Prava ljubav

Zamislite dvije opcije....
 PRVA: zamislite život s nekim bez njegove potpore, podrške...odnos bez ljubavi, nježnosti. Odnos sa stalnim svadjama, stalnim prepucavanjima, stalnim raspravama, i stalnim okrivljivanjima. Zamislite život gdje vas netko konstantno muči, maltretira, ponižava. Zamislite život u kojem ste svaki dan krivi za sve, život u kojem nemate ništa osim privida. Život bez nježnosti.
Zamislite odnos u kojem ste s nekim a sami ste potpuno...zamislite odnos u kojem s tom osobom ne možete razgovarati o onome o čemu biste vi htjeli, i gdje svaki razgovor započne i završi sa svadjom.
Zamislite odnos u kojem ste sami i kad vam je teško i kad vam je loše i kad vam je dobro i kad ste veseli...odnos u kojem sami sebi kuhate čaj kad ste prehladjeni, u kojem se povučete sami kad vas boli, odnos u kojem sve najbolnije prolazite sami.
Odnos u kojem su suvišna vaša osjećanja, sjećanja, uspomene, želje, razmišljanja... Odnos u kojem ste poželjni kad vam je dobro radi seksa, podrške i potpore ali samo u smjeru davanja toj osobi. Zamislite odnos u kojem nikada (tako vam izgleda) ništa nećete postići u svom  životu više od toga kako je sad i da tako živite još nekoliko desetljeća. Zamislite odnos u kojem vas se iskorištava a ništa ne radi za vaše dobro. Odnos u kojem niste bitni vi kao vi. Odnos u kojem nije važan vaš razvoj, posao, karijera. Odnos u kojem nemate pravo na prijatelje, rodbinu, obitelj. Odnos u kojem ste samo stroj.
Odnos bez pravih poljubaca...maženja...zagrljaja.  Pogotovo onda kad vama treba.
Zamislite da cijeli život živite u odnosu u kojem ste potpuno sami i prepušteni sebi, odnos u kojem nikada niste tim već uvijek ali uvijek ta je osoba nasuprot vas, odnos u kojem vas se ne poštuje,  odnos u kojem ste tu samo da bi netko imao razlog i nekoga da ga krivi i od sebe radi žrtvu.. Zamislite život bez izlazaka, bez zajedničkih prijatelja, bez radosti i cilja. I zamislite da je toj osobi pored vas to suvišno i slušati...a kamoli mjenjati. Zamislite život s nekim i pored nekoga tko i na vaše zamolbe opet od vas radi krivca samim tim što ste tako nešto i izrekli. Zamislite odnos u kojem u toj osobi nemate prijatelja. Odnos u kojem svaki dan patite i nikoga nije briga iako to vidi. Zamislite odnos u kojem ni razgovor ništa neće promijeniti i u kojem i odluku o potencijalnom prekidu opet sami morate donositi. Ili nastaviti trpiti. Depresivno zvuči zar ne? I sve i da jeste tako, ovo je ipak samo predodžba krajnje dobrih i ne baš dobro posloženih odnosa i prije svega priča o manjku ljubavi spram sebe samog i spoznaji da se sve može promijeniti na bolje ma koliko crno izgledalo. I zato, hajdemo sad na onu
DRUGU: Zamislite život u kojem pored sebe imate osobu u čijim očima svaki dan iznova vidite ljubav, a u glasu radost što priča sa vama. Zamislite odnos u kojem se budite i ležete sretni u nečijem zagrljaju i on u vašem. Odnos u kojem nikada nije dosta poljubaca i nježnosti. Odnos u kojem i nakon svadja opet vaša ljubav prevlada, vi skupa prevazidjete i riješite problem i situaciju. Odnos u kojem ste partneri. Zamislite odnos u kojem vas netko s ljubavlju i pažnjom sluša, u kojem cijeni vaše mišljenje i potrebu da s njim to podijelite. Zamislite odnos u kojem niste ni kihnuli a taj netko vam je već skuhao čaj i doneo dekicu da se umotate. Zamislite odnos u kojem se i u mraku dok spavate tražite rukama. Zamislite odnos u kojem možete čini vam se, od silne potpore i podrške i poletjeti a znate da iako posrnete, taj netko je tu da vas pridrži i da novi vjetar u ledja.
Zamislite odnos u kojem nakon svih obaveza žurite toj osobi...odnos u kojem imate iako samostalnost, onaj osjećaj pripadnosti i...obitelji. Onaj odnos za koji znate da je vaš dom bez obzira na sve...jer tu stanuje ljubav. Čista i iskrena obostrana ljubav. Poštivanje. Odanost i iskrenost. 
Zamislite odnos u kojem idete na kraj svijeta s tom osobom i ni u jednom trenu se ne zapitate šta ako ...zamislite taj odnos u kojem iako možete bez te osobe ne želite jer vam u  njezinoj blizini i naručju vaš život ne gubi smisao isto kao i kad ste solo. I dalje znate tko ste i ostvarujete se. 
I vi ste se oboje svjesno odlučili baš za tu vašu ljubav i vaš odnos jer vam je 'lijepo zajedno i kad je teško.' Zamislite odnos u kojem vas netko stalno potiče na bolje, odnos u kojem netko prati vaš napredak i uz vas zdušno navija za vaš uspjeh. Zamislite odnos u kojem nekoga vaša suza pogadja  kao njegova. Zamislite odnos u kojem niste sami, u kojem ste u svemu šta god da vam se desi skupa, i u dobru i u lošem. 
 Šta vi birate? Mislite da je prvo uobičajeno, normalno ili rijetko? Mislite da je drugo prenaivno, prebajkovito ili se podrazumijeva ako je odnos dobar.
 Ako, samo ako pomislite da su konci u vašim rukama, kako ćete ih povući? Koji je vaš odabir?
Vjerujete li u odnose u kojima je više dobroga nego lošega ili mislite da je samo na početku lijepo? Mislite li da se treba i u prvoj opciji truditi se do besvjesti ne bi li postalo bolje ili mislite da je bolje to prekinuti i okrenuti se novim ljubavima?  Bojite li se riskiranja? Osude okoline? Samih sebe ili hrabro koračate i vodite svoj život sa svojim odlukama bez obzira šta tko misli?
I na koncu, vjerujete li u ljubav? Ne odnos porad odnosa već ljubav...onu šašavu, neobjašnjivu ljubav koja vam život diže na metar iznad zemlje dok hodate i sve mijenja na bolje? 
Onaj predivni osjećaj u kojem se ničim nebitnim ne zamarate i vidite stvari pomalo tupasto i idelistično ali vama je lijepo? Vjerujete li u zaljubljenost i unutar ljubavi?
Vjerujete li da je ljubav čudo? Ili mislite da je to samo dobar marketinški trik za još nepovrijedjene klince? 
Vjerujete li da više zaslužujete dobro ili loše u životu? Mislite li da je loše većinski dio života i da su svi osudjeni na trpljenje neke patnje ili vjerujete i mislite da i vi imate pravo na tu čudesnu pojavu i da možete birati i odabrati? Mislite li da njoj nije mjesto kad dodju računi za struju i djeca u vašem životu? Mislite li da je to samo za pubertetlije i penziće? Mislite li da je ljubav pokretač života? Ili ste nakon što ste možda izgubili jednu, sebe 'osudili' na život bez nje, čisti birokratski život lijepo gradjanski posložen? 
Mislite da leptirići imaju rok trajanja i da je ljubav razumski dogovor?
Bilo kako bilo, nadam se da većina vas ipak živi onu baš tu...predivnu prekrasnu ljubav...neobjašnjivu, čarobnu i na bolje pokretačku...ljubav koja sve čini lijepšim i boljim...ljubav koja opstaje nakon sveg ali onu koja nikada ne ode preko granice nakon koje se više ljubavlju ne može zvati. Onu ljubav koja živi s vama...i ona za koju, uvjetno rečeno živite vi.
Ako niste...onda za početak prvo započnite voljeti sebe same, biti dobri prema sebi...kad to krene...ostalo će se polako već posložiti. Ljubav izmedju dvoje ljudi je čudesna. Ali prava ljubav prema nekome drugome preduvjetuje ljubav prema sebi samome. Kad znaš da zaslužuješ dobro...dobro ćeš i birati. Da, birati.
Kad znaš da zaslužuješ dobro, od onoga lošeg ćeš okrenuti glavu i okrenuti se dobrome.
Kad znaš da zaslužuješ dobro...dobro ćeš si željeti i dobro ćeš drugome davati. Dobro ćeš prigrliti i dobru se radovati.
Ljubav nije ovisnost, ljubav nije nesposobnost jednog bez drugog ali unatoč neovisnosti i sposobnosti biraš zajedništvo...duplo ljubavi...duplo dobrote i duplo potpore...jer iako znaš da možeš lijepo sam udvoje je tvoj izbor! I traje baš zato što ne ograničava u dobru, što ne osudjuje, što ne kritizira, što ne muči...što ne ucjenjuje i ostavlja u muci...već baš sve suprotno!
Da, totalno tupasto kad gledaš iz kuta logike ali svi mi dobro znamo da logika i ljubav najbolje funkcioniraju svaka za sebe... Iako kad malo bolje razmislite, ima tu podosta logike... jer kad voliš i voljen si i ta ljubav oplemenjuje vaše živote ...dobro si... kad se ostvaruješ i ničije ostvarenje ti ne smeta već te raduje...dobro si... u pravoj ljubavi u svakom slučaju si dobro. Jer ljubav je samo dobro. Unatoč problemima svakodnevnice, unatoč svjetskim mukama, unatoč 'pms i mms-u'...dobro si. Sve drugo...je svašta, ali nije ljubav. Ali pokazuje čovjekovu potrebu za njom. 
Započeti voljeti sebe i voljeti se zauvijek je početak lijepog života ispunjenog i ljubavlju od i za druge osobe. Onom zdravom i sretnom. Kad god se bliži Valentinovo, ljude izlozi dućana tjeraju na razmišljanja o ljubavi. U toj žurbi za poklonima...ne treba zaboraviti ni šta je to ljubav. I tako svaki dan iznova i prije i poslije Valentinova...