Šta kad uđete u obitelj u kojoj je normalno zlostavljati ženu?

Iako je prošlo par dana od obilježavanja Medjunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, ne nisam zaboravila na vas drage moje i vas dobri moji koji ste protiv svake vrste zlostavljanja. Ta tema je živa svaki dan ne samo toga dana, tako da nikada nije ni kasno ni rano za nju. To je jako široko područje ali danas ću se zadržati na točno odredjenoj skupini bračnih partnera i njih kao pojedinaca.

  Ne, nije istina da su dobri dečki isključivo mirni, tihi i povučeni. Isto kao i kod ekstrovertiranih, i medju njima postoje oni koji imaju probleme.
Slaganje sa svima i izbegavanje rasprava je češće znak potrebe da ih svi vole i prihvate i da se nikome ne zamjere, zbog vlastitih pozadinskih problema, od toga da su dobri, šta god to dobri ustvari u ovom kontekstu značilo. Upravo o takvima ću danas pisati.  O onima koji su prema svima iznimno ljubazni i na prvu su svima na raspolaganju često su živa noćna mora privatno u vlastitim ljubavnim odnosima. Mjesto gdje najčešće pucaju su njihove veze. Tu pokazuju najviše 'najgoreg' od sebe. I često, baš često su upravo oni ti koji vrše psihičko nasilje. Vjerojatno su ga sami ili gledali ili doživjeli u svojoj obitelji. Ali kako objasniti odraslom čovjeku, kojeg roditelji nisu 'objektivno' (za njegovo dobro) odgajali već im je i njegov odgoj bio još jedno mjesto borbi koje su oni medjusobno vodili, da zlostavljanje nije ok kad on iako prema vani taj stav pokazuje i strogo ga osudjuje, upravo to isto radi svojoj supruzi i jedino što ima za reći...nije to to, da sam ja nju udario...joj gdje bi ona bila, samo sam je stisnuo...? Ili, ja nju volim i ne bi mogao živjeti bez nje a onda je doma ponižava i krivi za sve što u njihovom životu krene po zlu? Tisuću je primjera. Gotovo svaki zlostavljač kaže za sebe da to nije dok ga ne uhvate na djelu, gotovo svaki krivi partnericu za vlastito agresivno ponašanje pa često ona bude kriva jer ju je izlomio ili izvrijedjao. Svaki zlostavljač će umanjivati svoj čin i djelovanje, imajući u vidu usporedbu sebe sa onima koje on smatra zlostavljačima.
Isto kao žrtva. Većina njih će svoju poziciju negirati, sebe uvjeravati da se to baš to njoj ne dogadja i kad se usporedi s onom žrtvom koja je pretučena sama će se povući i reći da to što se njoj dogodilo nije ništa. Dok ne čuje zakon i stručnu osobu koja će joj pokazati da je upravo ona ta. Na tren poražavajuče, ponižavajuće, ali suočavanje sa istinom, kad god ju se pokušava izignorirati, je takvo.  Vratimo se na suživot sa takvima.
Kako odraslom čovjeku objasniti da se djevojka ne smije vrijedjati, omalovažavati i tući ako ga sam otac uči da je to u redu 'kad za to ima dobar razlog' (nisam često čula da je majka ta koja ga tako savjetuje). A koji je to dobar razlog za psihički i fizički zlostavljati partnericu? Često samo iznošenje mišljenja suprotnog od onoga koje dotični želi čuti. 
Ako ga otac uči da je u redu maltretirati je, ucjenjivati, izbacivati iz kuće, uništavati joj stvari, dapače, ako ga sam na to nagovara, kako njemu objasniti da to nije u redu ako sam to ili ne shvaća ili ne želi shvatiti a radi upravo to?
Ako je odrastao gledajući kako mu otac zlostavlja majku, kolika je šansa ako ne poradi na tome prije ulaska u svoje odnose, da će ga partnerica uspjeti 'naučiti' razlikovati zlostavljanje od recimo normalnog ponašanja, i da on neće postati zlostavljač? Otkud uopće partnericama ta mogućnost? Nemaju je. Sve je na njemu. Sve i da ga ona pokušava uvjeriti ili razuvjeriti, na koncu bi ipak ispalo da je subjektivna jer je upravo ona ta nad kojom se to dogadja.
Nekad su bila druga vremena. Sve se zataškavalo. Nije se to branilo, dapače, dogadjalo se, ali se prikrivalo. Žene se uvjerilo da su same krive što je on takav ili jednostavno da tako mora biti.
Danas se malo toga takvoga uspije sakriti.
Danas ma koliko bilo različitih privatnih mišljenja, ljudi ne odobravaju takvo ponašanje i sami drugi muškarci su izričito osjetljivi na tu temu i snažno se zaštitnički ponašaju prema zlostavljanoj ženi kad saznaju šta joj se dešava. 
Takvi primjerci danas teško bivaju prihvaćeni u društvu, dapače, svi pa i njihovi najmiliji se distanciraju od istih  kad naslute da bi ih se moglo povezati s time. 
Ali, kažu kako odreagirati kad si u takvoj priči? Kako nekome objasniti da loše ponašanje nije dobro? Kako nekoga prosvjetliti? Nikako. Šalim se malo, iako tema nije za to, ali iskustva pokazuju da ljudi koji su doživjeli zlostavljanje bilo na vlastitoj koži bilo gledajući ga na nekome, ako ne srede sebe nakon toga, postaju žrtve tog iskustva i u nemalom broju slučajeva, u situacijama koje su prevelik izazov za njihovo znanje i iskustvo, pokazuju naznake istog zostavljačkog nasilja. 
Šta uraditi kad se radi o patološkoj ljubomori? Kad partner ne dopušta partnerici čak ni slobodno kretanje, kad se ona boji izaći iz kuće bez njega jer kad on vidi da je to učinila kazni je bilo verbalnim i psihičkim mučenjem, ispitivanjima, propitivanjima, razbijanjem i kidanjem njezinih stvari ili čak izbacivanjem iz doma? Šta učiniti kad zbog ljubomore ne smije biti u kontaktu ni sa kim?
Šta učiniti onda kad se desi prvi udarac, on kaže oprosti a njegov otac to opravda ...znam ja svog sina, ne bi on udario da nije imao razlog?!  I još i otac i familija nalete na tu istu ženu prijeteći joj.
Šta učiniti kad patološki ljubomorna osoba toliko ne može kontrolirati svoje emocije pa počne partnericu mučiti gledanjem, očijukanjem i varanjem nje sa svima ne bi li je kaznila zato što je poželjna? I kako to promijeniti ako vam je uopće stalo kad njegov otac kaže..pa normalno da ćeš je varati, nemoj joj pokazivati da ti je stalo, moraš imati nešto sa strane? A u isto vrijeme ako bi ona to napravila, ne treba ni razmišljati kako bi postupili.
Kad sumiramo, da ne odemo u negativnosti, šta učiniti onda kad partner sve to radi, vi ga molite i upozoravate da to ne čini a on se oglušuje i još više i još gore nastavlja uz potporu njegove familije? Šta kad ste ušli u obitelj koja je poznata po tome?
Šta onda kad njegovo ponašanje loše utječe na vaš život a ako ga prijavite, istina će se saznati? 
Šta ako je vama stalo da si on ne uništava život i spremni ste na miru izaći iz toga a on ne želi suradjivati i ne ostavlja vam izbora? Treba li se u toj mjeri toliko žrtvovati da sami nastradate? Ili njega trebate prepustiti institucijama i zakonu da se pobrinu za to? Šta kad su u pitanju financijski neovisni partneri ili djeca? Kome se oni mogu obratiti za pomoć za odlazak od zlostavljača? Lako je postaviti situaciju..idi. Ali zlostavljane žene često nemaju kuda i od čega. Jer su ih zlostavljači namjerno doveli ili održali u toj situaciji?
Jako nezgodno za savjetovanje pogotovo univerzalno. Ipak, bez obzira na širinu teme, postoji jedna najbitnija stvar u cijeloj priči. Izaći živ i zdrav iz toga. Lako za sudove, lako za odštete...otići! Ok, upozori, ok razgovaraj ali odi!
Odraslom čovjeku kojem je normalno nazvati majku i suprugu kurvama, to će ostati sasvim normalno.
Vi nit možete nit morate svoj život živjeti kao hodajući po jajima da se netko ne bi dislocira iz prividne ravnoteže i puknio na vas. On prije svega ima problem. I bez obzira na vašu potencijalnu ljubav, on taj problem mora riješiti. Osoba koju otac potiče na takvo ponašanje a koja ga sluša, je osoba koja taj problem treba riješavati sa svojim ocem.
Ok, da postoje sredine u kojima je to još normalno ali mi ne pričamo o pripizdnama već civilizaciji. A doći će vrijeme kad će i tamo ljudi početi više brinuti o sebi i svom životu. Ne ravnamo se sa pećinskim ljudima kad se oblačimo zar ne, pa što bi i sa primitivcima u ovome mnogo važnijem? Bitnije od davanja na važnosti takvim sredinama po tome i njihovim predstavnicima je poraditi na tome da se to ni tamo ne dogadja!
Osoba koja zna da lošim ponašanjem vama šteti a ne želi svoje ponašanje promijeniti ne zaslužuje da je vi štitite. Od njega samog ga ne možete zaštititi. Ako u svom ponašanju ne vidi problem, nemojte ga siliti...odite.
Postoje različite vrste zlostavljanja ali jedno je isto svima...to je ponavljano loše ponašanje od u ovom slučaju partnera, po vas bilo psihički, bilo fizički...kojim on vama nanosi bol bilo psihičku bilo fizičku a da pritom ne želi ili ne može sam to ponašanje promijeniti. 
To su često ljudi koji su svjesni toga šta rade i vraćamo se na početak priče, ljudi koji su često divni svakoj ženi. Osim svojoj. To su u civiliziranim sredinama oni ljudi za koje ćete se iznenaditi kad čujete šta su radili. Ostat ćete u šoku govoreći...ne mogu povjerovati. To su najčešće oni ljudi za koje ne biste mogli povjerovati da bi povisili glas a kamoli mrava zgazili. To su oni za koje se često kaže...a on je dobar. Ne mora biti na prvo vidljivo i u civiliziranim krugovima najčešće nije. I sad ću se zadržati na njima.
  Bilo kako bilo, zlostavljanje se ne treba i ne smije trpiti. Sama osoba ne može ništa prividno ali može ono najbitinije, odlučiti prestati trpiti loše i otići.  Obratiti se nekome na koga će se moći u svemu osloniti i vrlo bitno, ako ne može bez službenih osoba i ne treba!
Potražite osobu od povjerenja, prijavite zlostavljača i završite s tim. Jedna mudra osoba je rekla, ne možeš promijeniti budalu ali ga možeš ostaviti i naći dobrog čovjeka. Ne slušaj i ne vjeruj kad te počne uvjeravati da je ta mala modrica na ruci ništa i da te je on zaista htio udariti da bi te skašio. Ne vjeruj kad kaže da si za sve ti kriva. Pa ne očekuješ valjda da će sam reći da je kriv. I ne vjeruj u suze bez pokrića. Ne, ne ulazi u osvete. Najbolja osveta je biti sretna poslije toga.
Ja osobno znam da medju mojim prijateljima nema ovakvih ljudi, i znam da su muški danas u moje vrijeme za svaku pohvalu. Znam da moji muški to osudjuju. Znam da i oni koji su to doživjeli u svojoj prvoj obitelji, taj problem jesu osvijestili i riješavaju ga. Ali svi mi znamo i one druge. Da, baš te. I zato...ljudi pamet u glavu i mislite na sebe! Jedan je život. Rješavajte vlastite probleme ma kakvi bili da bi vam život bio što bolji. Jer niti biti agresor nit žrtva ne bi trebala biti poanta življenja. Roditelji, koliko je u vašoj moći dobro odgajajte vašu djecu i ne savjetujte im da rade tudjoj ono što vi vašoj ne bi poželjeli. Svi su nečija djeca i svi zaslužuju lijep život i jedno civilizirano ponašanje. 
Ljubin vas