Svi mi smo u životu doživjeli situacije koje su nas kako se kaže, 'izule iz cipela'. Nitko nije lišen toga ma koliko mu život izgledao ili djelovao savršen. Savršenstvo u takvom obliku kao (kronična) konstantna pojava ne postoji. Postoji nešto što ćemo mi nazvati savršenim za nas. Idealnim. Ali sve što jesmo i sve što imamo podložno je promjeni i raznim utjecajima tako da se konstanta tog savršenog dobrog života ma koliko željeli ne može održati na duže. Život je let i život je pad. Život je često spoj dva ekstrema ma kako ih ljudi voljeli nazivati, sa periodima oporavka ili uživanja između njih. Nitko, ama baš nitko nije pošteđen toga. 'Udarci' mogu biti jači ili slabiji kako kome, ali svak ih doživljava. Stalno. Ne postoji osoba koja vodi savršeno dobar život (ako savršeno smatramo život bez bola, tuge, gubitaka, patnje, razočaranja). Vama će možda taj njezin život izgledati savršen ali vjerujte, ta će osoba već naći jer ima, razloge za nabrojati zašto on to nije. Ma kako vam se bezazlenim činili njezini problemi ili situacije koje je muče, toj osobi oni nisu ni bezazleni ni mali. I ta osoba ima noći u kojima razmišlja kako dalje, nemir zbog stvari koje jesu ili nisu, tjeskobu, suze. Svi smo samo ljudi, ne zaboravite. A zašto je to tako, na to pitanje danas možemo dati tisuće odgovora. Ma šta tisuće, bezbroj!
Nekada, kad se svijet činio tako velik i djelovao je tako tajanstveno, neka su vjerovanja bila rezervirana samo za točno određenu regiju ili religiju. Danas, kad je sve postalo bliže i razni izvori novog znanja su vam na raspolaganju, danas možete vjerovati u šta god mislite ili osjećate da trebate.
Sloboda je došla iz otvorene škrinje znanja.
Imate izbor. Jedino što 'morate' je imati hrabrosti za promjenu. Za odbacivanje starih uvjerenja i vjerovanja i spremnost za prigrliti nova.
...Netko bi rekao da je najteže starijima ali čini se da je najteže baš ljudima u zreloj dobi, od 30-e(20) do 70-e (80). Mlađi od 30 (20)za drugo još 'ne znaju' a stariji od 70 (80) ili biraju ili su u već stvorenim im okolnostima. Naravno da ovo nije univerzalno. Sve zavisi od pojedinca do pojedinca ali recimo to tako.
...Koliko ste se spremni mijenjati? Promijeniti? Postoji li mjesto na zemlji gdje još možete sačuvati staro koje vama paše bez doticaja novog ili bar straha da ne promijeni to isto?
Postoje ljudi koji lakše prihvaćaju promjene i oni koji ih prihvaćaju teže. Međutim, ni jedni ni drugi ne vole one koje su teške, bolne, mimo vaše kontrole. A nitko ih ne može izbjeći ma gdje se sakrio! To su one velike životne prekretnice. Događaji koji se jednostavno po zakonu života, prirode, svemira, čega god, dogode. Gubitci, bolesti, smrt, raskidi, prirodne razorne nepogode...sve to često bude mimo ljudske volje i kontrole, želje. I sve su to te jake životne oluje nakon kojih više ništa nije isto.
Jeste li nekada izgubili sve? Sve materijalno? Jeste li nekada izgubili nekoga? Jeste li nekada bili ostavljeni skoro od svih? I kako ste to preživjeli? Borili ste se, zar ne? U život vam je došao netko nov tko vam je pomogao?Pronašli ste snagu u sebi za koju niste ni znali da je posjedujete? Promijenili ste mjesto života i ljude oko vas? Promijenili ste sebe?
...Svatko vodi svoju bitku, vjerujte mi. Samo možda ne pred vašim očima.
I ma koliko lipo uredili svoj život, on nije lišen nove promjene, nove oluje.
Ljudi se često pitaju kako da opet krenu ispočetka? Kako da znaju da neće biti opet isto? Kako da nađu snagu da se opet bore?
Nema garancije. Postoji samo vjera i ulaganje u dobro sutra. Materijalno je bitno da se ne lažemo, ali ono što će vas održati, je snaga volje. Samo ulaganjem u svoju sadašnjost i svoju radost danas, možete sebe ojačati. Ulaganjem u sebe i ono što vam je važno.
Stalno se iznova dizati, ma koliko vas udaralo, obrisati prašinu, dignuti glavu i nastaviti dalje. Sve i da ste sami, život će vam poslati ljude, sve i da ste bez ičega, život će vam poslati spas. Ali morate ga prihvatiti. Čak i ako nije vaš zamišljeni, spas morate prihvatiti i ići naprijed. Novo, drukčije, ne znači manje dobro, lošije. To samo znači drukčije. A drugačije često odbacujemo jer to nije ono što smo zamislili. Možda i nije ali vas možda odvede upravo tamo gdje želite biti!
Život je lijep ali vas nekada šibaju nepogode i nekada se nižu jedna za drugom. Nekada ljudi ostaju dugo zarobljeni u starim tragedijama, vuku traume sa sobom iz kojih ne mogu tek tako izaći. Ponekad ljudi kraće a ponekad duže ostaju zarobljeni u onome što se desilo. A bit je upravo naučiti još dok ste mali, ako vas i nisu, vi možete svoju djecu, kako se što prije znati izvući iz onoga što se desilo i što je prošlo. kako znati da se takve stvari u životu događaju, kako su prirodne, i kako se naučiti nositi sa njima.
Biti pametan ne znači samo znati naučiti školsko gradivo, dobiti dobru ocjenu. Biti pametan znači znati se nositi sa životom i snaći se u njemu.
Učiti djecu samostalnosti je jako bitno. Ne ih vezati za sebe kao da život mimo vas i vašeg odnosa ne postoji, već naprotiv, kako ste im vi uvijek tu kao ljubav i potpora ali da je sasvim prirodno i zdravo da se razvijaju i van svega toga što čin vaš odnos i njih kao vašu djecu. Djecu treba učiti kako da vjeruju u sebe. Kako da povrate samopouzdanje nakon loše ocjene, pada razreda, bilo koga 'društvenog neuspjeha'. Na kraju ti 'društveni neuspjesi' nisu ni bitni. Nisu čak ni neuspjesi. Važnije od svega je da dijete bude sobom zadovoljno i svojim životom.
Da zna šta su njegove želje i da ima vašu ljubav i potporu da ih ostvari. Da shvati svoj smisao, svoj put, nikako da ne ostvaruje vaše želje i neispunjene ambicije! Dijete treba naučiti, poticati ga da se zna snaći u životu pa će se tako lakše sutra i nositi sa svime što život nosi.
Ako vas to nisu znali naučiti vaši roditelji, naučite to sami sebe! Jer morate. Jednostavno, morate! To zdrav život od vas očekuje i traži.
Zasucite rukave i učite se.
Oluje dolaze i prolaze, i ma koliki nered ili pustoš za sobom ostavile bit je kakvi vi izlazite iz njih. Nekada ćete izaći i proći bolje nekada gore, ali izaći i nastaviti svoj život je bit!
...Sve Vas ljubi Vaša Brigita!
Nema komentara:
Objavi komentar