NITKO BAŠ NE VOLI DANAS U KOJEM MU JE BILO LJEPŠE I BOLJE JUČER

  (odlomak iz nove, nadolazeće knjige, vaša Brigita)

   Nekada davno... nekada davno, kažu oni koji se sjećaju, i to sjećanje prenose s koljena na koljeno, sve je bilo drugačije...ama baš sve. I legenda kaže da se svaka generacija, svaki čovjek, kad tad nađe u onom trenutku svog življenja kada žali za prošlim vremenima. Kad tad osjeti nostalgiju i kad tad poželi da se vrati nešto što je prošlo. Taj trenutak je trenutak pauze između dvije različite evolucijske faze, faze promjena, trenutka između starog i novog. Hod u mjestu, rekli bi, ali nije. To je trenutak sabiranja i sleganja dojmova. Trenutak analize i stjecanja stavova i mišljenja. Skupljanja snage za dalje. Sumiranje zaključaka o nečem što je bilo da bi spremnije prihvatili, i slobodnije, ono što jeste, i što tek treba biti. 
 Ono čemu su ljudi još skloni je idealiziranje nečega što je prošlo ili nečega što nemaju (više). Nije samo susjedova trava zelenija. I vaša je u prošlosti. 
Onog trena kad vas sadašnjost ne zadovoljava i osjećate razočaranje, tad ste najviše skloni veličati nešto što je prošlo ili što ste izgubili. To je svakom čovjeku znano. I svaki čovjek 'padne' na tom testu stvarnosti. Jednostavno, to je tako.
Netko idealiziranje zadrži u mašti i kad prođe faza nostalgije i slabosti, vrati se u svoju sadašnjost. Netko pokušava oživjeti prošla vremena, a netko pokušava spojiti jučer sa danas i naći ravnotežu.
U svakom slučaju, bilo kako bilo, svi nešto nauče iz toga. Nekome to služi kao način punjenja energije, nekome kao ispušni ventil.  Netko lakše živi sa spoznajom da se prošlost vratiti ne može a netko teže. 
 Žaljenje za nečim je također svim ljudima svojstvena osobina. Netko žali za propuštenim prilikama (bar ih tako naziva), netko za učinjenim postupcima, netko za lijepim vremenima... a netko samo traži nešto za šta bi se u prošlosti uhvatio jer smatra da u sadašnjosti nema za šta.
 Samom čovjeku, kao i ostatku svega što postoji, svojstvena je PROMJENA. Sviđalo se nekome to ili ne, sve se mijenja. Možda nešto naizgled manje, nešto više, ali sve se mijenja. 
Mijenja se i sam čovjek.
SVE I DA SJEDI I NE RADI NAIZGLED NIŠTA, ČOVJEK ĆE SE PROMIJENITI A I STVARI OKO NJEGA. Ma koliko se opirali promjenama, treba upravo imati taj opis u vidu. Promjene se događaju. Svijet ide naprijed i čovjek sa njime, ili obrnuto...ali sve se mijenja. JEDINO ŠTO ČOVJEK MOŽE ZAISTA UČINITI ZA SVOJE DOBRO I U VLASTITU KORIST, TO JE, SPRIJATELJITI SE SA PROMJENOM KOJA SE DOGAĐA. Da, sprijateljiti. Prihvatiti je. Nekada pratiti njezin tempo, nekada dodati svoj, ali ići u korak s njom je najbolje. 
Teško je u svakoj promjeni 'vidjeti prijatelja' ali jedino tako iskreno možeš dobro dalje. U suprotnom vučeš žaljenje, bijes, krivnju.
    
  Neke stvari jednostavno MORAŠ PRIHVATITI. I KAD IH PRIHVATIŠ GLEDATI IH KAO   POČETNU TOČKU NOVOG DIJELA PUTA. 

  Sam početak nečega možda ne možeš uvijek birati. Postoje one kako ljudi vole reći, sudbinske stvari koje se dese 'mimo tvoje volje'. I često i znaju izazvati mišljenje i emocije baš kao da i jesu protiv tvoje volje, sve ono što teže podnosiš. 
Ali bez obzira na sve, samo jedno zaista možeš ako želiš ići dobro naprijed, PRIHVATITI DOGAĐAJ KAO POČETAK. I na njega, e tu možeš dodati svoj potpis, raditi svoje korake.  

Razumijete? Ma koliko nešto ne mogli promijeniti, nešto nakon toga što jeste u vašim rukama, možete, a to je upravo to, prihvatiti šta se desilo, vašim tempom, ali pazite da ne izgubite previše vremena, i nastaviti koračati usporedo sa prihvaćanjem, svojim koracima. Tad vi odlučujete.
Npr.recimo da se nađete spletom životnih okolnosti u nekoj novoj sredini, poslu koji niste baš željeli, vezi, čemu god...taj događaj koji se odigrao jer je 'morao' ili je 'viša sila' prihvatite kao početnu točku od koje krećete vašim koracima i učinite najbolje šta možete da koračate lijepo, zadovoljni sobom.
To je kao da dobijete novi zadatak. Prihvatite ga kao izazov, ne problem, i riješavajte ga kao što biste izazov ne problem. Vidjet ćete, na kraju, ma koliko početak bio težak ili loš po vas, ako budete dodavali svoje korake od starta, kad se nakon nekog vremena okrenete unatrag, vidjet ćete puno lijepih stvari koje ste sami napravili ili doživjeli upravo zato što ste koračali tako kako ste odlučili. Bit ćete ponosni. Uvijek će ostati tuga, bijes, sve ono što i jeste izazvala prvobitna situacija, ali osjećaji s vremenom popuštanju, gradi se nova slika i pogled na proživljeno a bit je dodati svakodnevno što više lijepih stvari za miraz u sutra.  Ne, nije lako, teško je ali...to je dobra opcija zar ne, ono što slijedi.
  Da se vratimo na početak priče, nitko baš ne voli promjene, I NITKO BAŠ NE VOLI DANAS U KOJEM MU JE BILO LJEPŠE I BOLJE  JUČER.  Ali ta nostalgija i to sjećanje na prošle dane vas uči. Uči vas i podsjeća da danas možete puno toga.
Možda se prošlost ne može vratiti ali kad uspomene pohranite u vama posebnu 'mentalnu ladicu', u koju možete zaviriti kad god želite, lijepo je otvoriti se novome u danas. Jer to novo danas stvara uspomene sutra a šteta je da baš to danas i sutra provedete samo za žaljenjem za onim tamo nekim danima. Stvorite si lijepu sadašnjost sa onime s čime danas raspolažete, ni manje ni više već sa time što danas imate i vidjet ćete, dan za danom, ta promjena će vam zaista postati prijatelj.
...ljubi Vas Vaša Brigita! Uživate u danu i životu!