Prava ljubav

Zamislite dvije opcije....
 PRVA: zamislite život s nekim bez njegove potpore, podrške...odnos bez ljubavi, nježnosti. Odnos sa stalnim svadjama, stalnim prepucavanjima, stalnim raspravama, i stalnim okrivljivanjima. Zamislite život gdje vas netko konstantno muči, maltretira, ponižava. Zamislite život u kojem ste svaki dan krivi za sve, život u kojem nemate ništa osim privida. Život bez nježnosti.
Zamislite odnos u kojem ste s nekim a sami ste potpuno...zamislite odnos u kojem s tom osobom ne možete razgovarati o onome o čemu biste vi htjeli, i gdje svaki razgovor započne i završi sa svadjom.
Zamislite odnos u kojem ste sami i kad vam je teško i kad vam je loše i kad vam je dobro i kad ste veseli...odnos u kojem sami sebi kuhate čaj kad ste prehladjeni, u kojem se povučete sami kad vas boli, odnos u kojem sve najbolnije prolazite sami.
Odnos u kojem su suvišna vaša osjećanja, sjećanja, uspomene, želje, razmišljanja... Odnos u kojem ste poželjni kad vam je dobro radi seksa, podrške i potpore ali samo u smjeru davanja toj osobi. Zamislite odnos u kojem nikada (tako vam izgleda) ništa nećete postići u svom  životu više od toga kako je sad i da tako živite još nekoliko desetljeća. Zamislite odnos u kojem vas se iskorištava a ništa ne radi za vaše dobro. Odnos u kojem niste bitni vi kao vi. Odnos u kojem nije važan vaš razvoj, posao, karijera. Odnos u kojem nemate pravo na prijatelje, rodbinu, obitelj. Odnos u kojem ste samo stroj.
Odnos bez pravih poljubaca...maženja...zagrljaja.  Pogotovo onda kad vama treba.
Zamislite da cijeli život živite u odnosu u kojem ste potpuno sami i prepušteni sebi, odnos u kojem nikada niste tim već uvijek ali uvijek ta je osoba nasuprot vas, odnos u kojem vas se ne poštuje,  odnos u kojem ste tu samo da bi netko imao razlog i nekoga da ga krivi i od sebe radi žrtvu.. Zamislite život bez izlazaka, bez zajedničkih prijatelja, bez radosti i cilja. I zamislite da je toj osobi pored vas to suvišno i slušati...a kamoli mjenjati. Zamislite život s nekim i pored nekoga tko i na vaše zamolbe opet od vas radi krivca samim tim što ste tako nešto i izrekli. Zamislite odnos u kojem u toj osobi nemate prijatelja. Odnos u kojem svaki dan patite i nikoga nije briga iako to vidi. Zamislite odnos u kojem ni razgovor ništa neće promijeniti i u kojem i odluku o potencijalnom prekidu opet sami morate donositi. Ili nastaviti trpiti. Depresivno zvuči zar ne? I sve i da jeste tako, ovo je ipak samo predodžba krajnje dobrih i ne baš dobro posloženih odnosa i prije svega priča o manjku ljubavi spram sebe samog i spoznaji da se sve može promijeniti na bolje ma koliko crno izgledalo. I zato, hajdemo sad na onu
DRUGU: Zamislite život u kojem pored sebe imate osobu u čijim očima svaki dan iznova vidite ljubav, a u glasu radost što priča sa vama. Zamislite odnos u kojem se budite i ležete sretni u nečijem zagrljaju i on u vašem. Odnos u kojem nikada nije dosta poljubaca i nježnosti. Odnos u kojem i nakon svadja opet vaša ljubav prevlada, vi skupa prevazidjete i riješite problem i situaciju. Odnos u kojem ste partneri. Zamislite odnos u kojem vas netko s ljubavlju i pažnjom sluša, u kojem cijeni vaše mišljenje i potrebu da s njim to podijelite. Zamislite odnos u kojem niste ni kihnuli a taj netko vam je već skuhao čaj i doneo dekicu da se umotate. Zamislite odnos u kojem se i u mraku dok spavate tražite rukama. Zamislite odnos u kojem možete čini vam se, od silne potpore i podrške i poletjeti a znate da iako posrnete, taj netko je tu da vas pridrži i da novi vjetar u ledja.
Zamislite odnos u kojem nakon svih obaveza žurite toj osobi...odnos u kojem imate iako samostalnost, onaj osjećaj pripadnosti i...obitelji. Onaj odnos za koji znate da je vaš dom bez obzira na sve...jer tu stanuje ljubav. Čista i iskrena obostrana ljubav. Poštivanje. Odanost i iskrenost. 
Zamislite odnos u kojem idete na kraj svijeta s tom osobom i ni u jednom trenu se ne zapitate šta ako ...zamislite taj odnos u kojem iako možete bez te osobe ne želite jer vam u  njezinoj blizini i naručju vaš život ne gubi smisao isto kao i kad ste solo. I dalje znate tko ste i ostvarujete se. 
I vi ste se oboje svjesno odlučili baš za tu vašu ljubav i vaš odnos jer vam je 'lijepo zajedno i kad je teško.' Zamislite odnos u kojem vas netko stalno potiče na bolje, odnos u kojem netko prati vaš napredak i uz vas zdušno navija za vaš uspjeh. Zamislite odnos u kojem nekoga vaša suza pogadja  kao njegova. Zamislite odnos u kojem niste sami, u kojem ste u svemu šta god da vam se desi skupa, i u dobru i u lošem. 
 Šta vi birate? Mislite da je prvo uobičajeno, normalno ili rijetko? Mislite da je drugo prenaivno, prebajkovito ili se podrazumijeva ako je odnos dobar.
 Ako, samo ako pomislite da su konci u vašim rukama, kako ćete ih povući? Koji je vaš odabir?
Vjerujete li u odnose u kojima je više dobroga nego lošega ili mislite da je samo na početku lijepo? Mislite li da se treba i u prvoj opciji truditi se do besvjesti ne bi li postalo bolje ili mislite da je bolje to prekinuti i okrenuti se novim ljubavima?  Bojite li se riskiranja? Osude okoline? Samih sebe ili hrabro koračate i vodite svoj život sa svojim odlukama bez obzira šta tko misli?
I na koncu, vjerujete li u ljubav? Ne odnos porad odnosa već ljubav...onu šašavu, neobjašnjivu ljubav koja vam život diže na metar iznad zemlje dok hodate i sve mijenja na bolje? 
Onaj predivni osjećaj u kojem se ničim nebitnim ne zamarate i vidite stvari pomalo tupasto i idelistično ali vama je lijepo? Vjerujete li u zaljubljenost i unutar ljubavi?
Vjerujete li da je ljubav čudo? Ili mislite da je to samo dobar marketinški trik za još nepovrijedjene klince? 
Vjerujete li da više zaslužujete dobro ili loše u životu? Mislite li da je loše većinski dio života i da su svi osudjeni na trpljenje neke patnje ili vjerujete i mislite da i vi imate pravo na tu čudesnu pojavu i da možete birati i odabrati? Mislite li da njoj nije mjesto kad dodju računi za struju i djeca u vašem životu? Mislite li da je to samo za pubertetlije i penziće? Mislite li da je ljubav pokretač života? Ili ste nakon što ste možda izgubili jednu, sebe 'osudili' na život bez nje, čisti birokratski život lijepo gradjanski posložen? 
Mislite da leptirići imaju rok trajanja i da je ljubav razumski dogovor?
Bilo kako bilo, nadam se da većina vas ipak živi onu baš tu...predivnu prekrasnu ljubav...neobjašnjivu, čarobnu i na bolje pokretačku...ljubav koja sve čini lijepšim i boljim...ljubav koja opstaje nakon sveg ali onu koja nikada ne ode preko granice nakon koje se više ljubavlju ne može zvati. Onu ljubav koja živi s vama...i ona za koju, uvjetno rečeno živite vi.
Ako niste...onda za početak prvo započnite voljeti sebe same, biti dobri prema sebi...kad to krene...ostalo će se polako već posložiti. Ljubav izmedju dvoje ljudi je čudesna. Ali prava ljubav prema nekome drugome preduvjetuje ljubav prema sebi samome. Kad znaš da zaslužuješ dobro...dobro ćeš i birati. Da, birati.
Kad znaš da zaslužuješ dobro, od onoga lošeg ćeš okrenuti glavu i okrenuti se dobrome.
Kad znaš da zaslužuješ dobro...dobro ćeš si željeti i dobro ćeš drugome davati. Dobro ćeš prigrliti i dobru se radovati.
Ljubav nije ovisnost, ljubav nije nesposobnost jednog bez drugog ali unatoč neovisnosti i sposobnosti biraš zajedništvo...duplo ljubavi...duplo dobrote i duplo potpore...jer iako znaš da možeš lijepo sam udvoje je tvoj izbor! I traje baš zato što ne ograničava u dobru, što ne osudjuje, što ne kritizira, što ne muči...što ne ucjenjuje i ostavlja u muci...već baš sve suprotno!
Da, totalno tupasto kad gledaš iz kuta logike ali svi mi dobro znamo da logika i ljubav najbolje funkcioniraju svaka za sebe... Iako kad malo bolje razmislite, ima tu podosta logike... jer kad voliš i voljen si i ta ljubav oplemenjuje vaše živote ...dobro si... kad se ostvaruješ i ničije ostvarenje ti ne smeta već te raduje...dobro si... u pravoj ljubavi u svakom slučaju si dobro. Jer ljubav je samo dobro. Unatoč problemima svakodnevnice, unatoč svjetskim mukama, unatoč 'pms i mms-u'...dobro si. Sve drugo...je svašta, ali nije ljubav. Ali pokazuje čovjekovu potrebu za njom. 
Započeti voljeti sebe i voljeti se zauvijek je početak lijepog života ispunjenog i ljubavlju od i za druge osobe. Onom zdravom i sretnom. Kad god se bliži Valentinovo, ljude izlozi dućana tjeraju na razmišljanja o ljubavi. U toj žurbi za poklonima...ne treba zaboraviti ni šta je to ljubav. I tako svaki dan iznova i prije i poslije Valentinova...

Nikada ne odustajte od svojih snova

(Iz moje skore knjige, čitajte s ljubavlju, vaša Brigita)


Kažu da čovjek 'umire' onda kada prestane sanjati (svoj) život. Ustvari, to ja kažem. Vjerujete li vi u to? Stalno ponavljamo jedno...od trena kad to prvi put spoznamo do kraja našag života..život je kratak. Nije dobro ni pametno stalno razmišljati o vremenu. I ono je relativno i tu samo zbog i za  nas. Život ma koliko ga mi brojali u godinama je tijek, priča...priča koja ima svoj samo Bogu znan početak i kraj. Tu smo dok smo. Neki ljudi imaju sreću (nazvat ćemo to tako...sreća..hrabrost...blagoslov...) da ga prožive više bolje, drugi malo manje ali ako pomislimo da mi sami možemo neke stvari birati..odlučivati i ostvarivati...zašto onda to ne bismo usmjerili na bolje? Zašto bi se pomirili sa lošim situacijama, zašto bi se srodili sa njima da nam dobro umotano u novoj promjeni i početku izaziva strah a loše sigurnost. Čemu? Život je konstantna promjena i onaj tko se boji promjena boji se i života a svega toga se boji jer se u pozadini boji da ga se ne voli ili neće voljeti dovoljno. Ljubav je pozadina svega. Bilo njeno priustvo ili želja za njim, bilo njeno odsustvo i želja za njom. To je istina. Svi mi želimo biti voljeni i voljeti. Svi mi želimo lijepu sigurnost i sretan život ali ne ide uvijek tako. Ustvari...možda i ide u tom smjeru i kad ne izgleda tako ali bit je u promjenama...sve se mijenja pa i to kakvi smo i kakav nam je život. Danas smo tužni sutra sretni...tako je i sa nažalost ljudima, te stvarima u njemu...danas ih imaš sutra nemaš. Danas je jedno a sutra se desi nešto novo. Ja sam samo čula za ljude kojima je konstantno samo dobro ali ih nisam nikada upoznala. To su mitovi. Ali poznajem ljude koji se svakodnevno trude da im je dobro. Svi nose svoje boli, razočarenja, patnje, suze...na svoj način javno ili tajno ali svi ih nose. Svi smo mi samo ljudi. Ljudi koji griješe, ljudi koji ustaju. Ljudi koji se boje i ljudi koji uspjevaju. I danas smo jedno a sutra možda nešto drugo...jer stare a da ne kažem tek nove stvari i u nama izazivaju danas jedno sutra drugo. Vrijeme se mijenja, godišnja doba se mijenjaju...sve se mijenja pa tako i čovjek i shodno time njegov život i obratno. Ali ma koliko vas obrtalo, lomilo, ma koliko padali...jednom sam rekla jednoj meni jako dragoj osobi..ne smijete odustati od svojih snova. Nikada! Ne! Da život ne bi 'odustao' od vas. Neće doslovno ali vaši vas snovi drže u sutra. Vaši vas snovi čuvaju u budućnosti. Vaši vas snovi greju i kad je hladno. Oni su tu da vas vode i kad je tama. Vaši snovi su vaši temelji za sutra. Za nove početke, za nove puteve, za nova poznanstva, za nove ljubavi, za nove susrete, za nove uspjehe, za nove radosti...za vaš osmijeh na licu i toplinu u srcu. To su vaše niti od danas za sutra. I nikome ne dajte da ih lomi i ni slučajno ih ne lomite vi...
Prigrlite ih, maštajte, sanjajte...i radujte im se! Jer snovi su poznato u nepoznatom. Snovi su ono što vam otvara nove pute. Živite ih! Živite svoje snove i svoj život! Ma nije bitno da se sutra o vama priča da ste bili Ajnštajn...on je bio jedan i to je bio njegov put...ovo je vaš...bitno je da je to bio i vaš rukopis...

Uspoređivanje s drugima-STOP!

Usporedjivanje s drugima...koliko samo naporna može biti ta igra je l' da? Ovo je članak za sve moje nesigurne i 'ucviljene' (a svi smo ponekad takvi, zar ne?)
Ljubim vas!

  Iako nam roditelji svojom ljubavlju odmalena pokazuju i govore da smo jedinstveni, posebni i dovoljno dobri, da ne kažem najbolji, takvi kakvi jesmo(tako bi trebalo da djeluju), u svima nama ostaje onaj mali crv sumnje u odrasloj dobi koji proradi povremeno i u najsamopouzdanijim ljudima da bi se preispitali jesu li uistinu tako dobri najčešće pri susretu sa po nama, boljima od sebe. Nažalost, ima i onih ljudi koji češće vjeruju u to da nisu dovoljno dobri spram drugih te se nalaze gotovo svakodnevno u krugu preispitivanja i omalovažavanja sebe te u konačnici osjećaja nižeg samopouzdanja što vodi lošijoj kvaliteti života i manjem broju ostvarenih želja i snova od realnih mogućnosti, kako privatnih tako poslovnih.
Ljudi su skloni sumnjama, unutarnjim previranjima...intelektualna smo bića zar ne, medjutim treba znati kako stati sa kritiziranjem samoga sebe i kako naučiti i ovladati vjerovanjem u sebe i svoje potencijale a u isto vrijeme znati biti objektivan kad nešto ne ispadne dobro ili kako smo zamislili a da pritom razvijamo vjeru u sebe i da se potičemo na novi pokušaj ili početak bez kritizirnja. 
Na ovom svijetu toliko je različitosti samo recimo u u prirodi. Ako se malo osvrnete oko sebe, primjetit ćete ljepotu na sve strane. Tako je i sa nama, ljudima. Svi smo tako slični a u isto vrijeme  različiti i tako posebni sami za sebe. Kako to onda da netko te razlike doživljava kao minus a netko kao plus? Kako to da netko u sebi vidi uglavnom dobre strane a netko 'lošije'. I na koncu, kako to da netko više vjeruje u sebe a onaj drugi manje?
Odgovori se nalaze u širokom spektru područja čovjekovog života, od obitelji, okružja u kojem je odrastao i živi, od genetike do naučenog. Dobra stvar u svemu tome je što se puno toga može naučiti, da naučiti i ovladati time. Dakako, potreban je trud i vrijeme ali to se zove kvalitetno uloženo vrijeme, to se zove samorazvoj. Čovjek je biće koje ima slobodnu volju i mogućnost mijenjanja stvari oko sebe i ponajviše u sebi. Čovjek je stvoren da se razvija, uči, proučava, savladava i na koncu uživa u putu i rezultatu. Svi ljudi su stvoreni za lijep život. Ma kako vas učili, ma kako vas informirali, ma kakva djela čitali i ma kakve pouke iz njih izvukli, ma šta god i sami mislili o tome, svaki, ama baš svaki čovjek je predodredjen da lijepo i kvalitetno živi. Postoje okolnosti izvana i okolnosti unutar nas. Danas se na svu sreću, mijenjaju okolnosti izvana na bolje da čovjek može sve to lijepo u životu okusiti, medjutim mnogima je potrebno posložiti nove temelje načina razmišljanja da bi to prihvatili.
Kvaliteta života itekako ovisi o našim stavovima, fleksibilnosti, spremnosti na učenje i prihvaćanju novoga te i spremnost i dobar motiv u odbacivanju starog koje čovjeka koči. 
Velik dio toga otpada na ono što čovjek misli o sebi samome. I često se baš tu nalazi problem koji treba riješiti.  Jako je puno ljudi koji o drugima imaju bolje mišljenje nego o sebi, onih koji svoj život konstantno usporedjuju sa životom drugih i redovito su u toj usporedbi lošiji, manje vrijedni ili manje sretni. S druge strane, postoje ljudi koji o sebi imaju lijepo mišljenje, koji i za teške periode imaju suvisla objašnjenja i koji ma koliko padali, uspijevaju se dići i uzdignuti iznad takvih problema i  situacija. I objektivno se može reći da neki ljudi imaju lakši a neki teži život. U nekoj drugoj temi ćemo pričati zašto je to tako i da li mi zaista možemo znati ili mijenjati odgovore. Sad ćemo se zadržati na vjeri u sebe samoga.
Jako je bitno razvijati zdravu ljubav kako prema drugima tako i prema sebi. I ne, to nije egoistično. Naprotiv!  Čovjek mora i treba učiti voljeti sebe, upoznavati sebe, prepoznavati svoje osjećaje, potrebe, težnje.  I to svakodnevno! Od fizičkog dijela do psihičkog, duhovnog. Briga o sebi uključuje sve. Čovjek mora znati šta voli a šta ne, 'brinuti' o tome šta jede i pije, brinuti o higijeni i svim fizičkim potrebama te isto tako voditi brigu i pažnju o svom unutrašnjem ja. U tome je važno biti nježan prema sebi, obazriv i pažljiv. U svakom 'kritičkom' osvrtu na sebe biti prije svega prijatelj sebi, imati razumijevanja za sebe i svoj život, okolnosti, te u svakom trenu poticati se na bolje. Ne radi drugih već radi sebe. U toj igri bitno je znati kako sebe voljeti i kako druge zdravo doživljavati spram sebe samoga i sebe naspram njih.
Svaki čovjek je priča za sebe. Svatko ima svoj put i svoje ključne trenutke života. Nitko nema istu priču u cjelosti. A sve da se dva čovjeka stave u istu situaciju oni će svak za sebe postupiti sukladno svojim prethodnim isustvima, svjetonazoru i nutrini u konačnici možda i sa istim rezultatom ali različitom pozadinom. Svaki čovjek je jedinka za sebe i to treba imati u vidu kad se usporedjujete sa drugima naizgled u istim pozicijama. Vi ste u svom životu postigli ono najbolje što ste mogli u odredjenim okolnostima sa postojećim znanjem tad. Netko je u nečem po vama bolji, netko lošiji ali bit svega je da to nije odraz vaše 'cijene'. Vi vrijedite za sebe bez obzira na novce, ocjene, posao, odjeću, uspjeh na poslu ili doma. Vi vrijedite za sebe.  I baš takvi ste posebni. Da, tisuću puta ste to već čuli i čut ćete jer bit se ne mijenja. Jedino što se treba promijeniti je vaša vjera u sebe na bolje i više. I na tome trebate raditi. Poticati sebe na bolje i više. Poticati, ne maltretirati. Trebate raditi ono što vas čini sretnim i biti dobri i nježni prema sebi. Imati razumijevanja za sebe. Imati poštovanja prema sebi i znati kad je nečeg dosta. Znati kada je vrijeme za oprostiti i otpustiti. Znati kada je vrijeme za stisnuti zube i krenuti novim putem. Znati se isplakati i nasmijati. I znati voljeti sve to. I biti svjestan toga da ste baš vi vrijedni svega dobra kao i oni o kojima ste imali bolje mišljenje nego o sebi. Usporedjivanje je u čovjekovoj prirodi ali ako ima za zadatak ili konačni ishod ponižavanje ikoga, vas ili tog drugog,  to nije to.
Usporedjivanje ima smisla samo onda ako vas motivira da i vi budete hrabriji i uložite više u sebe i svoj život. Ako vas mijenja na bolje. Ali sa jasnom raspoznajnom činjenicom da nitko nije bolji ili vrijedniji zbog toga nečeg od vas niti vi od njega.
Vi ste glavna osoba u vašem životu. Vi imate glavnu ulogu.  Vaš život je vaša priča i bez obzira da li na nju utiče sudbina, drugi ljudi ili vi sami, bez obzira na vaša vjerovanja, vaš život je vaš život i vi imate glavnu ulogu u njemu. Ovdje pričamo ljubavi. Zdravoj ljubavi čovjeka prema sebi samom. Vi imate glavnu ulogu u svom životu a ako ne osjećate tako onda vjerojatno stvari nisu posložene kako bi trebale biti. Suživot sa drugima je prekrasna stvar ali mi pričamo o vašem životu, vašoj nutrini, vašim mislima i razmišljanjima, željama i potrebama, radostima i frustracijama. Mi pričamo o vama. I sad isključivo samo o vama. Tako jedinstvenima kakvi jeste u samo vašem jedinstvenom životu. Mislim da lagano shvaćate šta želim reći i znam da ste to čuli i da ćete čuti još nebrojeno puta jer tako stvari stoje. Bit svega je vaš život. Samo ga vi živite uistinu i samo vi zaista znate kakav je. I samo ga vi i možete odživiti. Vaš život, vaš put, vaše situacije, vaše reakcije. Voljeti druge je blagoslov. Voljeti sebe isto. Morate zdravo ulagati u sebe jer ste upravo vi glavni igrač. Morate brinuti o sebi jer sve je to na vašim ledjima i u vašem srcu i morate vjerovati u sebe, jer ste vi vaš najveći obožavatelj. Zato je važno znati da na to imate pravo i znati kako. Spoznati. Naučiti. Ovladati. Biti dosljedni održavanju ljubavi prema sebi isto kao i prema drugima.
Drugi su predivni takvi kakvi jesu i to ne treba osporavati. 
Vi ste predivni i to treba znati.
Volite sebe i poštujte sebe. Budite nježni prema sebi. Samo tako ćete zaista biti sretni i usrećiti nekoga a netko vas. Najveću ljubav prema sebi i odobravanje možda čovjek traži u onome koga voli i tko njega voli, u onome koga želi zadiviti i čiju pohvalu želi dobiti, ali ipak, na koncu, čovjek ostaje sa samim sobom i ako tu nema ljubav, odobravanje i mir, nema ništa. Zato, naučiti ako već niste voljeti sebe, biti dobri prema sebi i prihvatiti sebe i svoj život sa svime što ga je do sada činilo. To je nešto što je vas oplemenilo i idemo dalje. Sa vjerom u sebe. Nemojte zavidjeti drugima, već volite sebe. I stvarajte svoju lijepu i sretnu priču. Sa onime čime raspolažete upravo i baš sad, bez čekanja novih okolnosti. Odmah sad. Sa onime što sad imate učinite najbolje što možete! A sutra je novi dan i novi početak. 

LIPI MOJI, SVIMA VAM SRETNA NOVA GODINA I PUNO ZDRAVLJA, LJUBAVI I SREĆE! VAŠA BRIGITA