Homoseksualni i heteroseksualni brakovi

(Iz moje skore knjige, Vaša Brigita)

Brak.
Vremena su se promijenila i ne samo da su se promijenila, već se i dosta mijenjaju.
SVE STARE TEKOVINE ODNOSA, POGOTOVO ONIH NA KOJIMA SE STOLJEĆIMA TEMELJILO DRUŠTVO I OBITELJ, GOTOVO DA NESTAJU.
Pitanje je samo da li nestaje nešto što je bilo istinski dobro ili nestaje ono što se temeljilo samo na potrebi da se društveni poredak i slika društva kao takvog, zadrže?

Mene i danas još čudi koliko se ljudi još uvijek bore sami sa sobom kad je u pitanju homoseksualnost. Ali pritom ne mislim na sudionike i nosioce istog, već heteroseksualce. Stvari su se jednostavno promijenile. A neki ljudi kao da misle da svojim negiranjem ili nepriznavanjem istih mogu stvari vratiti na poziciju na kojoj su bile prije dozvoljene slobode da svatko javno obznani šta voli i bude sa osobama onoga spola koji ga privlači. Smiješno, zar ne? 
*TO JE KAO DA GLEDAŠ NEKOGA TKO GLEDA FILM I VIDIŠ GA KAKO RUKAMA PREKRIJE OČI DA NE GLEDA SCENU KOJA MU SE NE SVIĐA, KOJA KOD NJEGA IZAZIVA SRAM ILI STRAH, 
A ONDA KAD SCENA PROĐE, ON NASTAVI GLEDATI DALJE.*

Dosta ljudi na homoseksualnost i promjene društva koje se zbog javnog priznavanja iste događaju, gleda upravo tako, sa rukama na očima nadajući se da će scena proći. Ali neće. Jer to nije moda. To je prisutno oduvijek u društvu, to je priroda.
JEDINA RAZLIKA IZMEĐU NEKADA I SADA SAMO JE U SLOBODI IZRAŽAVANJA I JAVNOG ŽIVLJENJA SVOJE SEKSUALNOSTI I SEKSUALNOG OPREDJELJENJA.
Možda se neće svi složiti ali složili se ili ne, to je tako.

Netko bi rekao, ne želim o tome jer me se to ne tiče. Ali, tiče nas se svih!
Možda ne radi nas samih ali itekako radi onih koji dolaze iza nas. Naše djece. Budućnosti. Homoseksualnost je isto seksualnost kao i heteroseksualnost. 

Istina je da se 'pojavom' ili bolje rečeno, društvenim dopuštenjem da se homoseksualne zajednice sklapaju i slobodno žive, mijenja izgled već naučenog, prihvaćenog i uobičajenog oblika i slike obitelji. 
Mijenja se njezin izgled.
Mijenja se možda prije svega, na neki način uključeno roditeljstvo, uloge i to prvenstveno na način da se djeca više ne dobijaju od muža i žene, kao mame i tate, već su tu uključene i neke treće osobe, suprotnog spola od homoseksualnih partnera, koji je nužan da bi se dijete začelo. Pa tako imamo obitelj, sa više genetski uključenih osoba od sama dva roditelja, pri čemu se jedan možebiti 'isključuje' a uključuju se osobe koje nužno nisu dio tog braka. 
I šta se drugo mijenja? To što će dijete možda biti posvojeno, možda rođeno od strane surogat majke ili začeto od donora oca a odgajat će ga homoseksualni partneri? 
Odgajano od strane mame i tate koji su istog spola? I što se možda neće više mama i tata vezivati za određene spolove...što će možda otići 'toliko daleko' do te mjere, da se i ti izrazi brišu kao osnova obitelji i nositelja roditeljstva?
I šta još?
Šta se još mijenja?
Šta je to što tako strašno smeta nekome da bi radije da ta scena ne postoji, da prođe? 
To što se umjesto dvije žene, najmanje, u nekom porniću, sad ljube dva muškarca, najmanje ili ne, i to nije na porniću i u svrhu onoga radi čega se pornići snimaju, već je to sad novi temelj obitelji, rame uz rame hereroseksualnim partnerima koji brak čine?
Zašto netko misli da je scena dvije žene u ljubavnom klinču uistinu normalnija od scene dva muškarca u istom?
Jesu li takve stvari prihvatljivije samo ako se nalaze u pornićima i služe isključivo heteroseksualcima ili pak homoseksualcima koji nemaju hrabrosti priznati svoje seksualno opredjeljenje i žive pod maskom tipičnog, prihvaćenog braka, ne bi li ostali i dalje u istoj povlaštenoj ulozi u društvu, za seksualnu zadovoljštinu?
A kome je prvome na pamet pala homoseksualna scena u tim pornićima? Homoseksualcu koji smatra da je 'zdrav' i heteroseksualan ako voli gledati dvije žene koje se ljube i maze ili dva muškarca koja se ljube i maze, a ima partnera suprotnog spolan, ili homoseksualcu? Čija je to zapravo ideja bila?

Brak u ovom našem okružju prvenstveno znači i uključuje monogamiju, znači jednog partnera.
Ako se ljudi već hvataju tumačenja i poštivanja crkvenih pravila, zašto je kršenje jednoga od njih, i to Božje zapovjedi, i to baš te vezane uz zakonsku monogamiju, a to je vjernost tom istom partneru, manji grijeh ili oprostiviji, ili dopušteniji u tim istim krugovima, od homoseksualnosti? 
Zašto je važnije sačuvati brak po cijenu svega, iako on možda uopće nije, u tom nekom slučaju, oličenje onoga i onakvoga braka kakav bi trebao biti, ako se već poštuju zapovjedi i pravila, od štovanja toga da se brakom smatra baš to kad to takvo uistinu jeste?
Zašto je prihvatljivije da jedan vjernik ima klasičan brak i da pritom vara supružnika i uopće ne uživa u tom braku ni on, nit njegov supružnik, a u isto vrijeme, obožava grupni seks možda samo u pornićima, svejedno, i pritom sebi dopušta da se uzbudi na homoseksualne scene glumaca u njemu, i ta homoseksualnost mu je kao vjerniku dopuštena ili bar oprostiva od iste, a istinski poriv jedne osobe prema drugoj osobi istog spola nije? 
Nije čak ni nužno da se radi i monogamnim osobama, već ljudima kao ljudima, boljima i manje boljima, u nekom svom obliku ponašanja, karakteru... jer ne zaboravimo, BEZ OBZIRA NA SEKSUALNO OPREDJELJENJE, VJERNOST I POŠTIVANJE INSTITUCIJE I TEŽNJA KA ISTOJ ZVANOJ BRAK, NE OVISE O SEKSUALNOJ OPREDJELJENOSTI, VEĆ O TOME KAKAV JE TKO KAO OSOBA I KAKVE VRIJEDNOSTI, STAVOVE I CILJEVE IMA u sebi, I KOJIMA TEŽI u svom životu.
Znači, šta ako se radi o dvije osobe istog spola koje imaju u sebi usađenu ili izgrađenu težnju ka monogamiji i braku, šta onda? 
Treba li taj brak manje poštovati od onoga heteroseksualnih partnera? 
'Treba li im biti dopušten uopće', kao što se naveliko određuje svugdje po svijetu? 
Ili je on privilegija samo heteroseksualnih osoba makar one niti ne shvaćale niti podržavale njegovu istinsku namjeru i bit?

Trebaju li i smiju li ljudi biti diskriminirani po svojim ljudskim pravima po svom spolnom i bilo kom drugom opredjeljenju?! Ičemu?!
Brak kao brak je divna stvar.
Problem sa tim brakom je što je on nažalost na silu forsiran i nametnut kao društvena norma koja se mora ispoštovati da bi čovjek bio ostvareno ili pak prihvaćeno ili uvaženo ljudsko biće.
Iako u samoj srži braka stoji ljubav, malo tko se pozivao na nju kad se brak pokušavao očuvati. A nema sa čim se ljude nije uvjeravalo da se on mora 'imati' u životu.

Ustroj društva, logično mora postojati, ali molim vas, KAKVE VEZE IMAJU PRISILJENE OSOBE NA NAMETNUTI DOGOVORENI BRAK naprimjer, SA BRAKOM KAO SIMBOLOM I ČINOM ISTINSKE LJUBAVI I ŽELJE ZA PRIPADNOŠĆU JEDNE OSOBE DRUGOJ I SVJESNOM ŽELJOM ZA TRUDOM i ciljem DA ON OPSTANE I PREŽIVI DO KRAJA ŽIVOTA, DO STAROSTI OBOJE?!

Zar je moguće da je bolje biti u braku u kojem se ljudi ne vole, ne poštuju, ne poštuju ni zavjete sebi i Bogu koje su dali, ali ipak su u braku, od toga da su ljudi u braku ili zajednici zato što se zaista vole i znaju svoj zajednički cilj u životu i sa tim brakom, te stoje iza svog izbora zbog ljubavi na primjer? 
ZAR JE MOGUĆE DA JE BRAK SVETINJA IZNAD JEDNOG ČOVJEKA?
ZAR JE MOGUĆE DA JE BRAK KAO INSTITUCIJA VREDNIJA OD ČOVJEKA KAO ČOVJEKA?
ZAR JE MOGUĆE DA LJUBAV NE MORA IMATI NUŽNO NAJVAŽNIJU PA I IKAKVU ULOGU I VEZU S NJIM?
'Naravno da je'. 
Ali s obzirom na to 'naravno', za koje nitko od nas nije danas saznao, sasvim je 'naravno' i da postoji otpor prema tome, prema takvom pravilu, ponašanju, ustroju i poštivanju istog.

Naravno da postoji borba i revolt u ljudima koji iskreno cijene brak i ono što on predstavlja spram svega što on po njima ne predstavlja a forsira se ili ne dopušta.

Uporno govorimo kako ništa ne smije biti važnije čovjeka a čini se da je često ipak važnije ono što čovjeka od čovjeka dijeli po njegovom opredjeljenju nego cijenjenju čovjeka kao čovjeka po njegovoj srži. 
Bit svake prave vjere ( a nećemo vjeru brkati sa religijom ali reći ćemo i vjere i religije!) je LJUBAV.
Svaki čovjek teži ljubavi jer 'od ljubavi dolazi, ljubav živi i ka ljubavi odlazi'.

Pozadina svakog braka trebala bi biti upravo to, ljubav. Ali ne ljubav prema želji da se netko uklopi u društvo, popne na društvenoj ljestvici, iako svatko ima pravo na to, i prema tome da brak kao odrađenu kvačicu i cilj u životu ima odrađen i ispunjen, već bi pozadina trebala biti ljubav, obostrana ljubav, jedne osobe prema drugoj koje taj brak sklapaju i čine.

Ne pričamo o moda brakovima, ma to je sad nebitno!
PRIČAMO O BRAKU KAO NEČEM ŠTO SE SVJESNIM ODABIROM ZASNIVA, ŽIVI I POŠTUJE. 
E sad, svaka religija, kultura, imaju svoje viđenje o tome da li brak mogu činiti samo muškarac i žena ili i dvije istospolne osobe koje se vole.
Za početak prvo bi bilo najvažnije vratiti ljubav u brak koji se želi poštivati, a onda sasvim bi prirodno bilo, shvatiti i prihvatiti da ljubav nadilazi i spolne razlike i sličnosti među partnerima i da je ona svojstvo svega živoga, svakog čovjeka i da nitko od nas niti može niti treba pokušavati mijenjati ničiju prirodu kad je u srži ljubav. 
Nečiji ljubavni ili seksualni odabir vam se može ili ne mora sviđati, to je pravo svakog čovjeka. 
Ali žalosno bi bilo život proživjeti s rukama na očima da ga ne vidite takvim kakav jeste i prihvatite ga i živeći ga slobodno kako želite i poštivajući to da ga drugi žive kako oni žele.
Vaše je da stvarate vaše ljubavne priče, vaše seksualne priče jer to je nešto što vas zaista usrećuje ili unesrećuje. Vjerujte mi. 
FRUSTRACIJE 'ZBOG' ILI NEODOBRAVANJE NEČIJEG HETEROSEKSUALNOG ILI HOMOSEKSUALNOG OPREDJELJENJA SIGURNO NISU RAZLOG VAŠEG ZADOVOLJSTVA ILI NEZADOVOLJSTVA. Vjerujte mi! To je samo guranje vašeg nosa tamo gdje mu nije mjesto umjesto da ga gurate tamo gdje mu je mjesto, u vašem životu! Za sve nas ovo vrijedi.

Da homoseksualne porniće ima svatko odrastao pravo gledati, valjda i snimati, ima, ali smatrati da određuje u šta će se homoseksualnost i kada 'koristiti', živjeti, nema nitko, iako misli svatko da to ima. Kao ni heteroseksualnost. 
To je odabir svakog čovjeka ponaosob, ne homo ili hetero seksualnost, već njegova seksualnost kao njegov odabir.

Isto tako, mislim, da nitko ali zaista nitko od nas, nema te kvalitete niti veličinu da pokušava ne nametnuti, nameće se sve i svašta, svatko ima izbor, već određivati ali istinski, šta je vrednije, bolje, iskonskije, poštenije, ćudorednije, Božije. Nitko od nas!
Bit je ljubav. A ljubav ne sudi i ne osuđuje.

Ok, ljudi mogu vjerovati da su u pravu, imaju pravo na 'sviđa mi se' ili 'ne' stav, ali nije lipo mrziti. Ne zato što smo mi hodajući sveci ali ako je već čovjek toliko sebičan onda bi trebao znati da time uništava svoj život i gubi svoje vrijeme koje je mogao iskoristiti za nešto dobro u vlastitom životu.

Kad sam rekla da se 'ta scena' tiče svih nas jer bez obzira na našu seksualnu opredjeljenost, iza nas dolaze naša djeca, unučad, mislila sam na to da čim prije sklonite ruku sa očiju i vidite stvarnost kakva je, što je prije prihvatite i prihvatite da ste i vi dio nje, to ćete prije moći i onim generacijama koje iza vas dolaze kao vaše (šta god smatrali vašim!) pomoći da se izgrade u dobre ljude koliko je to do vas. 
Biti im potpora i podrška i prihvatiti ih i razumijeti koliko god najviše možete. 
Poklopljenih očiju stvarnost neće nestati jer ta stvarnost nije jedna sporadična scena na filmskom platnu, to je stvarnost i ne događa se na platnu već oko vas, u vašim životima. 
Svak ima pravo živjeti vlastiti odabir. I vi. I drugi. Ali kojeg god seksualnog opredjeljenja vi sami bili, morate znati da vi sami ne činite svijet, čine ga i drugi. I poštujte svoj i tuđi izbor. 

NE MOGU VAM NAREDITI DA NE OSUĐUJETE, ALI NEMOJTE.HOMOSEKSUALNOST NIJE TREND, NIJE MODA. TO SU LJUDI KOJI JEDNOSTAVNO IMAJU SKLONOST U LJUBAVNOM I SEKSUALNOM SMISLU ISTOM SPOLU KAO ŠTO SU I ONI I NIŠTA VIŠE I NIŠTA MANJE NISU DRUKČIJI OD SVIH NAS HETEROSEKSUALNOG OPREDJELJENJA...

SUTRA VAM MOŽDA DIJETE KAŽE DA JE GAY A TO SUTRA JE MOŽDA VEĆ DANAS, A VI VEĆ SAD BIRATE DA LI ĆE VAM TO BIT NORMALNO, ILI BAR DA ĆETE POSTUPITI S LJUBAVLJU LIJEPO I POŠTENO ILI ĆETE IZNEGIRATI I VLASTITO DIJETE I NJEGOV ŽIVOT, I VAŠ ODNOS, PROŽIVJETI SA RUKAMA POKLOPLJENIH OČIJU ILI ČAK NE DAJ BOŽE NEČEM GORIM... 
Jer propustiti svjesno neku scenu na filmu nije ništa naspram svjesno propustiti cijeli život zato što vam se ne sviđa nečiji odabir!
...Ljubite se i volite i poštujte jedni druge!

Sve Vas ljubi Vaša Brigita!