteligentna djeca danas odrasli ljudi, nisu samo oni koji sjede u kutu, vi ih pohvalite i oni presretni. Dobili diplomu i oni presretni. Vi zaboravljate da ste ušle na teren onih koje ste očigledno ismijavale ili potcenjivale, a to su pametna 'djeca već i sa 9 godina'. 

Odrasli natprosječno inteligentni ljudi će vam tako jasno i glasno 'očerupati' njihovo perje s vas da ćete nakon toga hodati kao očerupane kokoši. Bijesne očerupane kokoši. Zašto? Zato što cijene svoje znanje!
Zato što cijene svoj trud!
Zato što cijene svoje roditelje i obitelj koji su ih poticali i podržavali da budu to šta jesu!
I zato što nemaju namjeru vama davati svoje zasluge. Ni pod razno!
I zato što tako hoće! Kad hoće. 
Možda ste curke moje gledale previše filmova, ali nešto mi vi niste kalibar za takve stvari, ali ja vam kao ni moje kolege nisam od onih koja vam za 100 kuna ili eurića piše radove a vi se bahatite njima. Ja ću vam sasuti ne u lice sve, nego ću vam ga sa istinom oprati, da vam više nikada napamet neće pasti misliti da ćete proći lišo.
Meni je drago što ste podizale suknjicu, i mnoge druge djevojke to čine, pa imaju obraz. I vjerujte mi, meni to uopće ne smeta! Ne bi ni znala za vas, da se niste silom ubacile u moje vidno polje s mojim radom! A sad kad jeste, idemo do kraja!
Mnogi moji prijatelji, jesu kružili oko škole, ali su danas uspješni ljudi.
A to što se vi niste mentalno makle od te faze i što ste u njoj zaglavile, a danas bi da se zovete majkama terezijama i podižete svijest naroda na višu razinu, kod mene zaboravite na tu priču. Kod mene niste dobrodošle! I ako ćete se kititi nečijim perjem to svakako neće biti moje. A svijest možete podizati tamo gdje suknju niste, znači dalje od onih koji su vas i prije mene prozvali.

Brojnih bivših i sadašnjih kolega, familije muževa šta sadašnjih šta bivših, a bome i vaše, susjeda, sugrađana, "konzumenata" iz davnih i ne tako davnih dana te brojnih znanih i neznanih koji bi vašu maglicu da pročešljaju brzo. Ali može to i ovako polako pa brzo, pa brzo i polako, s guštom. Nas koji gledamo kako je to biti "glup" a željan pameti. I svega onoga što nikada niste imale-priznanja da išta radite već 4 banke pametno od onih kojih želite i još zanimljivije kako se ponašate da bi bar jedno dobile. Nas koji se ne moramo pozivati na prosvjetljenje da bi izašle među "taj" svijet. Dapače, mi ga činimo. I ne moramo 'pretuckati' između redova jer smo preuzeli ulogu 'majke terezije'. Ma daj ne nasmijavajte me! 

Zamisli, digle suknju danas i ništa, ipak za to što žele trebaju imati nešto što vrijedi a da nije što bi rekao Bora Čorba, ofucano. 

Danas se u 40-oj hvalite poslušnošću svojim roditeljima, umirem od smija, a blatite im ime i danas. Zar ne bi trebalo da danas svoju djecu učite nečem? Ili je to ovako tek za javnost? Naravno da je. Jer i djecu vam odgajaju roditelji, zar ne?

Jedino što vam ispod suknje više neće ni vlastiti muž, a uniformu časne obući ne možete. Zato lipo, da se razumijemo, natprosječno pametno čeljade, talentirano čeljade, dobro čeljade, slatko čeljade, ma nazovite ga kako hoćete nije bez mozga i muda i bez imalo oklijevanja prozvat će vas tamo gdje se snaći nećete sa svojim ukradenim frazama. I bez da vuče mamicu, taticu i dečkića uz rukicu, već samostalno uz svu potporu svojih ljudi, ali samostalno vama u lice! Znači, da, možete krasti ali ćete toliku 'cijenu tome platiti' da će vam na životu vječna ljaga stojati. Nećete biti poznate samo kao 'bivše radodaljke' već i odrasle lopuže. Zašto? Zato što postoje ljudi koji se ne boje reći NE! I uživaju u tome. I ja sam jedna od njih. Rekoh jedna! I jedna od njih!

I ne samo da nećete, već i niste. Jer, vi birate vrijeme i razlog vašeg raspada sistema. Onog s razine 'majke terezije', koji zahtjeva sve ono za šta ostavljate debele tragove prstiju da ne možete, do onoga šta zaista jeste. A šta ono ustvari jeste? Hm... 
ZNAČI DA SUMIRAMO, BOLJE GLUMITI PROSVJETLJENOST. BOLJE! 'Vi to možete, vi to hoćete, vi to jeste.'


  Zato lipi moji, nije sramota opsovati. Ma tko kaže da jeste?! Vi znate kad, gdje, kako i koliko. Pametni ste.
Nije sramota izboriti se za sebe. Dapače!
Nije sramota držati do sebe. Naprotiv!!!
I neee, nije sramota učiti školu, imati pamet i diplomu (i / ili svoj posao koji volite) i ne dati nekome da misli da s njom može brisati svoje dupe (umanjila bi al ne ide u ovom slučaju)! Neprimjereno? Naspram čega?
Ako će itko obrisati, onda to budite VI. 

A te 'moje' iz sredine priče, odavno riješene, ali na primjer ostale, i svima vama kojim se pokoja zakačila kao parazit na vaš posao, slobodno odjebite bez pardona i razmišljanja!
Natprosječno pametni ljudi nisu natprosječne budale. Sorry but not sorry.

Za moju diplomu i svaku peticu, svaku pohvalu, svako priznanje, i danas sve što jesam postigla, ja sam grijala i moju stolicu i moj mozgić, drage moje. A vi to što ste grijale a danas ne proizvodi ništa pametno, niti vrijedi išta, sudeći po potrebi da se danas glumi da ima himen koji nema, da bi se prodalo, ni na kartu sažaljenja nema neprozivki! Ja ne živim nužno to što jesam niti zbog diploma, niti zbog priznanja niti zbog pohvala. Ali znam zašto su moje.
Ja ne moram glumiti 'majku tereziju'. Što bi? Znam tko sam ja. Sa kakvom ono ekipom? S mozgom. Srcem. I mudima.
Ja danas mogu sebi priuštiti da grijem šta hoću, budem šta hoću, s jednom razlikom.-vaše mi ništa toliko ne imponira da ga uzmem. 'Osim možda muža ili dečka ako poželim.' ' Ja ili bilo koja treća.

Čisto da shvatite da sve imamo isti polni organ ali razinu inteligencije malkice drukčiju.

A vi moje promašene, uživajte u ovom ringišpilu. Ja sam za njega iz ove pozicije trenirana cijeli život a vi kao 'pridošlice' u svijet pametnih i ajme čestitih, učite. Za početek, ono što je na vama primjenjivo, šta sam rekla -BOLJE GLUMITI, BOLJE I NE OSTAVLJATI TRAGOVE PRSTIJU KAD KRADETE ups, za to je prekasno, znati gdje i od koga to radite. I zašto? Jer ste gladne? Ili pohlepne? Ili samo glupe?
Pardon, šta ono prosvjetljena verzija vas misli da treba? Ona s kojom se priključite na izvor mudrosti cijelog univerzuma? Je li vam on 'govori' da kradete ili? Dajte, molim vas, ne ismijavajte prirodne zakone ako nasmijavate već nas koji ih jako dobro poznajemo i razumijemo. Proučite malo. Naučite. Pa nije to toliko teško. Ili je?
Ipak, zapamtite čisto onako usput, na terenu pametnih oduvijek, tako ćete i proći. Ali ne po vas. 'Đardinke moje'.

I tako, zabavih se, novi nastavak uskoro. Znam da ste i vi. Ljubim Vas lipi moji!

Ljubav

(Odlomak iz nove knjige, Vaša Brigita)



'Ja sam tu da me voliš i obožavaš. I za sve lipo što uz to ide...

Ostalo...ostalo nije za mene. Zašto? -Zato što tako ja hoću. A ja šta hoću, to i imam!

Jer sve što imam od drugih, i dajem njima. LJUBAV.'


Ljubite se i volite jer ljubav je bit života. Ljubi Vas Vaša Brigita!