(Iz moje skore knjige, vaša Brigita)
Neki dan sam naletila na onaj citat na fejs zidu svoje prijateljice...svatko ima onoga koga nema...ona je mislila na ljubav...onu neprežaljenu...a ja sam se pitala...jesu li te ljubavi zaista trebale biti ostvarene, je li čovjeku zaista netko ukrade ono što je navodno njemu 'pripadalo' pogotovo ako znamo da nitko nikome ne pripada zapravo, (ima jedna stara izreka 'sami se rodimo, sami umiremo'), ili je to bilo u njegovom životu dok je trebalo biti? Ja sam pristalica ovog drugog dijela odgovora ali ne pričamo ovdje sad samo o meni već o svima nama. Ima ljudi koji će reći da nikada nekoga neće prežaliti i zaista ga ne prežale, da si ne mogu oprostiti što su tu vezu upropastili bilo oni bilo netko treći, ima onih koji nakon jednog prekida zaista prestanu živjeti život punim plućima...ima onih koji ostatak života prožive automatski ili u žaljenju...ima onih koji ne mogu ili ne znaju nastaviti dalje dobro po svoj život. Ima onih koji teško podnose promjene. Ima onih koji druge krive za njih. Ima i onih koji u sebi traže krivca za sve. To je ona moja stara, ima nas svakakvih i svi smo mi i ovakvi i onakvi zavisi kad i u kojoj situaciji i u kojem trenutku. Ali...koja je uistinu istina pozadi svega? Nekada su bajke učile djecu da se ljubav nadje jednom, obično princ pronadje jadnu ucviljenu, nesretnu djevojku i šta god da joj uradi, ona je nakon toga spašena, sretna i oboje su živjeli sretno do kraja života. Kad sam čula tu rečenicu neki dan kad ju je izgovorio jedan super lik kao želju mladencima...da im brak traje do kraja života, ne da me nasmijalo, pitala sam se ajme...zar im želi da tako malo žive? Šalim se, ali zaista i ja i moji prijatelji smo se samo pogledali i u isti mah nasmijali zbog istog na što smo pomislili. Ali stvarno. Danas poželjeti ljudima da im brak traje do kraja života, znači po statistikama trajanja današnjih brakova, da će oni ne daj Bože živjeti kratko. Jer brakovi obično traju. Ali tad nekada, u davninama i starinama što bi rekla naša Rejčel iz Prijatelja, to je bilo lijepo, poželjno i valjda uobičajeno da traju duuugoo i bivaju sretni. Znate da volim pisati o tim brakovima, ali neću sad. U tim bajkama su nas nekako uvijek učili da su prinčevi spas za život. Kad te cmokne ti oživiš...ajde ima tu istine...ali to živjeli sretno do kraja života...hm...lelele
Ustvari, ruku na srce, lijepo je to. Imati partnera s kojim živiš sretno, ispunjeno, spokojno...nije to uopće loša ideja... medjutim...danas se nekako cijeli svjetonazor promijenio...bilo da je stvar kidanja svih nametnutih formi i okova, bilo da je stvar podizanja nivoa samosvjesti čovjeka...ali ta ideja...do kraja života, vječno i tome slično nekako više ne drži vodu. Danas se i u tim 'do kraja života' desi situacija da netko izadje prije tog kraja i onda se ovaj drugi mora snalaziti kako zna i umije. Nema tu knjige žalbe. Šta, pisat će braći Grimm prigovor..hej stari, nešto tu ne štima, hoću da pod hitno vratiš tu djevojku koju učinih princezom meni od tog kretena ili ću šta? Mislim ono...možeš ako hoćeš ali neće to sačuvati brak.
Oooo dakako ima i onih koji to do kraja života shvaćaju preedooslovno, ali nećemo ni o njima, to je već neka druga tema, ustvari problematika.
Znači..to danas...ide dok ide...traje dok traje...ali šta je sa onim nazovimo ih romantičarima koji vjeruju u to? Onima koji kad se krah odnosa desi i u konačnici razlaz, to teško podnesu? Ma koliko se svjetonazor promijenio ili je bar na putu da promijeni temeljne stavove društva o mnogočemu pa tako i braku, još uvijek je jako puno ljudi koje prekidi jako bole, pa čak i uništavaju. Šta je sa onim ljudima koji sav ulog stave na taj odnos, vezu ili brak? Cijelog sebe? Kako njima objasniti 'nitko nikog zapravo ne posjeduje'. Šta je sa ljudima koji u ovo divno i ludo vrijeme, vjeruju u stare bajke? Teška vremena, zar ne?
Više ne znaš tko je princ, ni tko princeza, ma i ok je to princ princ i princeza princeza, ali to do kraja života to nekako više ne ide. I šta onda? Tražiš novu bajku? Novog princa? Princezu? Kako to lakše prihvatiti, podnijeti? Kako si to objasniti i preživjeti? I ponovno se u nekoj novoj roditi kao da ničega bolnoga nikada nije bilo? Kako vjerovati da si i sa 60 isto taj princ i princeza ako su te učili nečem drugom. Neeee, ma nisu braća Grimm i narodni 'stvarači' krivi, krivi su oni što su nam time punili glavu i učili nas da vjerujemo u to kao jedinu, apsolutnu, poželjnu i uspješnu verziju ljubavi i odnosa. Šalim se malo ali...šta stvarno kad se jedna bajka završi i jednome nije problem stvoriti si novu a onom drugom kao da je netko isisao sav zrak iz pluća i nema snage disati niti dok hoda? I onda danas piše statuse voljeti a nemati i tome slično... A svaki je to čovjek doživio. Danas se, u tom nekom prijelaznom periodu za nas, nameće novo razmišljanje. Sve ima svoj rok trajanja. Svi u tvom životu imaju svoj zadatak i odnosi traju dok nešto ne naučiš iz toga, kasnije idete dalje. Mnogima je to ok ali šta sa onima koji to uopće ne kuže? Zašto to nitko nikada nije napisao i objasnio makar malim slovima na dnu stranice, da taj princ i ta princeza imaju zadatak u tvom životu i kad taj zadatak završi, i oboje naučite životnu lekciju, svako ide svojim putem. Šta ako je netko 'ozbiljno' shvatio ljubav, a netko da mu je zadatak kupiti odredjen broj cipela i nakon toga boook, odlazi kod onoga koji može više da mu priušti?
Shvaćate šta hoću reći. S jedne strane, puunoo je onih koji odnose shvaćaju na jedan način a drugi na drugi. Jedni su svjesni prolaznosti svega pa tako i veza. A drugi na taj način još nisu čuli da se razmišlja ( i ako jesu, ne mogu na taj način brzo naučiti razmišljati) i misle da ljubav traje vječno.
Je li ok ljude učiti tome da ljubav izmedju dva partnera treba trajati vječno i do kraja života? Je li ok ljudima nametati neka pravila i kriterije koji možda nisu kod svih izvedivi i pritom kod onih kod kojih to ne ispadne tako, a ruku na srce, puno je takvih, nametati ljudima osjećaj krivnje, grižnje savjesti, nesposobnosti ili pak očaja, gubitka smisla života?
Ljubav je prekrasna i predivna pojava. Da čini čuda to je neosporno. Ali koliko će trajati to nitko ne zna. Život zaista traje koliko traje, plus minus ali tu je koliko je. I činjenica jeste da ma koliko neki neželjeli, odstupanja od 'vječno' ima. Istina je i da sa svakim od svih tih ljudi s kojima čovjek ima ljubavnu vezu doista nešto i nauči. Istina je da na kraju čak i nije bitno je li to bila jedna ili više osoba, već da je čovjek bio sretan s njom ili njima. A ako na jedan prekid zastane sa životom, ma u kakve god bajke vjerovao, činjenica je da će se zakinuti za mnoga lijepa iskustva koja dolaze poslije te ljubavi. Ljudi nisu savršeni. Ljudi griješe, ljudi povrijedjuju, ljudi, ostavljaju i bivaju ostavljeni ali u konačnici...sve je to život. Čovjek možda nije savršen ali ljubav koju osjeti, je. Neki imaju takav put da sa jednom osobom prožive cijeli život a neki opet, sa više njih. Ništa nije manje ili više vrijedno. A jedino zaista vrijedno u svim tim odnosima je ono dobro što ste skupa i pojedinačno napravili ili naučili. To jedino ostaje. To je ljubav. Sve ostalo je hod. Lekcije. Opet ka tome.
Da prekidi bole, bole. Da čovjek pati, pati. Ali da ništa nije izgubljeno, nije.
Sve na koncu bude onako kako je trebalo biti i kad treba biti. Iz odnosa se uči. I ide dalje kad završe.
Ustvari, ruku na srce, lijepo je to. Imati partnera s kojim živiš sretno, ispunjeno, spokojno...nije to uopće loša ideja... medjutim...danas se nekako cijeli svjetonazor promijenio...bilo da je stvar kidanja svih nametnutih formi i okova, bilo da je stvar podizanja nivoa samosvjesti čovjeka...ali ta ideja...do kraja života, vječno i tome slično nekako više ne drži vodu. Danas se i u tim 'do kraja života' desi situacija da netko izadje prije tog kraja i onda se ovaj drugi mora snalaziti kako zna i umije. Nema tu knjige žalbe. Šta, pisat će braći Grimm prigovor..hej stari, nešto tu ne štima, hoću da pod hitno vratiš tu djevojku koju učinih princezom meni od tog kretena ili ću šta? Mislim ono...možeš ako hoćeš ali neće to sačuvati brak.
Oooo dakako ima i onih koji to do kraja života shvaćaju preedooslovno, ali nećemo ni o njima, to je već neka druga tema, ustvari problematika.
Znači..to danas...ide dok ide...traje dok traje...ali šta je sa onim nazovimo ih romantičarima koji vjeruju u to? Onima koji kad se krah odnosa desi i u konačnici razlaz, to teško podnesu? Ma koliko se svjetonazor promijenio ili je bar na putu da promijeni temeljne stavove društva o mnogočemu pa tako i braku, još uvijek je jako puno ljudi koje prekidi jako bole, pa čak i uništavaju. Šta je sa onim ljudima koji sav ulog stave na taj odnos, vezu ili brak? Cijelog sebe? Kako njima objasniti 'nitko nikog zapravo ne posjeduje'. Šta je sa ljudima koji u ovo divno i ludo vrijeme, vjeruju u stare bajke? Teška vremena, zar ne?
Više ne znaš tko je princ, ni tko princeza, ma i ok je to princ princ i princeza princeza, ali to do kraja života to nekako više ne ide. I šta onda? Tražiš novu bajku? Novog princa? Princezu? Kako to lakše prihvatiti, podnijeti? Kako si to objasniti i preživjeti? I ponovno se u nekoj novoj roditi kao da ničega bolnoga nikada nije bilo? Kako vjerovati da si i sa 60 isto taj princ i princeza ako su te učili nečem drugom. Neeee, ma nisu braća Grimm i narodni 'stvarači' krivi, krivi su oni što su nam time punili glavu i učili nas da vjerujemo u to kao jedinu, apsolutnu, poželjnu i uspješnu verziju ljubavi i odnosa. Šalim se malo ali...šta stvarno kad se jedna bajka završi i jednome nije problem stvoriti si novu a onom drugom kao da je netko isisao sav zrak iz pluća i nema snage disati niti dok hoda? I onda danas piše statuse voljeti a nemati i tome slično... A svaki je to čovjek doživio. Danas se, u tom nekom prijelaznom periodu za nas, nameće novo razmišljanje. Sve ima svoj rok trajanja. Svi u tvom životu imaju svoj zadatak i odnosi traju dok nešto ne naučiš iz toga, kasnije idete dalje. Mnogima je to ok ali šta sa onima koji to uopće ne kuže? Zašto to nitko nikada nije napisao i objasnio makar malim slovima na dnu stranice, da taj princ i ta princeza imaju zadatak u tvom životu i kad taj zadatak završi, i oboje naučite životnu lekciju, svako ide svojim putem. Šta ako je netko 'ozbiljno' shvatio ljubav, a netko da mu je zadatak kupiti odredjen broj cipela i nakon toga boook, odlazi kod onoga koji može više da mu priušti?
Shvaćate šta hoću reći. S jedne strane, puunoo je onih koji odnose shvaćaju na jedan način a drugi na drugi. Jedni su svjesni prolaznosti svega pa tako i veza. A drugi na taj način još nisu čuli da se razmišlja ( i ako jesu, ne mogu na taj način brzo naučiti razmišljati) i misle da ljubav traje vječno.
Je li ok ljude učiti tome da ljubav izmedju dva partnera treba trajati vječno i do kraja života? Je li ok ljudima nametati neka pravila i kriterije koji možda nisu kod svih izvedivi i pritom kod onih kod kojih to ne ispadne tako, a ruku na srce, puno je takvih, nametati ljudima osjećaj krivnje, grižnje savjesti, nesposobnosti ili pak očaja, gubitka smisla života?
Ljubav je prekrasna i predivna pojava. Da čini čuda to je neosporno. Ali koliko će trajati to nitko ne zna. Život zaista traje koliko traje, plus minus ali tu je koliko je. I činjenica jeste da ma koliko neki neželjeli, odstupanja od 'vječno' ima. Istina je i da sa svakim od svih tih ljudi s kojima čovjek ima ljubavnu vezu doista nešto i nauči. Istina je da na kraju čak i nije bitno je li to bila jedna ili više osoba, već da je čovjek bio sretan s njom ili njima. A ako na jedan prekid zastane sa životom, ma u kakve god bajke vjerovao, činjenica je da će se zakinuti za mnoga lijepa iskustva koja dolaze poslije te ljubavi. Ljudi nisu savršeni. Ljudi griješe, ljudi povrijedjuju, ljudi, ostavljaju i bivaju ostavljeni ali u konačnici...sve je to život. Čovjek možda nije savršen ali ljubav koju osjeti, je. Neki imaju takav put da sa jednom osobom prožive cijeli život a neki opet, sa više njih. Ništa nije manje ili više vrijedno. A jedino zaista vrijedno u svim tim odnosima je ono dobro što ste skupa i pojedinačno napravili ili naučili. To jedino ostaje. To je ljubav. Sve ostalo je hod. Lekcije. Opet ka tome.
Da prekidi bole, bole. Da čovjek pati, pati. Ali da ništa nije izgubljeno, nije.
Sve na koncu bude onako kako je trebalo biti i kad treba biti. Iz odnosa se uči. I ide dalje kad završe.
...možda sada neka nova braća Grimm pišu neke nove bajke sa novim 'običajima i pravilima' za neke nove prinčeve i princeze, prinčeve i prinčeve, princeze i princeze...tko bi ga zna...možda je i ovaj tekst dio toga...
...ljubite se, volite se...vjerujte u ljubav...kad jedna završi, prigrlite onu novu kad je osjetite...ma sigurno vas čeka neka nova, lijepa priča...samo je pišite srcem....
...ljubi vas vaša Brigita!
...ljubite se, volite se...vjerujte u ljubav...kad jedna završi, prigrlite onu novu kad je osjetite...ma sigurno vas čeka neka nova, lijepa priča...samo je pišite srcem....
...ljubi vas vaša Brigita!
Nema komentara:
Objavi komentar