(odlomak iz nove knjige, Vaša Brigita)
Znate zašto su svekrve još na lošem glasu?
U tim davnim vremenima, bilo je normalno onima koji su tako odgojeni, fizičkim obračunom izvući 'pravdu' ili istim kažnjavati neposluh (upitno je bilo šta je gdje neposluh, ali to se određivalo spram mjesta i običaja, svukud ponaosob i nisu svi bili tako odgajani, dapače ali oni koji jesu, nisu bili osuđivani od društva niti institucija za to, to je bilo 'dopušteno'. Mi bismo rekli, siva zona. Ili je to danas tako? grin emoticon (malo šale nije na odmet da nije sve surovo kao tema.))
U svakom slučaju, kad se djevojka udavala, ona je uz prezime dobijala i novu majku i oca, muževe roditelje je oslovljavala sa mama i tata i unaprijed je još u svojoj kući bila pripremljena da sluša nove roditelje. Sad će neki reći...idila. Za imati kućnog ljubimca(ironija)...Eh. Ali nije. Ne samo zbog 'slušati ili neslušati' već zamislite danas da Vi odete u neku obitelj, i da ste samo kao komad namještaja koji se premjestio na neko drugo, novo mjesto i vaše mišljenje, stav i osjećaji budu potpuno nebitni, da morate slušati nečija pravila ma koliko se vi možda ne slagali sa njima, i tako sve dok vam ne umru svekar i svekrva, jer tek tad možete biti glavni u svom životu po unaprijed istkanoj šabloni, a vi ste tad već u zrelim godinama i nekome ste postali recimo svekrva. Sasvim je vidljivo da niste imali mladost i zrelost kakvu ste možda željeli da ste je baš srcem birali, godine i godine vaše borbe za bar neki utjecaj u vašoj obitelji, i onda paf taj trenutak u kojem se mora slušati vaša riječ. Kakva ste vi osoba mogli postati? Ako ste bili neposlušni, vjerojatno vam život u takvoj sredini, ako ste ga uopće mogli sačuvati, nije bio lak, i usput ste vjerojatno i sami postali beštija da biste preživjeli, a ako ste bili mirni i poslušni, vjerojatno ste 'otišli sa zdravljem'. I onda se oženi vaš sin, i vi takva, puna frustracija, neispunjenih želja, otpora, bijesa, ogorčenosti...kakva svekrva možete biti? Kakva uopće znate i možete?
...Ono čega sam se htjela dotaći u ovoj temi je fizičko kažnjavanje. U ta vremena, neposluh se i fizički kažnjavao. Nije to bila samo relacija muž-supruga. Dapače, i otac ćerka, sin, rodbina...ČAK SU SE I DJECA U ŠKOLI KAŽNJAVALA BATINAMA.
Mi ćemo se zadržati ovog puta na svekrva, njen sin i njegova žena. Nije se to viđalo u toplim obiteljima, da se razumijemo ali o njima sad i ne pričamo. U svakom slučaju, SIN JE MORAO BIRATI IZMEĐU MAJKE I SVOJE SUPRUGE. UVIJEK SE RADILO O TOME ČIJU ĆE RIJEČ POSLUŠATI I SPROVESTI U DJELO. Sin se tretirao kao moram to reći, budala koja ne može sama misliti i donijeti odluku, pa to mora majka (ili supruga) učiniti za njega. I ustvari, budimo iskreni, nikoga nije zanimalo njegovo mišljenje, znalo se šta se mora i treba, samo je bila stvar koga će poslušati, majku ili suprugu. A normalno je da i ta žena s kojom se oženio ima mišljenje, i gle čuda, nekako su se ta mišljenja svekrve i snahe gotovo uvijek razilazila a mamino je ipak bilo mamino. A i razumljivo, mama je mama ali 'TE' MAME SU UPRAVO TAJ ODNOS I TU SINOVU PRIVRŽENOST KORISTILE KAO DOKAZ SVOJE MOĆI I SREDSTVOM MANIPULACIJE SPRAM DRUGE ŽENE, NJEGOVE SUPRUGE. Iako se radilo o stvarima vezanim možda isključivo za njihov brak, sinova majka je uvijek i o svemu imala mišljenje i naravno da ga je izrekla, toplo ili grubo ali uvijek je to kod sina izazivalo konfuziju, i pitanje koga poslušati?
Bilo je onih svekrva, koje su snahu doživljavale kao novo dijete u kući kojem će šefovati, preodgajati ga (jer logično da njena majka ništa dobro napravila nije) i poslušnost se od tog novog djeteta tražila i podrazumijevala, ali su se prema tom istom ponašale kao maćehe. One su imale pravo nevoljeti ga kao dijete koje su rodile. Pa naravno. A neposluh se kažnjavao. Batinama. MAJKA JE BILA SUD A SIN IZVRŠITELJ KAZNE. Ako majka kaže da se snaha nedolično ponašala, sin udari svoju ženu, ako majka kaže da je snaha kurva, sin gotovo pa ubije svoju ženu, ako se suprotstavila i posvađala sa njegovom majkom, ocem, sin udari svoju ženu. Ako je učinila bilo šta što Velika Majka zvana Svekrva nije odobrila, od njezinog sina biva kažnjena i batinama. TO ŠTO JOJ SIN TUČE SUPRUGU RADI NEPOSLUHA, NJEGOVOJ MAJCI JE BILO NA PONOS I SLUŽILO KAO DOKAZ NJEZINOM JADNOM SRCU DA JE ONA I DALJE JEDINA ŽENA U NJEGOVOM ŽIVOTU KOJU ON NAJVIŠE VOLI ALI I JOŠ NEŠTO, DOKAZ DA JE ONA GLAVNA ŽENA U TOJ KUĆI I ZATO SU ZA SNAHU BILE IDEALNE ONE KOJE NISU IMALE PROBLEM SA TIME DA NE IZNOSE SVOJE MIŠLJENJE, NAPROTIV, DA ŽIVE GOTOVO KAO DA GA I NEMAJU I BUDU POSLUŠNE NJEGOVOJ MAJCI. TAKVE JE MAJKA UVIJEK DOVODILA SVOME SINU. U SLUČAJU DA JE SIN SAM ODABRAO DRUKČIJU, A ČIM JE SAM BIRAO JESTE, ZAPOČELA BI BORBA! Borba za prevlast nad sinom tj mužem!
I znalo se, udariti majku je oduvijek grijeh, što i jeste, da se razumijemo. Ali udariti ženu...paaaa zavisi koliko je bila bezobrazna, glasna, loša, divlja, mirna, neposlušna, vjerna ili nevjerna... (sin je to učenje samo prisvojio još kao mali, on nije bio kriv za njega,i iako je možda bilo u suprotnosti sa njegovim osobnim mišljenjem ako se nije odlučio za život sa pravilima u skladu sa svojom prirodom i načelima, znao mu je pribjegavati kao riješenju kad god sa ženom nije mogao 'izaći na kraj'.
Znate šta je dobra stvar? Što su vremena sa tim običajima u prošlosti ostala. I ŠTO SE ZNA DA JE UDARITI JEDNU ILI DRUGU ISTA STVAR. MOŽDA NE PO NEČIJEM SRCU ALI PO PRAVDI, DA!! Ne valja! Dobra stvar je što se zna da je i žena, to divno prpošno biće, biće s mozgom. I što svoja usta, ne samo za oralni seks i izgovaranje lijepih riječi svome dragom, zna, može i smije koristiti i za druge vrste (verbalnog) izražavanja. POSLUŠNOST NIJE ODRAZ NITI DOKAZ LJUBAVI, ZAPAMTITE!
Dobra stvar je što su muškarci shvatili da nikoga ne moraju ili pak mogu slušati, da je to stvar njihovog odabira, da su i oni sa majkom ili bez, divna, samostalna bića i da isto tako s druge strane, poslušati ili složiti se sa nekim drugim osim majkom nije zločin niti izdaja majke a kamoli manjak ljubavi prema njoj, niti da se ljubav prema majci dokazuje fizičkim nasiljem nad svojom suprugom ili nepoštivanjem supruzine riječi i onoga šta joj je važno.
Dobra stvar je što su i svekrve shvatile da nisu dobile ničije dijete da mu budu maćeha, niti da ga odgajaju i preodgajaju (uz dužno poštovanje onima koje jesu) te da su one kao žene puno više od majke i svekrve. I one su živa bića sa svojim željama i potrebama mimo ovih velikih uloga, prvenstveno prve (koja vuče drugu).
DOBRA STVAR JE ŠTO DANAS SA UDAJOM NE DOLAZE KRIZA I GUBITAK IDENTITETA, VEĆ OTKRIVANJE, RAST I SAMOPOTVRĐIVANJE ISTOG.
Vi i dalje možete zadržati svoje roditelje za roditelje, svoje prezime za prezime, a sve i da sve zamijenite (šala), najvažnija u cijeloj toj priči je vaša i njegova ljubav. A sa svojom svekrvom možete lijepo otići na kavu i ispričati se kao sa prijateljicom.
To je divna stvar današnjice. Ili?
...ljubi Vas Vaša Brigita heart emoticon heart emoticon
Nema komentara:
Objavi komentar