Pišete mi često kako želite da pišem o vjernosti u vezama i braku stoga evo uskoro i nešto iz knjige na tu temu!
ponedjeljak, 27. srpnja 2015.
MODERNI LJUBAVNIK
(Znam da volite moje 'Moderne ljubavnice' čitati evo joj para teme pa da imamo i moderne ljubavnike, Iz moje skore knjige, Vaša Brigita)
Seks, seks, seks...Danas seks nije toliko nedostupan da se na njega sve troši iako se oko njega moglo bi se reći sve vrti. Ali ljudi više ulažu u to da sami budu seksi nego da isključivo seks plaćaju.
Danas će 'sponzor' učiniti svoju 'sponzorušu' popularnom ali i on želi biti na takvome glasu. I to je ok, zar ne mislite tako? Nekada su muškarci toliko bili 'željni svega' ili su se voljeli praviti djecom pored svojih žena i prkositi im da im je sve sa strane bilo zanimljivije od nje pa su uletali ko muhe bez glave u sve i svašta i često nakon avantura dolazili kući praznih džepova sa teškom dotučenošću, pokunjeni. Koliko li je samo muškaraca bankrotiralo radi nekih 'kafanskih pjevačica' i ne samo njih (bez namjere uvrede ikoga!).
Danas muškarac drži do sebe. On se neće propiti zbog ljubavnice. Neće bankrotirati. Dapače! Samo će više raditi da može pokriti i ženu i nju.
Baš zato što drži do sebe, on će i svojoj ženi priuštiti lijep život. Da, ne šalim se. I vjerujte mi to cijenim. Neću ulaziti sad u temu varanja i moraliziranja ali ako žena pored njega lijepo živi, zdrava je, dotjerana, ima sve...i njegovu ljubav i pažnju...to se cijeni više od onih starih primjera, kad su muževi bili svakoj dobri osim svojoj ženi. Od muškarca koji je loš i grub prema svojoj ženi 'se bježi kao od kuge'! .....
Danas muškarac ne gubi ugled radi žene. Nee. Danas muškarac brine o svom ugledu i o sebi samome. Isto vrijedi i za žene sa ljubavnicima. Naravno, pričamo o osviještenima na tom nivou.
Nekada se zbog malo uživanja sa strane gubilo sve, od novca do ugleda...danas, ako se dvoje nađe u toj temi na istoj razini, više ne pati nitko. Bar se takav dojam želi ostaviti. Jer danas pate samo oni koji na to ne gledaju upravo tako. Njima je potreban netko vjeran i odan kao što su i oni sami. Ovi prvi...shvaćaju igru i pametno ulažu u sve igrače. Ponajprije sebe. To je današnjica, svidjelo se nekome ili ne. Danas ne želiš ni histeričnog muža nit histeričnog ljubavnika.
Danas prije svega želiš lijep život i onu/one osobe sa kojima ga možeš imati. Ostalo je nebitno. Danas su na dobroj cijeni, dobri muževi i dobri ljubavnici.
(nastavak u knjizi)
... ljubi Vas Vaša Brigita!
Seks, seks, seks...Danas seks nije toliko nedostupan da se na njega sve troši iako se oko njega moglo bi se reći sve vrti. Ali ljudi više ulažu u to da sami budu seksi nego da isključivo seks plaćaju.
Danas će 'sponzor' učiniti svoju 'sponzorušu' popularnom ali i on želi biti na takvome glasu. I to je ok, zar ne mislite tako? Nekada su muškarci toliko bili 'željni svega' ili su se voljeli praviti djecom pored svojih žena i prkositi im da im je sve sa strane bilo zanimljivije od nje pa su uletali ko muhe bez glave u sve i svašta i često nakon avantura dolazili kući praznih džepova sa teškom dotučenošću, pokunjeni. Koliko li je samo muškaraca bankrotiralo radi nekih 'kafanskih pjevačica' i ne samo njih (bez namjere uvrede ikoga!).
Danas muškarac drži do sebe. On se neće propiti zbog ljubavnice. Neće bankrotirati. Dapače! Samo će više raditi da može pokriti i ženu i nju.
Baš zato što drži do sebe, on će i svojoj ženi priuštiti lijep život. Da, ne šalim se. I vjerujte mi to cijenim. Neću ulaziti sad u temu varanja i moraliziranja ali ako žena pored njega lijepo živi, zdrava je, dotjerana, ima sve...i njegovu ljubav i pažnju...to se cijeni više od onih starih primjera, kad su muževi bili svakoj dobri osim svojoj ženi. Od muškarca koji je loš i grub prema svojoj ženi 'se bježi kao od kuge'! .....
Danas muškarac ne gubi ugled radi žene. Nee. Danas muškarac brine o svom ugledu i o sebi samome. Isto vrijedi i za žene sa ljubavnicima. Naravno, pričamo o osviještenima na tom nivou.
Nekada se zbog malo uživanja sa strane gubilo sve, od novca do ugleda...danas, ako se dvoje nađe u toj temi na istoj razini, više ne pati nitko. Bar se takav dojam želi ostaviti. Jer danas pate samo oni koji na to ne gledaju upravo tako. Njima je potreban netko vjeran i odan kao što su i oni sami. Ovi prvi...shvaćaju igru i pametno ulažu u sve igrače. Ponajprije sebe. To je današnjica, svidjelo se nekome ili ne. Danas ne želiš ni histeričnog muža nit histeričnog ljubavnika.
Danas prije svega želiš lijep život i onu/one osobe sa kojima ga možeš imati. Ostalo je nebitno. Danas su na dobroj cijeni, dobri muževi i dobri ljubavnici.
(nastavak u knjizi)
... ljubi Vas Vaša Brigita!
STRONG QUEEN I DRAMA KING
(Iz moje skore knjige, Vaša Brigita)
Ooooooo daaa... Kažu da su žene stvorene da budu lijepe a muškarci snažni. Sintagma 'ne drži vodu' po svim kriterijima današnjih pozitivnih definicija ali nećemo cjepidlačiti, kompliment je ženi da je lijepa a muškarcu da je snažan. Bez obzira na ono što nije vidljivo u toj rečenici, ono što je, treba gledati kao kompliment. Nije svaka pohvala ako nije puna svih ispunjenih stavki, nepohvala ili uvreda. Dapače! Zato, kad je idući put čujete, nemojte se uvrijediti, držite se onoga lijepoga što ste u njoj čuli. Jer žena u cijeloj svojoj prirodi jeste lijepa a muškarac snažan.
E sad, kad smo sredili da to shvatite kao kompliment možemo početi sa kritikama. Šalim se. Ali možemo.
Nekada je ženama bio kompliment čuti da su lijepe i ne samo da im je bio kompliment nego i dovoljan kompliment. Žena je voljela slušati o svojoj ljepoti, putenosti, nježnosti, strasti, o tome kako on ne može bez nje, njezinih usana, njezinog tijela i nježnog glasa a muškarac je volio čuti kako se ona osjeća sigurno pored njega, kako voli njegove snažne mišiće i kako se potukao radi nje....sve do jednog trenutka...dok žena nije ustala i glasno povikala-JA TI NISAM SAMO LUTKICA DEČKO, JA TI IMAM I MOZAK! ZAR TI MISLIŠ DA ME MOŽEŠ IMATI KAD GOD HOĆEŠ I DA TI SLUŽIM SAMO ZA SEKS I JOŠ MISLIŠ DA ĆEŠ GA DOBITI A OKREĆEŠ GLAVU DOK TI OVO PRIČAM! A MUŠKARAC JE REKAO, AKO JE TAKO, ZABORAVI NA MOJE MIŠIĆE, I ONU PAŠTAŠUTU! ŽELIM I JA BITI LIJEP I NJEGOVAN. GDJE JE TA KREMA ZA LICE I ZA RUKE?! DOSTA SAM SJEKAO DRVA, MORAM BRINUTI O SVOJIM RUKAMA. Tog trena se sve promijenilo! Cijela nova povijest je započela. Nova epoha.
I ništa više nije isto. Priča se, mit kaže, da svijetom još hoda pokoji muškarac koji žali za ženama koje su samo lutkice. Za poslušnima. Za nježnima. Za onima koje tijelo daju unedogled bez da išta traže i pričaju tek ono što on želi čuti. Legenda kaže da su viđeni negdje ali im se polako gubi trag jer su preumorni od potrage.
Legenda kaže da postoje i one žene koje još tragaju za snažnim, macho muškarcima koji lupaju šakom o stol.
Legenda kaže. Ali joj stvarnost ne vjeruje i ne ispunjava želju. Taj muškarac i ta žena se više ni u legendi ne viđaju zajedno. Nee, nee...
Ali, kad bi postojala mogućnost, da se muškarci odreknu svog današnjeg načina života, krema i kremica, šminke, fensi odjeće, brige o zdravoj prehrani i vježbanju radi sebe i svog tijela, te da se vrate na higijenu bez tih kremica i da jedu pancetu i masnu hranu stalno, te da su tjedan dana dana u istoj majici, mislite da bi pristali? Metaforično rečeno, ali bi li pristali, šta mislite?
Mislite da bi današnji muškarac pristao da se oženi s nekom koju su mu namijenili roditelji i da uz sve što danas može, sebe žrtvuje porad želja roditelja za komadom zemlje više od strane dotične koja mu se ne sviđa? Do kad i koliko dugo? Mislite da bi pristao da radi od jutra do mraka nešto što ne želi do kraja života da bi prehranio obitelj? Mislite da bi se odrekao fejsa i tvitanja? Instagrama?
MISLITE LI DA BI DANAŠNJI MUŠKARCI MIJENJALI SVOJ NAČIN ŽIVOTA ZA NAČIN ŽIVOTA NJIHOVIH DJEDOVA ALI NE U NJIHOVO DOBA, VEĆ U OVO SADAŠNJE?
Mislite da bi bili sretni usred ovog modernog vremena takvi?
Mislite da bi današnji muškarci odbacili vlastitu brigu o sebi i svom ugledu, međusobno uvažavanje sa partnerom i vratili se, umjesto toga, na fizičke obračune sa njim? Mislite da moderni muškarac želi svoj život provesti u zatvoru jer je udario ženu umjesto lijepo živjeti sa njom ili se razvesti od nje?
Mislite da bi se žene odrekle toga da su i lijepe i pametne i uspješne da bi po cijele dane kuhale svom muškarcu ručkove i večere?
Bi li se moderna žena odrekla fejsa, tvitera i instagrama?
Bi li dopustila da joj današnju slobodu zamjeni njezina poslušnost u 'zatvoru od veze'? Mislite da bi se žena danas odrekla karijere i svih wellness tretmana da bi prala suđe i robu na ruke? ....
Nee.
Puno je lijepih stvari donijela današnjica samo se mnogo ljudi nalazi u rascjepu prošlih i sadašnjih obrazaca i ne znaju kako se uklopiti u sve ovo. Neki parovi koji su se jučer 'savršeno' slagali, u ovo novo vrijeme imaju probleme jer jedan voli čari modernoga, dok im se drugi opire.
Svi krive nekako modernu tehnologiju. Neosporno je da se sve može iskoristiti ovako ili onako. To je tako u svemu. 'Neke žabe brže uskoče u vodu, neke sporije ali žabe uskoče u vodu.' Je li tako i sa ljudima? Kužite metaforu.
NIJE STVAR TEHNOLOGIJE, NEGO JE ČINI MI SE, JUČER SVE HVALJENO I IDEALIZIRANO ŠTO SE NIJE ZNALO DO KRAJA KAKVO ZAISTA JE.
Čovjek je imao samo djelomičan uvid u svog ljubavnog partnera, i u svoje roditelje, obitelj, prijatelje, kolege, poznanike...dok u nešto nije imao uvid uopće. Vjerovao je na riječ.
ČOVJEK PRIJE MODERNE TEHNOLOGIJE NIJE BIO POŠTENIJI, USUDIM SE REĆI. NITI ODANIJI. NITI BOLJI. BIO JE SAMO N E O T K R I V E N I J I.
Sve što je želio zatajiti, čak je i mogao. Sve što je bilo očima daleko, vjerovalo se na riječ. Danas je oku sve vidljivo. Ama baš sve. O nekome znate čak i ono što ne želite znati.
Poznajem ljude koji se toliko opiru svemu, cijeloj sadašnjoj slici i prilici društva da bi najradije da se zatvore u svoje okružje daleko od svih modernih čudesa, i tamo na miru odžive svoj život. Poznajem i one koji u svemu danas uživaju. Svi smo različiti.
Puno problema danas, mana, nesavršenosti...kako god ih nazvali...ali puno tih kritičnih, do svega nedavno nevidljivih i neobznanjenih stvari iz čovjekovog života, danas je vidljivo na svjetlu dana. Ilitiga, modernih čudesa. I zato neki odnosi lakše pucaju, brže se zamjenjuju. Ne zato što čovjek ima veći izbor (sjetite se žabe iz sredine priče; ako si žaba, žaba si (smijeh)), već zato što manje ostaje skriveno od očiju i ušiju, manje toga ostaje prepušteno vjerovanju u savršenstvo i idilu.
Ja mislim da su ljudi danas općenito vjerniji nego što su prije par desetljeća bili. Zato što se danas ljudi spajaju svojevoljno i iz vlastitih, svatko za sebe interesa ili ljubavi. I tu priču stvarnost drži dok je koristi ili ljubavi. Ljudi danas ozbiljnije shvaćaju kratkoću svog života i vrijednost svoga vremena i sve manje daju da im drugi nameću svoje želje i pritiske. Ljudi danas ozbiljnije shvaćaju i više cijene svoj trud i ulog koji daju u nešto.
Malo ćete danas vidjeti žena i muškaraca, koji se svjesno udaju i žene a da pritom nešto od toga ne dobijaju dobro zauzvrat i da baš zbog toga to nešto ne cijene i čuvaju.
Zato danas nije in oženiti se i udati tek radi reda i imati djecu jer se od vas to očekuje.
Danas znaš da je monogamija svojevrsna žrtva i ako je daješ onda želiš da se ona cijeni u suprotnom ideš dalje.
Sve i da se sklapaju brakovi radi reda, oni ne ostaju skriveni od svega današnjeg i jako brzo pucaju jer ...život je kratak i ne želiš ga baciti. Nemaš vremena ni para financirati pet žena (ili muškaraca) pored svoje obitelji, sa strane. Neee. Koliko može, muško i žensko zna, i toliko si priušti. Jer postoje i drugi prioriteti.
Danas seks nije toliko nedostupan da se na njega sve troši iako se oko njega moglo bi se reći sve vrti. Ali ljudi više ulažu u to da sami budu seksi nego da isključivo seks plaćaju.
Danas će 'sponzor' učiniti svoju 'sponzorušu' popularnom ali i on želi biti na takvome glasu.
Uz to, i baš zato, svatko zna da postoji i kozmetika. Odjeća. Tehnologija. Putovanja. Nekretnine. Pokretnine.
Iako ćete čuti da su ljudi nekada mogli sačuvati svoj brak do kraja života, do duboke starosti, i mislili ste da iza toga stoji velika ljubav koje danas više nema...vjerujete li zaista u to?
Brakovi su se sačuvali ok ima tu i onih koji jesu zbog ljubavi, ali budimo realni, velik dio zato što ih je društvo primoravalo na to, bili su znak urednog života i prestiža, kulture i dobrog odgoja, te zbog manjka informacija partnera o partneru te velike poslušnosti jedne strane drugoj. Danas, kada odbacite prisilu društva, dodate informacije i odstranite prisilnu poslušnost...šta dobijete? SLOBODU IZBORA. I to je to.
Danas kad sve imaš na pladnju, znaš i očekuješ uzvrat za vlastito odricanje od istog radi nekog odnosa. I ako se oba partnera ne trude, odnos puca. I kažu ljudi, to je loše. Ma možda i nije. Bolje dvoje sretnih nego dvoje nesretnih.
Lijepo je imati sigurnost u partneru, braku, obitelji ali danas nema više te sigurnosti, bar ne zauvijek. Danas vrijeme i okolnosti čovjeka uče kako se osloniti na sebe samog, kako da sigurnost nađe u sebi. I danas ćete zato vidjeti zaista ili jako nesretne parove ili jako sretne parove, nema onih trećih koji su sredina jer se eto mora. Danas se to ne mora. Danas je naglasak na pojedincu. I društvo se kroji prema njemu sve više i više.
Moderna tehnologija nije kriva za razočarenja u nekoga. Istina je samo više na suncu, ništa drugo. A istinu čovjek često ne voli čuti, zar ne? Lakše je vjerovati da je nešto dobro i mučiti se, nego uvjeriti se da nije i promijeniti život naglavačke. A možda to naglavačke nije naopako. Možda je život u laži naglavačke.
U svakom slučaju, bilo kako bilo, neki ljudi su dosta nostalgični za tim vremenom, vremenom u kojem se 'glava mogla zabiti u pijesak'. Ljudi su nostalgični za onom sigurnošću koja je iz toga proizlazila. Ljudi su možda malo i umorni od stalne strke i borbe. Ali to samo znači da se svijest ljudi mijenja te da se mora mijenjati i način života.
Danas, ma koliko tražili ženu koja sluša i radi šta vi hoćete, ženu koja vam cvrkuće i ne suprotstavlja vam se...nije da ne možete naći...međutim...neće vam dati ono što je vaša baka vašem djedu. Jer danas se tuga i nezadovoljstvo ne kriju. I na kraju ćete vi biti odgovorni i osuđeni zato što ste je tjerali na takav život i učinili takvom. Isto tako, danas nećete naći a dobiti zadovoljnog muškarca u nekome tko će biti zapušten, zanemaren od sebe samog radi vas i djece. Ne ide to danas više tako. Taj dio se ne ukapa u današnju slagalicu društva. I bolje je, vjerujte mi. Danas zaista možete birati biti sretni. Zašto biste onda birali biti nesretni i nezadovoljni?
Nije sadašnjost i ovo moderno doba loše, samo su i 'manje dobre osobine' čovjeka i starog kova društva i poretka izašle vani. Vrijeme je promjena. Čovjeka. Obitelji. Društva.
VOLITE SE I LJUBITE!
...sve Vas ljubi Vaša Brigita!
Ooooooo daaa... Kažu da su žene stvorene da budu lijepe a muškarci snažni. Sintagma 'ne drži vodu' po svim kriterijima današnjih pozitivnih definicija ali nećemo cjepidlačiti, kompliment je ženi da je lijepa a muškarcu da je snažan. Bez obzira na ono što nije vidljivo u toj rečenici, ono što je, treba gledati kao kompliment. Nije svaka pohvala ako nije puna svih ispunjenih stavki, nepohvala ili uvreda. Dapače! Zato, kad je idući put čujete, nemojte se uvrijediti, držite se onoga lijepoga što ste u njoj čuli. Jer žena u cijeloj svojoj prirodi jeste lijepa a muškarac snažan.
E sad, kad smo sredili da to shvatite kao kompliment možemo početi sa kritikama. Šalim se. Ali možemo.
Nekada je ženama bio kompliment čuti da su lijepe i ne samo da im je bio kompliment nego i dovoljan kompliment. Žena je voljela slušati o svojoj ljepoti, putenosti, nježnosti, strasti, o tome kako on ne može bez nje, njezinih usana, njezinog tijela i nježnog glasa a muškarac je volio čuti kako se ona osjeća sigurno pored njega, kako voli njegove snažne mišiće i kako se potukao radi nje....sve do jednog trenutka...dok žena nije ustala i glasno povikala-JA TI NISAM SAMO LUTKICA DEČKO, JA TI IMAM I MOZAK! ZAR TI MISLIŠ DA ME MOŽEŠ IMATI KAD GOD HOĆEŠ I DA TI SLUŽIM SAMO ZA SEKS I JOŠ MISLIŠ DA ĆEŠ GA DOBITI A OKREĆEŠ GLAVU DOK TI OVO PRIČAM! A MUŠKARAC JE REKAO, AKO JE TAKO, ZABORAVI NA MOJE MIŠIĆE, I ONU PAŠTAŠUTU! ŽELIM I JA BITI LIJEP I NJEGOVAN. GDJE JE TA KREMA ZA LICE I ZA RUKE?! DOSTA SAM SJEKAO DRVA, MORAM BRINUTI O SVOJIM RUKAMA. Tog trena se sve promijenilo! Cijela nova povijest je započela. Nova epoha.
I ništa više nije isto. Priča se, mit kaže, da svijetom još hoda pokoji muškarac koji žali za ženama koje su samo lutkice. Za poslušnima. Za nježnima. Za onima koje tijelo daju unedogled bez da išta traže i pričaju tek ono što on želi čuti. Legenda kaže da su viđeni negdje ali im se polako gubi trag jer su preumorni od potrage.
Legenda kaže da postoje i one žene koje još tragaju za snažnim, macho muškarcima koji lupaju šakom o stol.
Legenda kaže. Ali joj stvarnost ne vjeruje i ne ispunjava želju. Taj muškarac i ta žena se više ni u legendi ne viđaju zajedno. Nee, nee...
Ali, kad bi postojala mogućnost, da se muškarci odreknu svog današnjeg načina života, krema i kremica, šminke, fensi odjeće, brige o zdravoj prehrani i vježbanju radi sebe i svog tijela, te da se vrate na higijenu bez tih kremica i da jedu pancetu i masnu hranu stalno, te da su tjedan dana dana u istoj majici, mislite da bi pristali? Metaforično rečeno, ali bi li pristali, šta mislite?
Mislite da bi današnji muškarac pristao da se oženi s nekom koju su mu namijenili roditelji i da uz sve što danas može, sebe žrtvuje porad želja roditelja za komadom zemlje više od strane dotične koja mu se ne sviđa? Do kad i koliko dugo? Mislite da bi pristao da radi od jutra do mraka nešto što ne želi do kraja života da bi prehranio obitelj? Mislite da bi se odrekao fejsa i tvitanja? Instagrama?
MISLITE LI DA BI DANAŠNJI MUŠKARCI MIJENJALI SVOJ NAČIN ŽIVOTA ZA NAČIN ŽIVOTA NJIHOVIH DJEDOVA ALI NE U NJIHOVO DOBA, VEĆ U OVO SADAŠNJE?
Mislite da bi bili sretni usred ovog modernog vremena takvi?
Mislite da bi današnji muškarci odbacili vlastitu brigu o sebi i svom ugledu, međusobno uvažavanje sa partnerom i vratili se, umjesto toga, na fizičke obračune sa njim? Mislite da moderni muškarac želi svoj život provesti u zatvoru jer je udario ženu umjesto lijepo živjeti sa njom ili se razvesti od nje?
Mislite da bi se žene odrekle toga da su i lijepe i pametne i uspješne da bi po cijele dane kuhale svom muškarcu ručkove i večere?
Bi li se moderna žena odrekla fejsa, tvitera i instagrama?
Bi li dopustila da joj današnju slobodu zamjeni njezina poslušnost u 'zatvoru od veze'? Mislite da bi se žena danas odrekla karijere i svih wellness tretmana da bi prala suđe i robu na ruke? ....
Nee.
Puno je lijepih stvari donijela današnjica samo se mnogo ljudi nalazi u rascjepu prošlih i sadašnjih obrazaca i ne znaju kako se uklopiti u sve ovo. Neki parovi koji su se jučer 'savršeno' slagali, u ovo novo vrijeme imaju probleme jer jedan voli čari modernoga, dok im se drugi opire.
Svi krive nekako modernu tehnologiju. Neosporno je da se sve može iskoristiti ovako ili onako. To je tako u svemu. 'Neke žabe brže uskoče u vodu, neke sporije ali žabe uskoče u vodu.' Je li tako i sa ljudima? Kužite metaforu.
NIJE STVAR TEHNOLOGIJE, NEGO JE ČINI MI SE, JUČER SVE HVALJENO I IDEALIZIRANO ŠTO SE NIJE ZNALO DO KRAJA KAKVO ZAISTA JE.
Čovjek je imao samo djelomičan uvid u svog ljubavnog partnera, i u svoje roditelje, obitelj, prijatelje, kolege, poznanike...dok u nešto nije imao uvid uopće. Vjerovao je na riječ.
ČOVJEK PRIJE MODERNE TEHNOLOGIJE NIJE BIO POŠTENIJI, USUDIM SE REĆI. NITI ODANIJI. NITI BOLJI. BIO JE SAMO N E O T K R I V E N I J I.
Sve što je želio zatajiti, čak je i mogao. Sve što je bilo očima daleko, vjerovalo se na riječ. Danas je oku sve vidljivo. Ama baš sve. O nekome znate čak i ono što ne želite znati.
Poznajem ljude koji se toliko opiru svemu, cijeloj sadašnjoj slici i prilici društva da bi najradije da se zatvore u svoje okružje daleko od svih modernih čudesa, i tamo na miru odžive svoj život. Poznajem i one koji u svemu danas uživaju. Svi smo različiti.
Puno problema danas, mana, nesavršenosti...kako god ih nazvali...ali puno tih kritičnih, do svega nedavno nevidljivih i neobznanjenih stvari iz čovjekovog života, danas je vidljivo na svjetlu dana. Ilitiga, modernih čudesa. I zato neki odnosi lakše pucaju, brže se zamjenjuju. Ne zato što čovjek ima veći izbor (sjetite se žabe iz sredine priče; ako si žaba, žaba si (smijeh)), već zato što manje ostaje skriveno od očiju i ušiju, manje toga ostaje prepušteno vjerovanju u savršenstvo i idilu.
Ja mislim da su ljudi danas općenito vjerniji nego što su prije par desetljeća bili. Zato što se danas ljudi spajaju svojevoljno i iz vlastitih, svatko za sebe interesa ili ljubavi. I tu priču stvarnost drži dok je koristi ili ljubavi. Ljudi danas ozbiljnije shvaćaju kratkoću svog života i vrijednost svoga vremena i sve manje daju da im drugi nameću svoje želje i pritiske. Ljudi danas ozbiljnije shvaćaju i više cijene svoj trud i ulog koji daju u nešto.
Malo ćete danas vidjeti žena i muškaraca, koji se svjesno udaju i žene a da pritom nešto od toga ne dobijaju dobro zauzvrat i da baš zbog toga to nešto ne cijene i čuvaju.
Zato danas nije in oženiti se i udati tek radi reda i imati djecu jer se od vas to očekuje.
Danas znaš da je monogamija svojevrsna žrtva i ako je daješ onda želiš da se ona cijeni u suprotnom ideš dalje.
Sve i da se sklapaju brakovi radi reda, oni ne ostaju skriveni od svega današnjeg i jako brzo pucaju jer ...život je kratak i ne želiš ga baciti. Nemaš vremena ni para financirati pet žena (ili muškaraca) pored svoje obitelji, sa strane. Neee. Koliko može, muško i žensko zna, i toliko si priušti. Jer postoje i drugi prioriteti.
Danas seks nije toliko nedostupan da se na njega sve troši iako se oko njega moglo bi se reći sve vrti. Ali ljudi više ulažu u to da sami budu seksi nego da isključivo seks plaćaju.
Danas će 'sponzor' učiniti svoju 'sponzorušu' popularnom ali i on želi biti na takvome glasu.
Uz to, i baš zato, svatko zna da postoji i kozmetika. Odjeća. Tehnologija. Putovanja. Nekretnine. Pokretnine.
Iako ćete čuti da su ljudi nekada mogli sačuvati svoj brak do kraja života, do duboke starosti, i mislili ste da iza toga stoji velika ljubav koje danas više nema...vjerujete li zaista u to?
Brakovi su se sačuvali ok ima tu i onih koji jesu zbog ljubavi, ali budimo realni, velik dio zato što ih je društvo primoravalo na to, bili su znak urednog života i prestiža, kulture i dobrog odgoja, te zbog manjka informacija partnera o partneru te velike poslušnosti jedne strane drugoj. Danas, kada odbacite prisilu društva, dodate informacije i odstranite prisilnu poslušnost...šta dobijete? SLOBODU IZBORA. I to je to.
Danas kad sve imaš na pladnju, znaš i očekuješ uzvrat za vlastito odricanje od istog radi nekog odnosa. I ako se oba partnera ne trude, odnos puca. I kažu ljudi, to je loše. Ma možda i nije. Bolje dvoje sretnih nego dvoje nesretnih.
Lijepo je imati sigurnost u partneru, braku, obitelji ali danas nema više te sigurnosti, bar ne zauvijek. Danas vrijeme i okolnosti čovjeka uče kako se osloniti na sebe samog, kako da sigurnost nađe u sebi. I danas ćete zato vidjeti zaista ili jako nesretne parove ili jako sretne parove, nema onih trećih koji su sredina jer se eto mora. Danas se to ne mora. Danas je naglasak na pojedincu. I društvo se kroji prema njemu sve više i više.
Moderna tehnologija nije kriva za razočarenja u nekoga. Istina je samo više na suncu, ništa drugo. A istinu čovjek često ne voli čuti, zar ne? Lakše je vjerovati da je nešto dobro i mučiti se, nego uvjeriti se da nije i promijeniti život naglavačke. A možda to naglavačke nije naopako. Možda je život u laži naglavačke.
U svakom slučaju, bilo kako bilo, neki ljudi su dosta nostalgični za tim vremenom, vremenom u kojem se 'glava mogla zabiti u pijesak'. Ljudi su nostalgični za onom sigurnošću koja je iz toga proizlazila. Ljudi su možda malo i umorni od stalne strke i borbe. Ali to samo znači da se svijest ljudi mijenja te da se mora mijenjati i način života.
Danas, ma koliko tražili ženu koja sluša i radi šta vi hoćete, ženu koja vam cvrkuće i ne suprotstavlja vam se...nije da ne možete naći...međutim...neće vam dati ono što je vaša baka vašem djedu. Jer danas se tuga i nezadovoljstvo ne kriju. I na kraju ćete vi biti odgovorni i osuđeni zato što ste je tjerali na takav život i učinili takvom. Isto tako, danas nećete naći a dobiti zadovoljnog muškarca u nekome tko će biti zapušten, zanemaren od sebe samog radi vas i djece. Ne ide to danas više tako. Taj dio se ne ukapa u današnju slagalicu društva. I bolje je, vjerujte mi. Danas zaista možete birati biti sretni. Zašto biste onda birali biti nesretni i nezadovoljni?
Nije sadašnjost i ovo moderno doba loše, samo su i 'manje dobre osobine' čovjeka i starog kova društva i poretka izašle vani. Vrijeme je promjena. Čovjeka. Obitelji. Društva.
VOLITE SE I LJUBITE!
...sve Vas ljubi Vaša Brigita!
subota, 25. srpnja 2015.
Metro, beta, homo, neandero...daaa...muškarci
(Jedna smišna kolumna, vaša Brigita)
Lipi moji, jeste li skužili nešto jako zanimljivo u zadnjih nekoliko godina? U zadnje vrijeme odnekuda izviru velike količine nekih posebnih podtipova muškog roda zvanih metroseksualci, betaseksualci, ala krapinski čovjek neanderoseksualci (ovaj zadnji sam ja izmislila ali moram nekako doprinjeti razvoju novih podtipova meni dragog spola)? Ozbiljno.
Smijem se i ja, ali zaista, otvorim novine i svako malo me iznenadi neki novi pojam koji objašnjava kako se radi o nekom novom tipu muškaraca, a ruku na srce, ti isti tipovi koji ga predstavljaju imaju dobrih skoro 70-ak godina i onda se pitam, a gdje su bili do sada, hibernirali u pećini?
Otkuda toliko novih podvrsta muškog roda? I zašto je za ženski izmišljen samo jedan i to sponze, mislim sponzoruše. Nije fer. Al baš nije. Šta bi sa ravnopravnošću?
Mogu se nazivati metro, beta, gama i delta ali nisu to novonastali podtipovi muškaraca. To su samo brojne potisnute osobine jednih te istih koje su sad isplivale na površinu i slobodno žive pa djeluje da ih ima toliko različitih. Ali oduvijek ih je i bilo... Oduvijek su muškarci takvi. Različiti sami među sobom. Kao i žene. Samo što to neki nisu smjeli pokazivati a neki nisu htjeli. A neki su takvi jer ih je društvo takvima oblikovalo. Kao i ženski rod.
Bilo kako bilo, jedno se može zaključiti . . . nije danas lako biti muško! Ljubin vas!!
...Vaša Brigita!
Lipi moji, jeste li skužili nešto jako zanimljivo u zadnjih nekoliko godina? U zadnje vrijeme odnekuda izviru velike količine nekih posebnih podtipova muškog roda zvanih metroseksualci, betaseksualci, ala krapinski čovjek neanderoseksualci (ovaj zadnji sam ja izmislila ali moram nekako doprinjeti razvoju novih podtipova meni dragog spola)? Ozbiljno.
Smijem se i ja, ali zaista, otvorim novine i svako malo me iznenadi neki novi pojam koji objašnjava kako se radi o nekom novom tipu muškaraca, a ruku na srce, ti isti tipovi koji ga predstavljaju imaju dobrih skoro 70-ak godina i onda se pitam, a gdje su bili do sada, hibernirali u pećini?
Otkuda toliko novih podvrsta muškog roda? I zašto je za ženski izmišljen samo jedan i to sponze, mislim sponzoruše. Nije fer. Al baš nije. Šta bi sa ravnopravnošću?
I sad kad krenemo malo opisivati naše drage podvrste i podtipove, ispadne da je muški rod ustvari jedna komplicirana i kompleksna spolna skupina u kojoj se nalazi poveći broj podgrupa. Mogu samo zaključiti da nas nisu u školi dobro i ispravno naučili (smijeh). Osjećamo se zakinuto za to znanje. Zašto se krila istina? Da ljudi znaju to, vjerojatno bi postojali priručnici za rad sa svakim. A ovako, imaš pred sobom muškarca ka od stijene odvaljenog i očekuješ ćevape i pivu, i da bačvu podigne jednom rukom a u njemu se možda krije neki gurmanopralinoseksualac koji jede samo praline i plače kad gleda dodjelu Grammy-ja. Mislim, kako znati? Brinu se i pitaju žene po cijelome svijetu.
Jedni se vole šminkati, drugi oblačiti kao žene, treći vole mirisati ali ono baš mirisati, jedni po cile dane vježbaju i bildaju svoje mišice, treći ga tesaju do samog savršenstva, četvrti opet po cile dane pokazuju svoje emocije( to su emošnseksualci ) pa onda oni koji ne briju na seks, pa oni koji malo briju, te oni koji non stop briju na njega. A onda oni koji ga među njima konzumiraju te oni koji ga ne konzumiraju.
E sad, ima i onih koji vole pivu i samo pivu, to su pivaseksualci, njima ne triba ništa osim pive...vole piti pivo, mirisati po njemu...pa onih koji ne vole pivu već vole koktele...ufff
...i tak...gdje smo ono stali? E da, znači, muškarci su skupina ljudi koje karakterizira...šta više ono?! MOŽE IMATI PENIS ALI SE OSJEĆA KAO ŽENA. MOŽE GA NEIMATI ALI SE OSJEĆA KAO MUŠKARAC. ZNAČI...PENIS NIJE PRESUDAN. (šala)
Amo dalje..... može imati razvijeno tijelo ali kad otvori usta izađe neki nježni glasić...znači NI GLAS NIJE PRESUDAN A BOME NI TILO.
I ONDA NA KONCU da sumiramo, MOŽE SE GLASATI KAO MUŠKARAC, IZGLEDATI KAO MUŠKARAC I OSJEĆATI KAO MUŠKARAC ALI OSTAJE PITANJE...KAKAV JE ON ZAPRAVO MUŠKARAC MUŠKARAC?
Da li brine malo o svom izgledu ili puno? Da li pazi na kalorije malo, puno ili uopće ne? I kakav je sa ženama...nježan, grub, on je zaštitnik, ili traži zaštitu? On nosi vrećice iz dućana ili cura nosi vrećice? Ajme meni majko mila, osićan se ka Arijana Čulina u najboljin tekstovima.
A najgore mi je kad čujem one ARHAIČNE LJUDE IZ NAFTALINA KOJI KAŽU...PRAVI MUŠKARAC NE PLAČE. PRAVI MUŠKARAC NE BRINE O SVOM IZGLEDU.
PRAVI MUŠKARAC ZNA KO JE GLAVNI U KUĆI. PRAVI MUŠKARAC NE DOPUŠTA DA MU ŽENA NAREĐUJE. PRAVI MUŠKARAC ZNA KADA LUPITI ŠAKOM O STOL. Lele...
Postoji žena i postoji muškarac (i hermafroditi ali opet, sve je svedeno na ova dva spola).
I muškarci su samo ljudi kao i žene. Svaki je za sebe takav kakav jeste.
Mišićav, manje mišićav. Emotivan, manje emotivan. Drži do sebe na ovaj ili onaj način, više ili manje.
Društvo je to koje je i te naše muškarce primoravalo da budu ono što se od njih tražilo i očekivalo a ne ono što oni možda u jesu.
Sad se isto to društvo ne sluša ili su se pravila promijenila ali za posljedicu čovjek ima slobodu biti ono što jeste.
Muškarcima nije samo mjesto u nekim borbama a ženama u kuhinji.
Muškarci nisu samo agresivni a žene rađajući strojevi.
I muškarcima je itekako teško. Teško je udovoljiti svima oko sebe i samome sebi. I među muškima ima 'slabašnih' koji nemaju u sebi urođeni ili bar razvijeni gen za zaštitu žena, djece ili barem slabijih od sebe. On je taj slabiji kojem treba zaštita. Zato je njegova draga (ili dragi) 'jača' strana priče (šala). I ma koliko to bilo u našim krajevima kao još novo a nije, i ma koliko bilo neprirodno, a nije...to je tako.
Kužite šta hoću reći? Nisu se danas počeli rađati takvi muškarci. ODGOJ JESTE DRUGAČIJI NEGO PRIJE 100 GODINA, OKOLNOSTI ŽIVLJENJA ISTO ALI TO SU I DALJE MUŠKARCI. SAMO IM ŽIVOT DANAS DOPUŠTA DA BUDU ŠTO JESU ILI ŽELE BITI A ŠTO IM PRIJE DRUŠTVO I NJIHOVE OBITELJI NISU DOPUŠTALE.
Zašto se muškarac ne bi mazao kremicama i oblačio po zadnoj modi? Što?
Pa nema dva života pa će u drugome raditi šta on želi a u ovome šta drugi od njega očekuju. Ima pravo brinuti o sebi. A nekome se to može sviđati, nekome ne.
Bit će svatko sa onim tko mu paše, bilo u društvu bilo u vezi, zar ne?
Kažu, više ne žure u brakove. Pa što bi. Ne žure ni cure. Imaju pravo guštati slobodni, mijenjati veze, biti sa jednom ili sto...mogu kako hoće.
Kažu, nema više onih macho tipova čiji se testosteron osjeti na kilometar...ma imaa....pogledajte dobro oko sebe.
Kažu...ajme vjerni su. Pa šta, imaju pravo svoju energiju crpiti iz stabilne obitelji koju stvore i ostvariti druge ambicije koje žele.
Kažu, plačljiv je...a jeb...čovjek je, ima emocije... Gej je... pa čuj, voli muške, u čem je problem?
Zar pornići ne serviraju na neki način oduvijek homoseksualizam i homoseksualnost? Što bi ona bila prihvatljiva samo u ženskom obliku?
Moram malo ali shvaćate?
Nije bitno šta kome sa strane paše, bitno je da čovjeku osobno odgovara njegov život.
Jedni se vole šminkati, drugi oblačiti kao žene, treći vole mirisati ali ono baš mirisati, jedni po cile dane vježbaju i bildaju svoje mišice, treći ga tesaju do samog savršenstva, četvrti opet po cile dane pokazuju svoje emocije( to su emošnseksualci ) pa onda oni koji ne briju na seks, pa oni koji malo briju, te oni koji non stop briju na njega. A onda oni koji ga među njima konzumiraju te oni koji ga ne konzumiraju.
E sad, ima i onih koji vole pivu i samo pivu, to su pivaseksualci, njima ne triba ništa osim pive...vole piti pivo, mirisati po njemu...pa onih koji ne vole pivu već vole koktele...ufff
...i tak...gdje smo ono stali? E da, znači, muškarci su skupina ljudi koje karakterizira...šta više ono?! MOŽE IMATI PENIS ALI SE OSJEĆA KAO ŽENA. MOŽE GA NEIMATI ALI SE OSJEĆA KAO MUŠKARAC. ZNAČI...PENIS NIJE PRESUDAN. (šala)
Amo dalje..... može imati razvijeno tijelo ali kad otvori usta izađe neki nježni glasić...znači NI GLAS NIJE PRESUDAN A BOME NI TILO.
I ONDA NA KONCU da sumiramo, MOŽE SE GLASATI KAO MUŠKARAC, IZGLEDATI KAO MUŠKARAC I OSJEĆATI KAO MUŠKARAC ALI OSTAJE PITANJE...KAKAV JE ON ZAPRAVO MUŠKARAC MUŠKARAC?
Da li brine malo o svom izgledu ili puno? Da li pazi na kalorije malo, puno ili uopće ne? I kakav je sa ženama...nježan, grub, on je zaštitnik, ili traži zaštitu? On nosi vrećice iz dućana ili cura nosi vrećice? Ajme meni majko mila, osićan se ka Arijana Čulina u najboljin tekstovima.
A najgore mi je kad čujem one ARHAIČNE LJUDE IZ NAFTALINA KOJI KAŽU...PRAVI MUŠKARAC NE PLAČE. PRAVI MUŠKARAC NE BRINE O SVOM IZGLEDU.
PRAVI MUŠKARAC ZNA KO JE GLAVNI U KUĆI. PRAVI MUŠKARAC NE DOPUŠTA DA MU ŽENA NAREĐUJE. PRAVI MUŠKARAC ZNA KADA LUPITI ŠAKOM O STOL. Lele...
Postoji žena i postoji muškarac (i hermafroditi ali opet, sve je svedeno na ova dva spola).
I muškarci su samo ljudi kao i žene. Svaki je za sebe takav kakav jeste.
Mišićav, manje mišićav. Emotivan, manje emotivan. Drži do sebe na ovaj ili onaj način, više ili manje.
Društvo je to koje je i te naše muškarce primoravalo da budu ono što se od njih tražilo i očekivalo a ne ono što oni možda u jesu.
Sad se isto to društvo ne sluša ili su se pravila promijenila ali za posljedicu čovjek ima slobodu biti ono što jeste.
Muškarcima nije samo mjesto u nekim borbama a ženama u kuhinji.
Muškarci nisu samo agresivni a žene rađajući strojevi.
I muškarcima je itekako teško. Teško je udovoljiti svima oko sebe i samome sebi. I među muškima ima 'slabašnih' koji nemaju u sebi urođeni ili bar razvijeni gen za zaštitu žena, djece ili barem slabijih od sebe. On je taj slabiji kojem treba zaštita. Zato je njegova draga (ili dragi) 'jača' strana priče (šala). I ma koliko to bilo u našim krajevima kao još novo a nije, i ma koliko bilo neprirodno, a nije...to je tako.
Kužite šta hoću reći? Nisu se danas počeli rađati takvi muškarci. ODGOJ JESTE DRUGAČIJI NEGO PRIJE 100 GODINA, OKOLNOSTI ŽIVLJENJA ISTO ALI TO SU I DALJE MUŠKARCI. SAMO IM ŽIVOT DANAS DOPUŠTA DA BUDU ŠTO JESU ILI ŽELE BITI A ŠTO IM PRIJE DRUŠTVO I NJIHOVE OBITELJI NISU DOPUŠTALE.
Zašto se muškarac ne bi mazao kremicama i oblačio po zadnoj modi? Što?
Pa nema dva života pa će u drugome raditi šta on želi a u ovome šta drugi od njega očekuju. Ima pravo brinuti o sebi. A nekome se to može sviđati, nekome ne.
Bit će svatko sa onim tko mu paše, bilo u društvu bilo u vezi, zar ne?
Kažu, više ne žure u brakove. Pa što bi. Ne žure ni cure. Imaju pravo guštati slobodni, mijenjati veze, biti sa jednom ili sto...mogu kako hoće.
Kažu, nema više onih macho tipova čiji se testosteron osjeti na kilometar...ma imaa....pogledajte dobro oko sebe.
Kažu...ajme vjerni su. Pa šta, imaju pravo svoju energiju crpiti iz stabilne obitelji koju stvore i ostvariti druge ambicije koje žele.
Kažu, plačljiv je...a jeb...čovjek je, ima emocije... Gej je... pa čuj, voli muške, u čem je problem?
Zar pornići ne serviraju na neki način oduvijek homoseksualizam i homoseksualnost? Što bi ona bila prihvatljiva samo u ženskom obliku?
Moram malo ali shvaćate?
Nije bitno šta kome sa strane paše, bitno je da čovjeku osobno odgovara njegov život.
Mogu se nazivati metro, beta, gama i delta ali nisu to novonastali podtipovi muškaraca. To su samo brojne potisnute osobine jednih te istih koje su sad isplivale na površinu i slobodno žive pa djeluje da ih ima toliko različitih. Ali oduvijek ih je i bilo... Oduvijek su muškarci takvi. Različiti sami među sobom. Kao i žene. Samo što to neki nisu smjeli pokazivati a neki nisu htjeli. A neki su takvi jer ih je društvo takvima oblikovalo. Kao i ženski rod.
Bilo kako bilo, jedno se može zaključiti . . . nije danas lako biti muško! Ljubin vas!!
...Vaša Brigita!
Ptici je suđen let
(Iz moje skore knjige, vaša Brigita)
Bila je preponosna za njega. Prezaigrana. Pretvrdoglava. Premoderna. Preživahna. Pretemperamentna. Preduhovita. Svega je tu bilo za njega 'pre'. Jednostavno...nije bila za njega. Niti on za nju. Njoj je trebao netko s kim će raširiti svoja krila i letjeti u visine a njemu netko s kim će moći gledati kako drugi lete. Jednostavno...nisu bili jedno za drugo.
Ona na pozornici svaki dan. On u publici. Ona na sceni. On u pozadini.
...I možda bi sve i funkcioniralo, našlo svoj balans, da mu nisu zasmetala svjetla pod kojima je ona i pokušao joj odrezati krila.
***...Ptici je prirodno da leti. Hoda ona po zemlji ali u njenoj prirodi je let. A kad pticu držiš u kavezu i učiš je životu bez leta...sve i da te posluša, to nije to. To više nije ona. Tu više nije sretna. A sa tugom i sjetom u očima, nitko nikoga zadržao nije i dobio sreću i ljubav od njega.
Čovjek teži sreći a ptica slobodi.
Ptica neće zaboraviti letjeti. Nee... Samo će brže i jače poletjeti i pobjeći kad iz kaveza izađe. Kad se prepusti nekome tko voli njezin let i krila. Nekome tko joj se divi zbog njezinih visina. Raduje. Potiče.
***Pticama je suđen let. Ako to ne znaš ili ne možeš podnijeti, radije ih gledaj i divi im se iz daljine. I to je bolje umjesto da se boriš protiv prirode.
Priroda uvijek pobjeđuje! Tako je bilo i tako je. Oduvijek. .
...vaša Brigita heart emoticon
Bila je preponosna za njega. Prezaigrana. Pretvrdoglava. Premoderna. Preživahna. Pretemperamentna. Preduhovita. Svega je tu bilo za njega 'pre'. Jednostavno...nije bila za njega. Niti on za nju. Njoj je trebao netko s kim će raširiti svoja krila i letjeti u visine a njemu netko s kim će moći gledati kako drugi lete. Jednostavno...nisu bili jedno za drugo.
Ona na pozornici svaki dan. On u publici. Ona na sceni. On u pozadini.
...I možda bi sve i funkcioniralo, našlo svoj balans, da mu nisu zasmetala svjetla pod kojima je ona i pokušao joj odrezati krila.
***...Ptici je prirodno da leti. Hoda ona po zemlji ali u njenoj prirodi je let. A kad pticu držiš u kavezu i učiš je životu bez leta...sve i da te posluša, to nije to. To više nije ona. Tu više nije sretna. A sa tugom i sjetom u očima, nitko nikoga zadržao nije i dobio sreću i ljubav od njega.
Čovjek teži sreći a ptica slobodi.
Ptica neće zaboraviti letjeti. Nee... Samo će brže i jače poletjeti i pobjeći kad iz kaveza izađe. Kad se prepusti nekome tko voli njezin let i krila. Nekome tko joj se divi zbog njezinih visina. Raduje. Potiče.
***Pticama je suđen let. Ako to ne znaš ili ne možeš podnijeti, radije ih gledaj i divi im se iz daljine. I to je bolje umjesto da se boriš protiv prirode.
Priroda uvijek pobjeđuje! Tako je bilo i tako je. Oduvijek. .
...vaša Brigita heart emoticon
petak, 24. srpnja 2015.
Gore od traume
(Iz moje skore knjige, vaša Brigita)
Gore od traumatičnog događaja je samo život u njemu nakon njega!
Svi ste nekada doživjeli nešto jako, jako loše po vas, bolno, teško. Nešto zbog čega vam zastane sva radost kad se istog prisjetite. Nešto što biste radije da se nije desilo. Nešto što biste najradije zaboravili da možete. Nešto što biste izbrisali iz svog života.
Postoje događaji koji nanose veliku bol čovjeku. Izazivaju veliku patnju. Nekad je događaj akutan, kratak i šokatan a nekada kroničan, traje duže. I jedni i drugi ostavljaju trajne ožiljke.
Kažu vrijeme liječi rane, ali ja kažem da, ali ostaju ožiljci a ožiljci bole na promjenu vremena. Ta promjena vremena može biti tek neki maleni podsjetnik koji probudi u vama stare osjećaje, slike...i kao da ste opet u tome, na samom početku, kao da se maknuli dalje od svega toga bolnoga niste.
Prisjećanja i podsjetnici su neminovni. To je prirodno. Duša i tijelo sve pamte bili vi toga svjesni ili ne. I sve to negdje ostaje pohranjeno u vama i s vremena na vrijeme oživi. Međutim, gore i lošije po vas i vaš napredak u životu je ostanak u toj traumi. Gore od svega je kada čovjek nastavi živjeti i nakon nemilog događaja u njemu, 'zakopa se' i ne može dalje. To nitko ne voli i ne želi. Život je tijek...bar u našim očima. Život je napredak. Život su koraci na vašem putu i sam put. Putovanje. Na nekoj se stanici zadržite kraće na nekoj dulje ali bitno je nastaviti koračati.
Važno je znati prepoznati da ste ostali robom nekog događaja. Jako je važno to osvijestiti. A onda je važno osloboditi se toga. A to se postiže RADOM NA SEBI i svom životu.
Pozitivnom. Samo će vas to osloboditi lažnog napretka i otvoriti vam vrata novog, boljeg te dati snagu da zaista krenete dalje. Nikome osim samome sebi ne škodite toliko, kad ste robom loših ili bolnih stvari koje su se desile. Ako pogledate oko sebe, možda ćete vidjeti da su čak i sudionici toga otišli iz te situacije i da ste samo vi još u njoj. I to vas može rastužiti, razbjesniti...ali ništa ama baš ništa vrijeme neće vratiti. Morate izaći iz toga. Promijeniti vaše gledanje na tu situaciju. Nadići je.
Da, ostat će podsjetnici ali i oni su manje bolni od konstantne boli koju nosite u sebi.
...Imajte to u vidu. (nastavak u knjizi)
Ljubi vas vaša Brigita!
Gore od traumatičnog događaja je samo život u njemu nakon njega!
Svi ste nekada doživjeli nešto jako, jako loše po vas, bolno, teško. Nešto zbog čega vam zastane sva radost kad se istog prisjetite. Nešto što biste radije da se nije desilo. Nešto što biste najradije zaboravili da možete. Nešto što biste izbrisali iz svog života.
Postoje događaji koji nanose veliku bol čovjeku. Izazivaju veliku patnju. Nekad je događaj akutan, kratak i šokatan a nekada kroničan, traje duže. I jedni i drugi ostavljaju trajne ožiljke.
Kažu vrijeme liječi rane, ali ja kažem da, ali ostaju ožiljci a ožiljci bole na promjenu vremena. Ta promjena vremena može biti tek neki maleni podsjetnik koji probudi u vama stare osjećaje, slike...i kao da ste opet u tome, na samom početku, kao da se maknuli dalje od svega toga bolnoga niste.
Prisjećanja i podsjetnici su neminovni. To je prirodno. Duša i tijelo sve pamte bili vi toga svjesni ili ne. I sve to negdje ostaje pohranjeno u vama i s vremena na vrijeme oživi. Međutim, gore i lošije po vas i vaš napredak u životu je ostanak u toj traumi. Gore od svega je kada čovjek nastavi živjeti i nakon nemilog događaja u njemu, 'zakopa se' i ne može dalje. To nitko ne voli i ne želi. Život je tijek...bar u našim očima. Život je napredak. Život su koraci na vašem putu i sam put. Putovanje. Na nekoj se stanici zadržite kraće na nekoj dulje ali bitno je nastaviti koračati.
Važno je znati prepoznati da ste ostali robom nekog događaja. Jako je važno to osvijestiti. A onda je važno osloboditi se toga. A to se postiže RADOM NA SEBI i svom životu.
Pozitivnom. Samo će vas to osloboditi lažnog napretka i otvoriti vam vrata novog, boljeg te dati snagu da zaista krenete dalje. Nikome osim samome sebi ne škodite toliko, kad ste robom loših ili bolnih stvari koje su se desile. Ako pogledate oko sebe, možda ćete vidjeti da su čak i sudionici toga otišli iz te situacije i da ste samo vi još u njoj. I to vas može rastužiti, razbjesniti...ali ništa ama baš ništa vrijeme neće vratiti. Morate izaći iz toga. Promijeniti vaše gledanje na tu situaciju. Nadići je.
Da, ostat će podsjetnici ali i oni su manje bolni od konstantne boli koju nosite u sebi.
...Imajte to u vidu. (nastavak u knjizi)
Ljubi vas vaša Brigita!
četvrtak, 23. srpnja 2015.
Emancipacija i depilacija...ljubav na prvi pogled ili možda...drugi?
(Iz moje skore knjige, ljubi Vas sve Vaša Brigita!)
Pitate se o čemu ću sad pisati i vjerujem da neki od Vas točno znaju na što ciljam.
Daa...depilacija. Mislim, hoću reći, eeemaanciiipaciijaaa. Daa. (Da mi ovaj prvi naslov nije jako dobro 'legao' kad sam ga izmislila vjerojatno bih posegla za ovim drugim a to je 'Dlake su krive za sve!')
Ovih dana, po ne znam više koji put, čujem 'poziv' ženama (dakako simbolični), da nebrijanjem pazuha (i nogu možebiti) pokažu i dokažu kako su emancipirane ilitiga, ravnopravne muškarcima.
I ne mogu da se otmem dojmu, pobogu, kakve veze moje depiliranje ima sa time?!
Zar su depilaciju izmislili muškarci koji su htjeli da im žene ljepše izgledaju? Ili žene koje su htjele biti privlačnije muškarcima, pa tome uprkos mi danas protestiramo?! I sve i da jeste tako bez obzira što je danas to nešto što je žena prigrlila kao nešto dobro za sebe, to isto mora odbaciti zato što je to izmislio suprotni spol ili su motivi bili 'pogrešni'?
I onda se pitam, zar je samo dlakava žena ravnopravna muškarcu i pustimo sad simboliku i simbolične geste, šta zapravo znači ta naša ravnopravnost jer da zaključim, puštanjem dlaka djevojke i žene protestiraju protiv toga da su sebi lijepe. Pardon, drugima?!
Žele biti dlakave da bi simbolično pokazale i dokazale da nisu ničiji seksualni objekti i lutkice?! Da...dlakavi pazusi i noge svake žene će to zasigurno, čak i simbolično, pokazati i dokazati. Sve se nekako vrti oko tih dlaka.
Znači dame moje, mora se znati da je svaka uspješna majka, liječnica, odvjetnica, pjevačica, konobarica, predsjednica, zapravo ispod odijela jedna dlakava žena jer DLAKE SU KRIVE ZA SVE! Daa, šta se čudite...dobro ste čuli, dlake... U dlakama se kriju sva pitanja i odgovori.
Da biste bile ravnopravne i jednakopravne sa muškim rodom, Vi žene morate biti usput i dlakave. (smijeh!)
Prvo i osnovno pravilo ženske borbe za ravnopravnost je progurati nedepilaciju pod must have!!
A to znači da je svaka djevojka i odrasla žena koja se depilira dala svoju moć muškarcima. Znači, vratiti dlake i pustiti ih da slobodno rastu po vašem tijelu. Nije važno šta Vi kao žena mislite o tome, važno je ne činiti ništa što bi se moglo protumačiti kao 'to radim da se svidim nekom muškarcu'.
*Raditi nešto takvo znači slabost. Stop svim slabostima žena. I onda dolazimo na stavku dva a to je da je jaka, emancipirana žena hladna kučka koja ne posjeduje srce a ako ga i posjeduje ne smije pokazati da ono kuca. Znači, emocije u stranu! Emocije...kakane.
Jer da ne zaboravimo, emancipacija ne dozvoljava slabosti a slabost je sve ono što vas stavlja u kategoriju 'čovjek' a jake žene nisu ljudi, to su roboti.
Jaka emancipirana žena, osim što mora biti dlakava, bilo bi poželjno da ne koristi ni dezodorans protiv znojenja. Daa, dobro ste čule! (smijeh) jer jaka, emancipirana žena se s radošću vraća svojim precima. ALI NE BILO KOJIM. NEEE. VRAĆA SE SVOJIM PEĆINSKIM PRECIMA. Da da! Moja dlakava pra, pra... prabaka je vjerojatno sva prštala od emancipacije i ravnopravnosti sa muškarcima. Znači...pećinsko doba. Emancipirano znači...povratak prirodi jer sve novo, moderno, ustvari vas čini robom slabosti, muškaraca, žena...čega god već...
*Emancipirana i jaka žena mora pod svaku cijenu i pokazati kako sve ama baš sve može sama.
Ona ima desetke dobrih vibratora (jer važno je dokazati da može bez muškarca!).
Ona ima prijateljice kojima plače (muškarcu partneru ne smije!).
Ona kad je boli popije na desetke tableta protiv bolova ne bi li sakrila pred kolegama i partnerom da je samo čovjek. Ona može i mora trpjeti, puzati i moći sve!
Emocije...šta je to?! Ona pije sve preparate koje može da bi pokazala da ih nema a ako ih i ima one su svakako u spektru 'muških'. I ne bilo kojih muških nego onih također iz pećinskog doba, onih koji javno smrde, podriguju i naravno...dlakavi su! Da se razumijemo, Vi muškarci ni pod razno ne smijete šišati niti depilirati pazuha i slično jer to nije dobro...to je ženskasto....kažem vam, dlake su krive za sve! (smijeh)
*Da se vratimo na žene, emancipirana, jaka žena ide ka tome da rađa tamo negdje daleko u prirodi gdje civilizacija kročila nogom nije kao što su to činile njezine pra pra pra, čučećim 'korakom', u prvu riječicu se oprati i hop cup sutra na posao! S pivom u ruci. Ili viskijem. Kao pravo muško.
Ustvari, kad bolje razmislim, PORUKA KOJA SE ŠALJE JE DA BIT RAVNOPRAVNOSTI NIJE POŠTIVANJE RAZLIKA MEĐU SPOLOVIMA. VEĆ BRISANJE SPOLNIH RAZLIKA I PRETVARANJE OBA SPOLA U JEDAN...MUŠKI, ŽENSKI...KOJI ONO VEĆ? Robot mutantski? GMO?
Biti emancipirana znači biti jaka a jaka znači ne pokazivati ljudske slabosti.
*Žene se bore za to da muškarcima pokažu i dokažu da sve ono što jeste u njihovoj prirodi žene kao žene ustvari nije pa menstruacija ne boli, porod ne boli, trudnoća ne mijenja...žene ustvari žele pokazati da mogu biti muškarci. Jer oni nemaju menstruaciju i trudnoću. Znači...bez obzira što je vi kao žene imate, ako želite biti ravnopravne morate biti muškarci. Znači...imaš ali ne pokazuj.
Mislim stvarno? Dokle to? I kakve to pobogu veze ima sa ičim? Tko je prvi započeo tu igru emancipacija jednako biti muško, protiv muškog?! Čemu? Zašto? Okej, želiš voziti bager, traktor i kamion....okej...pa vozi. Imaš pravo na to. Želiš jednako biti plaćena za šefovski posao koji ima tvoj kolega muškarac...okej imaš pravo na to i boriti se za to. Ali pobogu zar stvarno misliš da ćeš to postići ako nekome za inat želiš biti šta ono... da se vratimo na početak priče...dlakava?! Ok ako TI želiš biti dlakava. Ali ne promoviraj to pod must have uspješna i jaka žena. Ravnopravna.
Zar žena treba odbaciti sve ono zbog čega se ona sama osjeća (da osjeća!) bolje ili ljepše samo zato da bi dokazala da šta?! Šta time na silu dokazuje? Samo da je postala rob nečeg drugog. A upravo je to ono što ne želimo. Upravo je to ono protiv čega se žene i muškarci bore. Ropstvo na bilo kojoj razni i ugnjetavanje. To je emancipacija, zar ne? Zašto bi putem žena morala izgubiti svoju ženstvenost (šta god da ona smatra svojom ženstvenošću)? Ljudskost?
ZAR NE BI TREBALO DA JE BIT TO DA SVI IMAJU JEDNAKA PRAVA NA SVE U OVOM ŽIVOTU, OD PRIVATNOG DO POSLOVNOG?
ZAR BIT RAVNOPRAVNOSTI NIJE JEDNAKO PRAVO NA SLOBODU IZBORA I REALIZACIJU ISTIH?
Zar bit nije upravo POŠTIVANJE RAZLIKA NE SAMO MEĐU SPOLOVIMA VEĆ MNOGO ŠIRE, MEĐU LJUDIMA?
Svi smo različiti po karakteru. Svi različito reagiramo na možda slične ako ne iste situacije čak i da pripadamo istom spolu.
Bit ravnopravnosti je poštivanje razlika.
Bit ravnopravnosti je da svi imaju ista prava i slobodu izbora. I ono što podvlačim, NE SAMO SLOBODU NA PRAVO IZBORA VEĆ SLOBODU I PRAVO NA REALIZACIJU ISTIH!!
I kako su se tu sad uplele ženske dlakave noge i pazusi?! Zar žene moraju smrditi da bi bile ravnopravna muškarcima...koliko znam ni muškarci ne smrde, dapače! (smijeh). Nešto sasvim drugo je ženino pravo da smrdi. A iskreno se nadam da emancipacija spolova ne znači negiranje higijene uz dužno poštovanje svim našim pećinskim precima i tadašnjim uvjetima života.
Sasvim je jasno da je u pozadini još uvijek strah. Strah žena koje su neravnopravnost i ugnjetavanje osjetile na svojoj koži od strane određenih bilo muškaraca bilo žena koji su iste podržavali ili stvarali. Sasvim je jasno da se radi o traumama. I sve je to razumljivo. Ali...bit je izaći iz toga a ne ostati u tome zarobljen ili pak život provesti u prkosu sebi na štetu. Bit svega je sloboda. Jednako pravo. Depilacija treba biti izbor ne žig. Žene kao ni muškarce ne treba žigosati.
I svaka čast na simboličnim gestama, ali zar nije vrijeme da ih nadiđemo? Zar nije vrijeme da se čine prava dobra dijela kao korak naprijed a koja mijenjaju svijest pojedinaca i samo društvo? Zar nije vrijeme da se bavimo višim i boljim djelima od same simbolike?
Dečki su prihvatili novo doba. Dapače, mnogi od njih ga stvaraju. Novo doba je došlo. Došla su sa njime i nova pravila. Neke nove djevojke i žene ih žive. Da, ima još onih koji nisu ali depilacija i nedepilacija u takvim sredinama ne bi smjela ostati jedini učinjen korak ka emancipaciji i promjeni. Pogotovo ne simbolična. Ona sama po sebi mora donijeti bit. Srž. Ona mora potaknuti ljude na promjenu. Ona mora podići svijest društva na viši nivo. Ona mora ženu osloboditi ropstva a ne je uvesti u novo. I muškarce.
I znate šta, mislim da je vrijeme da više ne sudimo po dlakama. Iako su dlake krive za sve! (smijeh)
...Vaša Brigita
Pitate se o čemu ću sad pisati i vjerujem da neki od Vas točno znaju na što ciljam.
Daa...depilacija. Mislim, hoću reći, eeemaanciiipaciijaaa. Daa. (Da mi ovaj prvi naslov nije jako dobro 'legao' kad sam ga izmislila vjerojatno bih posegla za ovim drugim a to je 'Dlake su krive za sve!')
Ovih dana, po ne znam više koji put, čujem 'poziv' ženama (dakako simbolični), da nebrijanjem pazuha (i nogu možebiti) pokažu i dokažu kako su emancipirane ilitiga, ravnopravne muškarcima.
I ne mogu da se otmem dojmu, pobogu, kakve veze moje depiliranje ima sa time?!
Zar su depilaciju izmislili muškarci koji su htjeli da im žene ljepše izgledaju? Ili žene koje su htjele biti privlačnije muškarcima, pa tome uprkos mi danas protestiramo?! I sve i da jeste tako bez obzira što je danas to nešto što je žena prigrlila kao nešto dobro za sebe, to isto mora odbaciti zato što je to izmislio suprotni spol ili su motivi bili 'pogrešni'?
I onda se pitam, zar je samo dlakava žena ravnopravna muškarcu i pustimo sad simboliku i simbolične geste, šta zapravo znači ta naša ravnopravnost jer da zaključim, puštanjem dlaka djevojke i žene protestiraju protiv toga da su sebi lijepe. Pardon, drugima?!
Žele biti dlakave da bi simbolično pokazale i dokazale da nisu ničiji seksualni objekti i lutkice?! Da...dlakavi pazusi i noge svake žene će to zasigurno, čak i simbolično, pokazati i dokazati. Sve se nekako vrti oko tih dlaka.
Znači dame moje, mora se znati da je svaka uspješna majka, liječnica, odvjetnica, pjevačica, konobarica, predsjednica, zapravo ispod odijela jedna dlakava žena jer DLAKE SU KRIVE ZA SVE! Daa, šta se čudite...dobro ste čuli, dlake... U dlakama se kriju sva pitanja i odgovori.
Da biste bile ravnopravne i jednakopravne sa muškim rodom, Vi žene morate biti usput i dlakave. (smijeh!)
Prvo i osnovno pravilo ženske borbe za ravnopravnost je progurati nedepilaciju pod must have!!
A to znači da je svaka djevojka i odrasla žena koja se depilira dala svoju moć muškarcima. Znači, vratiti dlake i pustiti ih da slobodno rastu po vašem tijelu. Nije važno šta Vi kao žena mislite o tome, važno je ne činiti ništa što bi se moglo protumačiti kao 'to radim da se svidim nekom muškarcu'.
*Raditi nešto takvo znači slabost. Stop svim slabostima žena. I onda dolazimo na stavku dva a to je da je jaka, emancipirana žena hladna kučka koja ne posjeduje srce a ako ga i posjeduje ne smije pokazati da ono kuca. Znači, emocije u stranu! Emocije...kakane.
Jer da ne zaboravimo, emancipacija ne dozvoljava slabosti a slabost je sve ono što vas stavlja u kategoriju 'čovjek' a jake žene nisu ljudi, to su roboti.
Jaka emancipirana žena, osim što mora biti dlakava, bilo bi poželjno da ne koristi ni dezodorans protiv znojenja. Daa, dobro ste čule! (smijeh) jer jaka, emancipirana žena se s radošću vraća svojim precima. ALI NE BILO KOJIM. NEEE. VRAĆA SE SVOJIM PEĆINSKIM PRECIMA. Da da! Moja dlakava pra, pra... prabaka je vjerojatno sva prštala od emancipacije i ravnopravnosti sa muškarcima. Znači...pećinsko doba. Emancipirano znači...povratak prirodi jer sve novo, moderno, ustvari vas čini robom slabosti, muškaraca, žena...čega god već...
*Emancipirana i jaka žena mora pod svaku cijenu i pokazati kako sve ama baš sve može sama.
Ona ima desetke dobrih vibratora (jer važno je dokazati da može bez muškarca!).
Ona ima prijateljice kojima plače (muškarcu partneru ne smije!).
Ona kad je boli popije na desetke tableta protiv bolova ne bi li sakrila pred kolegama i partnerom da je samo čovjek. Ona može i mora trpjeti, puzati i moći sve!
Emocije...šta je to?! Ona pije sve preparate koje može da bi pokazala da ih nema a ako ih i ima one su svakako u spektru 'muških'. I ne bilo kojih muških nego onih također iz pećinskog doba, onih koji javno smrde, podriguju i naravno...dlakavi su! Da se razumijemo, Vi muškarci ni pod razno ne smijete šišati niti depilirati pazuha i slično jer to nije dobro...to je ženskasto....kažem vam, dlake su krive za sve! (smijeh)
*Da se vratimo na žene, emancipirana, jaka žena ide ka tome da rađa tamo negdje daleko u prirodi gdje civilizacija kročila nogom nije kao što su to činile njezine pra pra pra, čučećim 'korakom', u prvu riječicu se oprati i hop cup sutra na posao! S pivom u ruci. Ili viskijem. Kao pravo muško.
Ustvari, kad bolje razmislim, PORUKA KOJA SE ŠALJE JE DA BIT RAVNOPRAVNOSTI NIJE POŠTIVANJE RAZLIKA MEĐU SPOLOVIMA. VEĆ BRISANJE SPOLNIH RAZLIKA I PRETVARANJE OBA SPOLA U JEDAN...MUŠKI, ŽENSKI...KOJI ONO VEĆ? Robot mutantski? GMO?
Biti emancipirana znači biti jaka a jaka znači ne pokazivati ljudske slabosti.
*Žene se bore za to da muškarcima pokažu i dokažu da sve ono što jeste u njihovoj prirodi žene kao žene ustvari nije pa menstruacija ne boli, porod ne boli, trudnoća ne mijenja...žene ustvari žele pokazati da mogu biti muškarci. Jer oni nemaju menstruaciju i trudnoću. Znači...bez obzira što je vi kao žene imate, ako želite biti ravnopravne morate biti muškarci. Znači...imaš ali ne pokazuj.
Mislim stvarno? Dokle to? I kakve to pobogu veze ima sa ičim? Tko je prvi započeo tu igru emancipacija jednako biti muško, protiv muškog?! Čemu? Zašto? Okej, želiš voziti bager, traktor i kamion....okej...pa vozi. Imaš pravo na to. Želiš jednako biti plaćena za šefovski posao koji ima tvoj kolega muškarac...okej imaš pravo na to i boriti se za to. Ali pobogu zar stvarno misliš da ćeš to postići ako nekome za inat želiš biti šta ono... da se vratimo na početak priče...dlakava?! Ok ako TI želiš biti dlakava. Ali ne promoviraj to pod must have uspješna i jaka žena. Ravnopravna.
Zar žena treba odbaciti sve ono zbog čega se ona sama osjeća (da osjeća!) bolje ili ljepše samo zato da bi dokazala da šta?! Šta time na silu dokazuje? Samo da je postala rob nečeg drugog. A upravo je to ono što ne želimo. Upravo je to ono protiv čega se žene i muškarci bore. Ropstvo na bilo kojoj razni i ugnjetavanje. To je emancipacija, zar ne? Zašto bi putem žena morala izgubiti svoju ženstvenost (šta god da ona smatra svojom ženstvenošću)? Ljudskost?
ZAR NE BI TREBALO DA JE BIT TO DA SVI IMAJU JEDNAKA PRAVA NA SVE U OVOM ŽIVOTU, OD PRIVATNOG DO POSLOVNOG?
ZAR BIT RAVNOPRAVNOSTI NIJE JEDNAKO PRAVO NA SLOBODU IZBORA I REALIZACIJU ISTIH?
Zar bit nije upravo POŠTIVANJE RAZLIKA NE SAMO MEĐU SPOLOVIMA VEĆ MNOGO ŠIRE, MEĐU LJUDIMA?
Svi smo različiti po karakteru. Svi različito reagiramo na možda slične ako ne iste situacije čak i da pripadamo istom spolu.
Bit ravnopravnosti je poštivanje razlika.
Bit ravnopravnosti je da svi imaju ista prava i slobodu izbora. I ono što podvlačim, NE SAMO SLOBODU NA PRAVO IZBORA VEĆ SLOBODU I PRAVO NA REALIZACIJU ISTIH!!
I kako su se tu sad uplele ženske dlakave noge i pazusi?! Zar žene moraju smrditi da bi bile ravnopravna muškarcima...koliko znam ni muškarci ne smrde, dapače! (smijeh). Nešto sasvim drugo je ženino pravo da smrdi. A iskreno se nadam da emancipacija spolova ne znači negiranje higijene uz dužno poštovanje svim našim pećinskim precima i tadašnjim uvjetima života.
Sasvim je jasno da je u pozadini još uvijek strah. Strah žena koje su neravnopravnost i ugnjetavanje osjetile na svojoj koži od strane određenih bilo muškaraca bilo žena koji su iste podržavali ili stvarali. Sasvim je jasno da se radi o traumama. I sve je to razumljivo. Ali...bit je izaći iz toga a ne ostati u tome zarobljen ili pak život provesti u prkosu sebi na štetu. Bit svega je sloboda. Jednako pravo. Depilacija treba biti izbor ne žig. Žene kao ni muškarce ne treba žigosati.
I svaka čast na simboličnim gestama, ali zar nije vrijeme da ih nadiđemo? Zar nije vrijeme da se čine prava dobra dijela kao korak naprijed a koja mijenjaju svijest pojedinaca i samo društvo? Zar nije vrijeme da se bavimo višim i boljim djelima od same simbolike?
Dečki su prihvatili novo doba. Dapače, mnogi od njih ga stvaraju. Novo doba je došlo. Došla su sa njime i nova pravila. Neke nove djevojke i žene ih žive. Da, ima još onih koji nisu ali depilacija i nedepilacija u takvim sredinama ne bi smjela ostati jedini učinjen korak ka emancipaciji i promjeni. Pogotovo ne simbolična. Ona sama po sebi mora donijeti bit. Srž. Ona mora potaknuti ljude na promjenu. Ona mora podići svijest društva na viši nivo. Ona mora ženu osloboditi ropstva a ne je uvesti u novo. I muškarce.
I znate šta, mislim da je vrijeme da više ne sudimo po dlakama. Iako su dlake krive za sve! (smijeh)
...Vaša Brigita
četvrtak, 16. srpnja 2015.
Kako nastaviti život nakon oluje?
(Iz moje skore knjige, Vaša Brigita)
Svi mi smo u životu doživjeli situacije koje su nas kako se kaže, 'izule iz cipela'. Nitko nije lišen toga ma koliko mu život izgledao ili djelovao savršen. Savršenstvo u takvom obliku kao (kronična) konstantna pojava ne postoji. Postoji nešto što ćemo mi nazvati savršenim za nas. Idealnim. Ali sve što jesmo i sve što imamo podložno je promjeni i raznim utjecajima tako da se konstanta tog savršenog dobrog života ma koliko željeli ne može održati na duže. Život je let i život je pad. Život je često spoj dva ekstrema ma kako ih ljudi voljeli nazivati, sa periodima oporavka ili uživanja između njih. Nitko, ama baš nitko nije pošteđen toga. 'Udarci' mogu biti jači ili slabiji kako kome, ali svak ih doživljava. Stalno. Ne postoji osoba koja vodi savršeno dobar život (ako savršeno smatramo život bez bola, tuge, gubitaka, patnje, razočaranja). Vama će možda taj njezin život izgledati savršen ali vjerujte, ta će osoba već naći jer ima, razloge za nabrojati zašto on to nije. Ma kako vam se bezazlenim činili njezini problemi ili situacije koje je muče, toj osobi oni nisu ni bezazleni ni mali. I ta osoba ima noći u kojima razmišlja kako dalje, nemir zbog stvari koje jesu ili nisu, tjeskobu, suze. Svi smo samo ljudi, ne zaboravite. A zašto je to tako, na to pitanje danas možemo dati tisuće odgovora. Ma šta tisuće, bezbroj!
Nekada, kad se svijet činio tako velik i djelovao je tako tajanstveno, neka su vjerovanja bila rezervirana samo za točno određenu regiju ili religiju. Danas, kad je sve postalo bliže i razni izvori novog znanja su vam na raspolaganju, danas možete vjerovati u šta god mislite ili osjećate da trebate.
Sloboda je došla iz otvorene škrinje znanja.
Imate izbor. Jedino što 'morate' je imati hrabrosti za promjenu. Za odbacivanje starih uvjerenja i vjerovanja i spremnost za prigrliti nova.
...Netko bi rekao da je najteže starijima ali čini se da je najteže baš ljudima u zreloj dobi, od 30-e(20) do 70-e (80). Mlađi od 30 (20)za drugo još 'ne znaju' a stariji od 70 (80) ili biraju ili su u već stvorenim im okolnostima. Naravno da ovo nije univerzalno. Sve zavisi od pojedinca do pojedinca ali recimo to tako.
...Koliko ste se spremni mijenjati? Promijeniti? Postoji li mjesto na zemlji gdje još možete sačuvati staro koje vama paše bez doticaja novog ili bar straha da ne promijeni to isto?
Postoje ljudi koji lakše prihvaćaju promjene i oni koji ih prihvaćaju teže. Međutim, ni jedni ni drugi ne vole one koje su teške, bolne, mimo vaše kontrole. A nitko ih ne može izbjeći ma gdje se sakrio! To su one velike životne prekretnice. Događaji koji se jednostavno po zakonu života, prirode, svemira, čega god, dogode. Gubitci, bolesti, smrt, raskidi, prirodne razorne nepogode...sve to često bude mimo ljudske volje i kontrole, želje. I sve su to te jake životne oluje nakon kojih više ništa nije isto.
Jeste li nekada izgubili sve? Sve materijalno? Jeste li nekada izgubili nekoga? Jeste li nekada bili ostavljeni skoro od svih? I kako ste to preživjeli? Borili ste se, zar ne? U život vam je došao netko nov tko vam je pomogao?Pronašli ste snagu u sebi za koju niste ni znali da je posjedujete? Promijenili ste mjesto života i ljude oko vas? Promijenili ste sebe?
...Svatko vodi svoju bitku, vjerujte mi. Samo možda ne pred vašim očima.
I ma koliko lipo uredili svoj život, on nije lišen nove promjene, nove oluje.
Ljudi se često pitaju kako da opet krenu ispočetka? Kako da znaju da neće biti opet isto? Kako da nađu snagu da se opet bore?
Nema garancije. Postoji samo vjera i ulaganje u dobro sutra. Materijalno je bitno da se ne lažemo, ali ono što će vas održati, je snaga volje. Samo ulaganjem u svoju sadašnjost i svoju radost danas, možete sebe ojačati. Ulaganjem u sebe i ono što vam je važno.
Stalno se iznova dizati, ma koliko vas udaralo, obrisati prašinu, dignuti glavu i nastaviti dalje. Sve i da ste sami, život će vam poslati ljude, sve i da ste bez ičega, život će vam poslati spas. Ali morate ga prihvatiti. Čak i ako nije vaš zamišljeni, spas morate prihvatiti i ići naprijed. Novo, drukčije, ne znači manje dobro, lošije. To samo znači drukčije. A drugačije često odbacujemo jer to nije ono što smo zamislili. Možda i nije ali vas možda odvede upravo tamo gdje želite biti!
Život je lijep ali vas nekada šibaju nepogode i nekada se nižu jedna za drugom. Nekada ljudi ostaju dugo zarobljeni u starim tragedijama, vuku traume sa sobom iz kojih ne mogu tek tako izaći. Ponekad ljudi kraće a ponekad duže ostaju zarobljeni u onome što se desilo. A bit je upravo naučiti još dok ste mali, ako vas i nisu, vi možete svoju djecu, kako se što prije znati izvući iz onoga što se desilo i što je prošlo. kako znati da se takve stvari u životu događaju, kako su prirodne, i kako se naučiti nositi sa njima.
Biti pametan ne znači samo znati naučiti školsko gradivo, dobiti dobru ocjenu. Biti pametan znači znati se nositi sa životom i snaći se u njemu.
Učiti djecu samostalnosti je jako bitno. Ne ih vezati za sebe kao da život mimo vas i vašeg odnosa ne postoji, već naprotiv, kako ste im vi uvijek tu kao ljubav i potpora ali da je sasvim prirodno i zdravo da se razvijaju i van svega toga što čin vaš odnos i njih kao vašu djecu. Djecu treba učiti kako da vjeruju u sebe. Kako da povrate samopouzdanje nakon loše ocjene, pada razreda, bilo koga 'društvenog neuspjeha'. Na kraju ti 'društveni neuspjesi' nisu ni bitni. Nisu čak ni neuspjesi. Važnije od svega je da dijete bude sobom zadovoljno i svojim životom.
Da zna šta su njegove želje i da ima vašu ljubav i potporu da ih ostvari. Da shvati svoj smisao, svoj put, nikako da ne ostvaruje vaše želje i neispunjene ambicije! Dijete treba naučiti, poticati ga da se zna snaći u životu pa će se tako lakše sutra i nositi sa svime što život nosi.
Ako vas to nisu znali naučiti vaši roditelji, naučite to sami sebe! Jer morate. Jednostavno, morate! To zdrav život od vas očekuje i traži.
Zasucite rukave i učite se.
Oluje dolaze i prolaze, i ma koliki nered ili pustoš za sobom ostavile bit je kakvi vi izlazite iz njih. Nekada ćete izaći i proći bolje nekada gore, ali izaći i nastaviti svoj život je bit!
...Sve Vas ljubi Vaša Brigita!
Svi mi smo u životu doživjeli situacije koje su nas kako se kaže, 'izule iz cipela'. Nitko nije lišen toga ma koliko mu život izgledao ili djelovao savršen. Savršenstvo u takvom obliku kao (kronična) konstantna pojava ne postoji. Postoji nešto što ćemo mi nazvati savršenim za nas. Idealnim. Ali sve što jesmo i sve što imamo podložno je promjeni i raznim utjecajima tako da se konstanta tog savršenog dobrog života ma koliko željeli ne može održati na duže. Život je let i život je pad. Život je često spoj dva ekstrema ma kako ih ljudi voljeli nazivati, sa periodima oporavka ili uživanja između njih. Nitko, ama baš nitko nije pošteđen toga. 'Udarci' mogu biti jači ili slabiji kako kome, ali svak ih doživljava. Stalno. Ne postoji osoba koja vodi savršeno dobar život (ako savršeno smatramo život bez bola, tuge, gubitaka, patnje, razočaranja). Vama će možda taj njezin život izgledati savršen ali vjerujte, ta će osoba već naći jer ima, razloge za nabrojati zašto on to nije. Ma kako vam se bezazlenim činili njezini problemi ili situacije koje je muče, toj osobi oni nisu ni bezazleni ni mali. I ta osoba ima noći u kojima razmišlja kako dalje, nemir zbog stvari koje jesu ili nisu, tjeskobu, suze. Svi smo samo ljudi, ne zaboravite. A zašto je to tako, na to pitanje danas možemo dati tisuće odgovora. Ma šta tisuće, bezbroj!
Nekada, kad se svijet činio tako velik i djelovao je tako tajanstveno, neka su vjerovanja bila rezervirana samo za točno određenu regiju ili religiju. Danas, kad je sve postalo bliže i razni izvori novog znanja su vam na raspolaganju, danas možete vjerovati u šta god mislite ili osjećate da trebate.
Sloboda je došla iz otvorene škrinje znanja.
Imate izbor. Jedino što 'morate' je imati hrabrosti za promjenu. Za odbacivanje starih uvjerenja i vjerovanja i spremnost za prigrliti nova.
...Netko bi rekao da je najteže starijima ali čini se da je najteže baš ljudima u zreloj dobi, od 30-e(20) do 70-e (80). Mlađi od 30 (20)za drugo još 'ne znaju' a stariji od 70 (80) ili biraju ili su u već stvorenim im okolnostima. Naravno da ovo nije univerzalno. Sve zavisi od pojedinca do pojedinca ali recimo to tako.
...Koliko ste se spremni mijenjati? Promijeniti? Postoji li mjesto na zemlji gdje još možete sačuvati staro koje vama paše bez doticaja novog ili bar straha da ne promijeni to isto?
Postoje ljudi koji lakše prihvaćaju promjene i oni koji ih prihvaćaju teže. Međutim, ni jedni ni drugi ne vole one koje su teške, bolne, mimo vaše kontrole. A nitko ih ne može izbjeći ma gdje se sakrio! To su one velike životne prekretnice. Događaji koji se jednostavno po zakonu života, prirode, svemira, čega god, dogode. Gubitci, bolesti, smrt, raskidi, prirodne razorne nepogode...sve to često bude mimo ljudske volje i kontrole, želje. I sve su to te jake životne oluje nakon kojih više ništa nije isto.
Jeste li nekada izgubili sve? Sve materijalno? Jeste li nekada izgubili nekoga? Jeste li nekada bili ostavljeni skoro od svih? I kako ste to preživjeli? Borili ste se, zar ne? U život vam je došao netko nov tko vam je pomogao?Pronašli ste snagu u sebi za koju niste ni znali da je posjedujete? Promijenili ste mjesto života i ljude oko vas? Promijenili ste sebe?
...Svatko vodi svoju bitku, vjerujte mi. Samo možda ne pred vašim očima.
I ma koliko lipo uredili svoj život, on nije lišen nove promjene, nove oluje.
Ljudi se često pitaju kako da opet krenu ispočetka? Kako da znaju da neće biti opet isto? Kako da nađu snagu da se opet bore?
Nema garancije. Postoji samo vjera i ulaganje u dobro sutra. Materijalno je bitno da se ne lažemo, ali ono što će vas održati, je snaga volje. Samo ulaganjem u svoju sadašnjost i svoju radost danas, možete sebe ojačati. Ulaganjem u sebe i ono što vam je važno.
Stalno se iznova dizati, ma koliko vas udaralo, obrisati prašinu, dignuti glavu i nastaviti dalje. Sve i da ste sami, život će vam poslati ljude, sve i da ste bez ičega, život će vam poslati spas. Ali morate ga prihvatiti. Čak i ako nije vaš zamišljeni, spas morate prihvatiti i ići naprijed. Novo, drukčije, ne znači manje dobro, lošije. To samo znači drukčije. A drugačije često odbacujemo jer to nije ono što smo zamislili. Možda i nije ali vas možda odvede upravo tamo gdje želite biti!
Život je lijep ali vas nekada šibaju nepogode i nekada se nižu jedna za drugom. Nekada ljudi ostaju dugo zarobljeni u starim tragedijama, vuku traume sa sobom iz kojih ne mogu tek tako izaći. Ponekad ljudi kraće a ponekad duže ostaju zarobljeni u onome što se desilo. A bit je upravo naučiti još dok ste mali, ako vas i nisu, vi možete svoju djecu, kako se što prije znati izvući iz onoga što se desilo i što je prošlo. kako znati da se takve stvari u životu događaju, kako su prirodne, i kako se naučiti nositi sa njima.
Biti pametan ne znači samo znati naučiti školsko gradivo, dobiti dobru ocjenu. Biti pametan znači znati se nositi sa životom i snaći se u njemu.
Učiti djecu samostalnosti je jako bitno. Ne ih vezati za sebe kao da život mimo vas i vašeg odnosa ne postoji, već naprotiv, kako ste im vi uvijek tu kao ljubav i potpora ali da je sasvim prirodno i zdravo da se razvijaju i van svega toga što čin vaš odnos i njih kao vašu djecu. Djecu treba učiti kako da vjeruju u sebe. Kako da povrate samopouzdanje nakon loše ocjene, pada razreda, bilo koga 'društvenog neuspjeha'. Na kraju ti 'društveni neuspjesi' nisu ni bitni. Nisu čak ni neuspjesi. Važnije od svega je da dijete bude sobom zadovoljno i svojim životom.
Da zna šta su njegove želje i da ima vašu ljubav i potporu da ih ostvari. Da shvati svoj smisao, svoj put, nikako da ne ostvaruje vaše želje i neispunjene ambicije! Dijete treba naučiti, poticati ga da se zna snaći u životu pa će se tako lakše sutra i nositi sa svime što život nosi.
Ako vas to nisu znali naučiti vaši roditelji, naučite to sami sebe! Jer morate. Jednostavno, morate! To zdrav život od vas očekuje i traži.
Zasucite rukave i učite se.
Oluje dolaze i prolaze, i ma koliki nered ili pustoš za sobom ostavile bit je kakvi vi izlazite iz njih. Nekada ćete izaći i proći bolje nekada gore, ali izaći i nastaviti svoj život je bit!
...Sve Vas ljubi Vaša Brigita!
srijeda, 15. srpnja 2015.
Intima u vezi
( odlomak iz moje skore knjige o muško-ženskim odnosima, vaša Brigita)
Jeste li ikada tražili ili slušali savjete drugih u vezi vašeg odnosa?
Volite li sami donositi odluke vezane za vaš partnerski odnos ili ipak tražite treće mišljenje? Kažu 'kad sto baba radi jedan ručak, taj ručak ništa ne valja', slažete li se?
Jesu li veze danas intimnije nego prije ili baš naprotiv? Jesu li društvene mreže donijele javnost u intimu ili se ipak samo obznanilo ono što je takvo kakvo inače i je?
Ljudi vole naći krivca za mnoge stvari u svom i tuđem životu kad krene 'mimo špage'. I tad svi budu krivi a najmanje oni koji možda jesu najviše odgovorni, i pitam se, je li veza intimna i stvar tih dvoje ljudi samo dok valja ili? I da li ljudi daju drugima pravo u uplit tek onda kad se nalaze u problemu ili kad žele izlaz? Čuva li se intima toliko dugo koliko je lijepo u vezi? Kada je damo drugima, jesmo li 'bespomoćni' ili smo srcem već negdje drugdje?
Veze se mogu ostvarivati na puno načina, realizirati onako kako tom paru paše, međutim, po jednome se sve veze mogu podijeliti u dvije (tri ako uzmemo u obzir one u sredini) grupe.
U prvu spadaju 'veze sa pravom javnosti' a u drugu 'veze bez prava javnosti'. Hoću reći, postoje ljudi koji više čuvaju svoju intimu od onih koji javno proživljavaju svaku svoju ili partnerovu emociju i situaciju u vezi. Obično su to i dvije kategorije ljudi, oni koji su introvertirani kad je u pitanju dijeljenje i pokazivanje emocija i bitnim im stvari u životu drugima do onih ekstrovertiranih, koji sve što jesu i što doživljavaju dijele sa drugima ( to nužno nema veze sa introvertiranošću i ekstrovertiranošću osobe kao osobe!). Često se ljudi po toj osobini i grupiraju u ljubavne parove. Postoje oni parovi o kojima gotovo da ne znate ništa (osim možda na kraju veze) do onih o kojima znate više nego o vama samima. I nema to nikakve veze za društvenim mrežama. Ljudi jednostavno više ili manje dijele svoj život i intimu kako sa bližnjima tako sa strancima. Nekim ljudima je njihov ljubavni odnos samo njihov, za njih je to njihovo osobno bogatstvo i vole ga sačuvati od znatiželjnih dok postoje drugi, koji ljubavnu vezu javno prepričavaju svojoj okolini. Ima li doza ljubavi imalo veze sa time ili se radi isključivo o karakteru osobe svake za sebe?
Sve najgore iz veze i o bivšem partneru sazna se na početku novog odnosa. Novi partner obično zna svo prljavo rublje svog partnera i njegovog bivšeg. Nije to apsolutna istina niti prava slika o vezi koja je završila, ali ljudi imaju potrebu novom partneru često 'oblatit' starog i svaliti krivnju na njega ali ponekad se radi i o potrebi osobe koja je izašla iz veze da kaže sve što joj je na duši. U svakom slučaju, intima se prenosi, otvara. Ljudi obično ne ulaze u priče okoline o sebi samima, ali kaže se da svi oko vas imaju svoje mišljenje o vama i iznenadili biste se kad bi ta mišljenja čuli. Tako je i o vezama. Svi oko vas imaju neko mišljenje o vašoj vezi (ili braku) i ono se temelji ili na pretpostavkama tih ljudi o vama (onome što su čuli o vama, vidjeli), onome što zaista znaju...ali jedno ostaje neosporno, pravu istinu o ljubavnoj vezi znaju samo oni koji su u njoj.
Jeste li ikada tražili ili slušali savjete drugih u vezi vašeg odnosa?
Volite li sami donositi odluke vezane za vaš partnerski odnos ili ipak tražite treće mišljenje? Kažu 'kad sto baba radi jedan ručak, taj ručak ništa ne valja', slažete li se?
Jesu li veze danas intimnije nego prije ili baš naprotiv? Jesu li društvene mreže donijele javnost u intimu ili se ipak samo obznanilo ono što je takvo kakvo inače i je?
Ljudi vole naći krivca za mnoge stvari u svom i tuđem životu kad krene 'mimo špage'. I tad svi budu krivi a najmanje oni koji možda jesu najviše odgovorni, i pitam se, je li veza intimna i stvar tih dvoje ljudi samo dok valja ili? I da li ljudi daju drugima pravo u uplit tek onda kad se nalaze u problemu ili kad žele izlaz? Čuva li se intima toliko dugo koliko je lijepo u vezi? Kada je damo drugima, jesmo li 'bespomoćni' ili smo srcem već negdje drugdje?
Veze se mogu ostvarivati na puno načina, realizirati onako kako tom paru paše, međutim, po jednome se sve veze mogu podijeliti u dvije (tri ako uzmemo u obzir one u sredini) grupe.
U prvu spadaju 'veze sa pravom javnosti' a u drugu 'veze bez prava javnosti'. Hoću reći, postoje ljudi koji više čuvaju svoju intimu od onih koji javno proživljavaju svaku svoju ili partnerovu emociju i situaciju u vezi. Obično su to i dvije kategorije ljudi, oni koji su introvertirani kad je u pitanju dijeljenje i pokazivanje emocija i bitnim im stvari u životu drugima do onih ekstrovertiranih, koji sve što jesu i što doživljavaju dijele sa drugima ( to nužno nema veze sa introvertiranošću i ekstrovertiranošću osobe kao osobe!). Često se ljudi po toj osobini i grupiraju u ljubavne parove. Postoje oni parovi o kojima gotovo da ne znate ništa (osim možda na kraju veze) do onih o kojima znate više nego o vama samima. I nema to nikakve veze za društvenim mrežama. Ljudi jednostavno više ili manje dijele svoj život i intimu kako sa bližnjima tako sa strancima. Nekim ljudima je njihov ljubavni odnos samo njihov, za njih je to njihovo osobno bogatstvo i vole ga sačuvati od znatiželjnih dok postoje drugi, koji ljubavnu vezu javno prepričavaju svojoj okolini. Ima li doza ljubavi imalo veze sa time ili se radi isključivo o karakteru osobe svake za sebe?
Sve najgore iz veze i o bivšem partneru sazna se na početku novog odnosa. Novi partner obično zna svo prljavo rublje svog partnera i njegovog bivšeg. Nije to apsolutna istina niti prava slika o vezi koja je završila, ali ljudi imaju potrebu novom partneru često 'oblatit' starog i svaliti krivnju na njega ali ponekad se radi i o potrebi osobe koja je izašla iz veze da kaže sve što joj je na duši. U svakom slučaju, intima se prenosi, otvara. Ljudi obično ne ulaze u priče okoline o sebi samima, ali kaže se da svi oko vas imaju svoje mišljenje o vama i iznenadili biste se kad bi ta mišljenja čuli. Tako je i o vezama. Svi oko vas imaju neko mišljenje o vašoj vezi (ili braku) i ono se temelji ili na pretpostavkama tih ljudi o vama (onome što su čuli o vama, vidjeli), onome što zaista znaju...ali jedno ostaje neosporno, pravu istinu o ljubavnoj vezi znaju samo oni koji su u njoj.
četvrtak, 2. srpnja 2015.
NITKO BAŠ NE VOLI DANAS U KOJEM MU JE BILO LJEPŠE I BOLJE JUČER
(odlomak iz nove, nadolazeće knjige, vaša Brigita)
Nekada davno... nekada davno, kažu oni koji se sjećaju, i to sjećanje prenose s koljena na koljeno, sve je bilo drugačije...ama baš sve. I legenda kaže da se svaka generacija, svaki čovjek, kad tad nađe u onom trenutku svog življenja kada žali za prošlim vremenima. Kad tad osjeti nostalgiju i kad tad poželi da se vrati nešto što je prošlo. Taj trenutak je trenutak pauze između dvije različite evolucijske faze, faze promjena, trenutka između starog i novog. Hod u mjestu, rekli bi, ali nije. To je trenutak sabiranja i sleganja dojmova. Trenutak analize i stjecanja stavova i mišljenja. Skupljanja snage za dalje. Sumiranje zaključaka o nečem što je bilo da bi spremnije prihvatili, i slobodnije, ono što jeste, i što tek treba biti.
Ono čemu su ljudi još skloni je idealiziranje nečega što je prošlo ili nečega što nemaju (više). Nije samo susjedova trava zelenija. I vaša je u prošlosti.
Onog trena kad vas sadašnjost ne zadovoljava i osjećate razočaranje, tad ste najviše skloni veličati nešto što je prošlo ili što ste izgubili. To je svakom čovjeku znano. I svaki čovjek 'padne' na tom testu stvarnosti. Jednostavno, to je tako.
Netko idealiziranje zadrži u mašti i kad prođe faza nostalgije i slabosti, vrati se u svoju sadašnjost. Netko pokušava oživjeti prošla vremena, a netko pokušava spojiti jučer sa danas i naći ravnotežu.
U svakom slučaju, bilo kako bilo, svi nešto nauče iz toga. Nekome to služi kao način punjenja energije, nekome kao ispušni ventil. Netko lakše živi sa spoznajom da se prošlost vratiti ne može a netko teže.
Žaljenje za nečim je također svim ljudima svojstvena osobina. Netko žali za propuštenim prilikama (bar ih tako naziva), netko za učinjenim postupcima, netko za lijepim vremenima... a netko samo traži nešto za šta bi se u prošlosti uhvatio jer smatra da u sadašnjosti nema za šta.
Samom čovjeku, kao i ostatku svega što postoji, svojstvena je PROMJENA. Sviđalo se nekome to ili ne, sve se mijenja. Možda nešto naizgled manje, nešto više, ali sve se mijenja.
Mijenja se i sam čovjek.
SVE I DA SJEDI I NE RADI NAIZGLED NIŠTA, ČOVJEK ĆE SE PROMIJENITI A I STVARI OKO NJEGA. Ma koliko se opirali promjenama, treba upravo imati taj opis u vidu. Promjene se događaju. Svijet ide naprijed i čovjek sa njime, ili obrnuto...ali sve se mijenja. JEDINO ŠTO ČOVJEK MOŽE ZAISTA UČINITI ZA SVOJE DOBRO I U VLASTITU KORIST, TO JE, SPRIJATELJITI SE SA PROMJENOM KOJA SE DOGAĐA. Da, sprijateljiti. Prihvatiti je. Nekada pratiti njezin tempo, nekada dodati svoj, ali ići u korak s njom je najbolje.
Teško je u svakoj promjeni 'vidjeti prijatelja' ali jedino tako iskreno možeš dobro dalje. U suprotnom vučeš žaljenje, bijes, krivnju.
Neke stvari jednostavno MORAŠ PRIHVATITI. I KAD IH PRIHVATIŠ GLEDATI IH KAO POČETNU TOČKU NOVOG DIJELA PUTA.
Sam početak nečega možda ne možeš uvijek birati. Postoje one kako ljudi vole reći, sudbinske stvari koje se dese 'mimo tvoje volje'. I često i znaju izazvati mišljenje i emocije baš kao da i jesu protiv tvoje volje, sve ono što teže podnosiš.
Ali bez obzira na sve, samo jedno zaista možeš ako želiš ići dobro naprijed, PRIHVATITI DOGAĐAJ KAO POČETAK. I na njega, e tu možeš dodati svoj potpis, raditi svoje korake.
Razumijete? Ma koliko nešto ne mogli promijeniti, nešto nakon toga što jeste u vašim rukama, možete, a to je upravo to, prihvatiti šta se desilo, vašim tempom, ali pazite da ne izgubite previše vremena, i nastaviti koračati usporedo sa prihvaćanjem, svojim koracima. Tad vi odlučujete.
Npr.recimo da se nađete spletom životnih okolnosti u nekoj novoj sredini, poslu koji niste baš željeli, vezi, čemu god...taj događaj koji se odigrao jer je 'morao' ili je 'viša sila' prihvatite kao početnu točku od koje krećete vašim koracima i učinite najbolje šta možete da koračate lijepo, zadovoljni sobom.
To je kao da dobijete novi zadatak. Prihvatite ga kao izazov, ne problem, i riješavajte ga kao što biste izazov ne problem. Vidjet ćete, na kraju, ma koliko početak bio težak ili loš po vas, ako budete dodavali svoje korake od starta, kad se nakon nekog vremena okrenete unatrag, vidjet ćete puno lijepih stvari koje ste sami napravili ili doživjeli upravo zato što ste koračali tako kako ste odlučili. Bit ćete ponosni. Uvijek će ostati tuga, bijes, sve ono što i jeste izazvala prvobitna situacija, ali osjećaji s vremenom popuštanju, gradi se nova slika i pogled na proživljeno a bit je dodati svakodnevno što više lijepih stvari za miraz u sutra. Ne, nije lako, teško je ali...to je dobra opcija zar ne, ono što slijedi.
Da se vratimo na početak priče, nitko baš ne voli promjene, I NITKO BAŠ NE VOLI DANAS U KOJEM MU JE BILO LJEPŠE I BOLJE JUČER. Ali ta nostalgija i to sjećanje na prošle dane vas uči. Uči vas i podsjeća da danas možete puno toga.
Možda se prošlost ne može vratiti ali kad uspomene pohranite u vama posebnu 'mentalnu ladicu', u koju možete zaviriti kad god želite, lijepo je otvoriti se novome u danas. Jer to novo danas stvara uspomene sutra a šteta je da baš to danas i sutra provedete samo za žaljenjem za onim tamo nekim danima. Stvorite si lijepu sadašnjost sa onime s čime danas raspolažete, ni manje ni više već sa time što danas imate i vidjet ćete, dan za danom, ta promjena će vam zaista postati prijatelj.
...ljubi Vas Vaša Brigita! Uživate u danu i životu!
Nekada davno... nekada davno, kažu oni koji se sjećaju, i to sjećanje prenose s koljena na koljeno, sve je bilo drugačije...ama baš sve. I legenda kaže da se svaka generacija, svaki čovjek, kad tad nađe u onom trenutku svog življenja kada žali za prošlim vremenima. Kad tad osjeti nostalgiju i kad tad poželi da se vrati nešto što je prošlo. Taj trenutak je trenutak pauze između dvije različite evolucijske faze, faze promjena, trenutka između starog i novog. Hod u mjestu, rekli bi, ali nije. To je trenutak sabiranja i sleganja dojmova. Trenutak analize i stjecanja stavova i mišljenja. Skupljanja snage za dalje. Sumiranje zaključaka o nečem što je bilo da bi spremnije prihvatili, i slobodnije, ono što jeste, i što tek treba biti.
Ono čemu su ljudi još skloni je idealiziranje nečega što je prošlo ili nečega što nemaju (više). Nije samo susjedova trava zelenija. I vaša je u prošlosti.
Onog trena kad vas sadašnjost ne zadovoljava i osjećate razočaranje, tad ste najviše skloni veličati nešto što je prošlo ili što ste izgubili. To je svakom čovjeku znano. I svaki čovjek 'padne' na tom testu stvarnosti. Jednostavno, to je tako.
Netko idealiziranje zadrži u mašti i kad prođe faza nostalgije i slabosti, vrati se u svoju sadašnjost. Netko pokušava oživjeti prošla vremena, a netko pokušava spojiti jučer sa danas i naći ravnotežu.
U svakom slučaju, bilo kako bilo, svi nešto nauče iz toga. Nekome to služi kao način punjenja energije, nekome kao ispušni ventil. Netko lakše živi sa spoznajom da se prošlost vratiti ne može a netko teže.
Žaljenje za nečim je također svim ljudima svojstvena osobina. Netko žali za propuštenim prilikama (bar ih tako naziva), netko za učinjenim postupcima, netko za lijepim vremenima... a netko samo traži nešto za šta bi se u prošlosti uhvatio jer smatra da u sadašnjosti nema za šta.
Samom čovjeku, kao i ostatku svega što postoji, svojstvena je PROMJENA. Sviđalo se nekome to ili ne, sve se mijenja. Možda nešto naizgled manje, nešto više, ali sve se mijenja.
Mijenja se i sam čovjek.
SVE I DA SJEDI I NE RADI NAIZGLED NIŠTA, ČOVJEK ĆE SE PROMIJENITI A I STVARI OKO NJEGA. Ma koliko se opirali promjenama, treba upravo imati taj opis u vidu. Promjene se događaju. Svijet ide naprijed i čovjek sa njime, ili obrnuto...ali sve se mijenja. JEDINO ŠTO ČOVJEK MOŽE ZAISTA UČINITI ZA SVOJE DOBRO I U VLASTITU KORIST, TO JE, SPRIJATELJITI SE SA PROMJENOM KOJA SE DOGAĐA. Da, sprijateljiti. Prihvatiti je. Nekada pratiti njezin tempo, nekada dodati svoj, ali ići u korak s njom je najbolje.
Teško je u svakoj promjeni 'vidjeti prijatelja' ali jedino tako iskreno možeš dobro dalje. U suprotnom vučeš žaljenje, bijes, krivnju.
Neke stvari jednostavno MORAŠ PRIHVATITI. I KAD IH PRIHVATIŠ GLEDATI IH KAO POČETNU TOČKU NOVOG DIJELA PUTA.
Sam početak nečega možda ne možeš uvijek birati. Postoje one kako ljudi vole reći, sudbinske stvari koje se dese 'mimo tvoje volje'. I često i znaju izazvati mišljenje i emocije baš kao da i jesu protiv tvoje volje, sve ono što teže podnosiš.
Ali bez obzira na sve, samo jedno zaista možeš ako želiš ići dobro naprijed, PRIHVATITI DOGAĐAJ KAO POČETAK. I na njega, e tu možeš dodati svoj potpis, raditi svoje korake.
Razumijete? Ma koliko nešto ne mogli promijeniti, nešto nakon toga što jeste u vašim rukama, možete, a to je upravo to, prihvatiti šta se desilo, vašim tempom, ali pazite da ne izgubite previše vremena, i nastaviti koračati usporedo sa prihvaćanjem, svojim koracima. Tad vi odlučujete.
Npr.recimo da se nađete spletom životnih okolnosti u nekoj novoj sredini, poslu koji niste baš željeli, vezi, čemu god...taj događaj koji se odigrao jer je 'morao' ili je 'viša sila' prihvatite kao početnu točku od koje krećete vašim koracima i učinite najbolje šta možete da koračate lijepo, zadovoljni sobom.
To je kao da dobijete novi zadatak. Prihvatite ga kao izazov, ne problem, i riješavajte ga kao što biste izazov ne problem. Vidjet ćete, na kraju, ma koliko početak bio težak ili loš po vas, ako budete dodavali svoje korake od starta, kad se nakon nekog vremena okrenete unatrag, vidjet ćete puno lijepih stvari koje ste sami napravili ili doživjeli upravo zato što ste koračali tako kako ste odlučili. Bit ćete ponosni. Uvijek će ostati tuga, bijes, sve ono što i jeste izazvala prvobitna situacija, ali osjećaji s vremenom popuštanju, gradi se nova slika i pogled na proživljeno a bit je dodati svakodnevno što više lijepih stvari za miraz u sutra. Ne, nije lako, teško je ali...to je dobra opcija zar ne, ono što slijedi.
Da se vratimo na početak priče, nitko baš ne voli promjene, I NITKO BAŠ NE VOLI DANAS U KOJEM MU JE BILO LJEPŠE I BOLJE JUČER. Ali ta nostalgija i to sjećanje na prošle dane vas uči. Uči vas i podsjeća da danas možete puno toga.
Možda se prošlost ne može vratiti ali kad uspomene pohranite u vama posebnu 'mentalnu ladicu', u koju možete zaviriti kad god želite, lijepo je otvoriti se novome u danas. Jer to novo danas stvara uspomene sutra a šteta je da baš to danas i sutra provedete samo za žaljenjem za onim tamo nekim danima. Stvorite si lijepu sadašnjost sa onime s čime danas raspolažete, ni manje ni više već sa time što danas imate i vidjet ćete, dan za danom, ta promjena će vam zaista postati prijatelj.
...ljubi Vas Vaša Brigita! Uživate u danu i životu!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)