...Jednom davno, iza sedam gora, živjela jedna zločesta žena. Zvali su je Svekrva. Svi su je se bojali jer su čuli strrrraaaašnee priče o njoj. Jedna je čak bila da je 'popala' sve svoje nevjeste. Bježali su od nje. Kad je prolazila sklanjali su se, skrivali pogled jer nitko nije želio doći u sukob s njom.
...Nitko nije znao kakva je ona zapravo ni kakvu to tajnu krije njezin život. Nitko se nije ni usudio saznati... A ona je zapravo bila samo željna ljubavi. Ljubavi koju nikada dobila nije. Dok je bila mlada, povrijedili su je jako i ona se sebi zaklela da će svoju bol okajati i osvetiti i zato je postala zla, zatvorena i hladna za sve, pogotovo one koje su joj htjele 'ukrasti' ono najsvetije i najmilije što je imala...njezine sinove...
***(odlomak iz kolumne i nove knjige, ljubi Vas Vaša B.)
..no hard feelings **
srijeda, 24. lipnja 2015.
Balkanske svekrve (odlomak iz istoimene, nadolazeće knjige)
(odlomak iz nove knjige, Vaša Brigita)
Znate zašto su svekrve još na lošem glasu?
U tim davnim vremenima, bilo je normalno onima koji su tako odgojeni, fizičkim obračunom izvući 'pravdu' ili istim kažnjavati neposluh (upitno je bilo šta je gdje neposluh, ali to se određivalo spram mjesta i običaja, svukud ponaosob i nisu svi bili tako odgajani, dapače ali oni koji jesu, nisu bili osuđivani od društva niti institucija za to, to je bilo 'dopušteno'. Mi bismo rekli, siva zona. Ili je to danas tako? grin emoticon (malo šale nije na odmet da nije sve surovo kao tema.))
U svakom slučaju, kad se djevojka udavala, ona je uz prezime dobijala i novu majku i oca, muževe roditelje je oslovljavala sa mama i tata i unaprijed je još u svojoj kući bila pripremljena da sluša nove roditelje. Sad će neki reći...idila. Za imati kućnog ljubimca(ironija)...Eh. Ali nije. Ne samo zbog 'slušati ili neslušati' već zamislite danas da Vi odete u neku obitelj, i da ste samo kao komad namještaja koji se premjestio na neko drugo, novo mjesto i vaše mišljenje, stav i osjećaji budu potpuno nebitni, da morate slušati nečija pravila ma koliko se vi možda ne slagali sa njima, i tako sve dok vam ne umru svekar i svekrva, jer tek tad možete biti glavni u svom životu po unaprijed istkanoj šabloni, a vi ste tad već u zrelim godinama i nekome ste postali recimo svekrva. Sasvim je vidljivo da niste imali mladost i zrelost kakvu ste možda željeli da ste je baš srcem birali, godine i godine vaše borbe za bar neki utjecaj u vašoj obitelji, i onda paf taj trenutak u kojem se mora slušati vaša riječ. Kakva ste vi osoba mogli postati? Ako ste bili neposlušni, vjerojatno vam život u takvoj sredini, ako ste ga uopće mogli sačuvati, nije bio lak, i usput ste vjerojatno i sami postali beštija da biste preživjeli, a ako ste bili mirni i poslušni, vjerojatno ste 'otišli sa zdravljem'. I onda se oženi vaš sin, i vi takva, puna frustracija, neispunjenih želja, otpora, bijesa, ogorčenosti...kakva svekrva možete biti? Kakva uopće znate i možete?
...Ono čega sam se htjela dotaći u ovoj temi je fizičko kažnjavanje. U ta vremena, neposluh se i fizički kažnjavao. Nije to bila samo relacija muž-supruga. Dapače, i otac ćerka, sin, rodbina...ČAK SU SE I DJECA U ŠKOLI KAŽNJAVALA BATINAMA.
Mi ćemo se zadržati ovog puta na svekrva, njen sin i njegova žena. Nije se to viđalo u toplim obiteljima, da se razumijemo ali o njima sad i ne pričamo. U svakom slučaju, SIN JE MORAO BIRATI IZMEĐU MAJKE I SVOJE SUPRUGE. UVIJEK SE RADILO O TOME ČIJU ĆE RIJEČ POSLUŠATI I SPROVESTI U DJELO. Sin se tretirao kao moram to reći, budala koja ne može sama misliti i donijeti odluku, pa to mora majka (ili supruga) učiniti za njega. I ustvari, budimo iskreni, nikoga nije zanimalo njegovo mišljenje, znalo se šta se mora i treba, samo je bila stvar koga će poslušati, majku ili suprugu. A normalno je da i ta žena s kojom se oženio ima mišljenje, i gle čuda, nekako su se ta mišljenja svekrve i snahe gotovo uvijek razilazila a mamino je ipak bilo mamino. A i razumljivo, mama je mama ali 'TE' MAME SU UPRAVO TAJ ODNOS I TU SINOVU PRIVRŽENOST KORISTILE KAO DOKAZ SVOJE MOĆI I SREDSTVOM MANIPULACIJE SPRAM DRUGE ŽENE, NJEGOVE SUPRUGE. Iako se radilo o stvarima vezanim možda isključivo za njihov brak, sinova majka je uvijek i o svemu imala mišljenje i naravno da ga je izrekla, toplo ili grubo ali uvijek je to kod sina izazivalo konfuziju, i pitanje koga poslušati?
Bilo je onih svekrva, koje su snahu doživljavale kao novo dijete u kući kojem će šefovati, preodgajati ga (jer logično da njena majka ništa dobro napravila nije) i poslušnost se od tog novog djeteta tražila i podrazumijevala, ali su se prema tom istom ponašale kao maćehe. One su imale pravo nevoljeti ga kao dijete koje su rodile. Pa naravno. A neposluh se kažnjavao. Batinama. MAJKA JE BILA SUD A SIN IZVRŠITELJ KAZNE. Ako majka kaže da se snaha nedolično ponašala, sin udari svoju ženu, ako majka kaže da je snaha kurva, sin gotovo pa ubije svoju ženu, ako se suprotstavila i posvađala sa njegovom majkom, ocem, sin udari svoju ženu. Ako je učinila bilo šta što Velika Majka zvana Svekrva nije odobrila, od njezinog sina biva kažnjena i batinama. TO ŠTO JOJ SIN TUČE SUPRUGU RADI NEPOSLUHA, NJEGOVOJ MAJCI JE BILO NA PONOS I SLUŽILO KAO DOKAZ NJEZINOM JADNOM SRCU DA JE ONA I DALJE JEDINA ŽENA U NJEGOVOM ŽIVOTU KOJU ON NAJVIŠE VOLI ALI I JOŠ NEŠTO, DOKAZ DA JE ONA GLAVNA ŽENA U TOJ KUĆI I ZATO SU ZA SNAHU BILE IDEALNE ONE KOJE NISU IMALE PROBLEM SA TIME DA NE IZNOSE SVOJE MIŠLJENJE, NAPROTIV, DA ŽIVE GOTOVO KAO DA GA I NEMAJU I BUDU POSLUŠNE NJEGOVOJ MAJCI. TAKVE JE MAJKA UVIJEK DOVODILA SVOME SINU. U SLUČAJU DA JE SIN SAM ODABRAO DRUKČIJU, A ČIM JE SAM BIRAO JESTE, ZAPOČELA BI BORBA! Borba za prevlast nad sinom tj mužem!
I znalo se, udariti majku je oduvijek grijeh, što i jeste, da se razumijemo. Ali udariti ženu...paaaa zavisi koliko je bila bezobrazna, glasna, loša, divlja, mirna, neposlušna, vjerna ili nevjerna... (sin je to učenje samo prisvojio još kao mali, on nije bio kriv za njega,i iako je možda bilo u suprotnosti sa njegovim osobnim mišljenjem ako se nije odlučio za život sa pravilima u skladu sa svojom prirodom i načelima, znao mu je pribjegavati kao riješenju kad god sa ženom nije mogao 'izaći na kraj'.
Znate šta je dobra stvar? Što su vremena sa tim običajima u prošlosti ostala. I ŠTO SE ZNA DA JE UDARITI JEDNU ILI DRUGU ISTA STVAR. MOŽDA NE PO NEČIJEM SRCU ALI PO PRAVDI, DA!! Ne valja! Dobra stvar je što se zna da je i žena, to divno prpošno biće, biće s mozgom. I što svoja usta, ne samo za oralni seks i izgovaranje lijepih riječi svome dragom, zna, može i smije koristiti i za druge vrste (verbalnog) izražavanja. POSLUŠNOST NIJE ODRAZ NITI DOKAZ LJUBAVI, ZAPAMTITE!
Dobra stvar je što su muškarci shvatili da nikoga ne moraju ili pak mogu slušati, da je to stvar njihovog odabira, da su i oni sa majkom ili bez, divna, samostalna bića i da isto tako s druge strane, poslušati ili složiti se sa nekim drugim osim majkom nije zločin niti izdaja majke a kamoli manjak ljubavi prema njoj, niti da se ljubav prema majci dokazuje fizičkim nasiljem nad svojom suprugom ili nepoštivanjem supruzine riječi i onoga šta joj je važno.
Dobra stvar je što su i svekrve shvatile da nisu dobile ničije dijete da mu budu maćeha, niti da ga odgajaju i preodgajaju (uz dužno poštovanje onima koje jesu) te da su one kao žene puno više od majke i svekrve. I one su živa bića sa svojim željama i potrebama mimo ovih velikih uloga, prvenstveno prve (koja vuče drugu).
DOBRA STVAR JE ŠTO DANAS SA UDAJOM NE DOLAZE KRIZA I GUBITAK IDENTITETA, VEĆ OTKRIVANJE, RAST I SAMOPOTVRĐIVANJE ISTOG.
Vi i dalje možete zadržati svoje roditelje za roditelje, svoje prezime za prezime, a sve i da sve zamijenite (šala), najvažnija u cijeloj toj priči je vaša i njegova ljubav. A sa svojom svekrvom možete lijepo otići na kavu i ispričati se kao sa prijateljicom.
To je divna stvar današnjice. Ili?
...ljubi Vas Vaša Brigita heart emoticon heart emoticon
Znate zašto su svekrve još na lošem glasu?
U tim davnim vremenima, bilo je normalno onima koji su tako odgojeni, fizičkim obračunom izvući 'pravdu' ili istim kažnjavati neposluh (upitno je bilo šta je gdje neposluh, ali to se određivalo spram mjesta i običaja, svukud ponaosob i nisu svi bili tako odgajani, dapače ali oni koji jesu, nisu bili osuđivani od društva niti institucija za to, to je bilo 'dopušteno'. Mi bismo rekli, siva zona. Ili je to danas tako? grin emoticon (malo šale nije na odmet da nije sve surovo kao tema.))
U svakom slučaju, kad se djevojka udavala, ona je uz prezime dobijala i novu majku i oca, muževe roditelje je oslovljavala sa mama i tata i unaprijed je još u svojoj kući bila pripremljena da sluša nove roditelje. Sad će neki reći...idila. Za imati kućnog ljubimca(ironija)...Eh. Ali nije. Ne samo zbog 'slušati ili neslušati' već zamislite danas da Vi odete u neku obitelj, i da ste samo kao komad namještaja koji se premjestio na neko drugo, novo mjesto i vaše mišljenje, stav i osjećaji budu potpuno nebitni, da morate slušati nečija pravila ma koliko se vi možda ne slagali sa njima, i tako sve dok vam ne umru svekar i svekrva, jer tek tad možete biti glavni u svom životu po unaprijed istkanoj šabloni, a vi ste tad već u zrelim godinama i nekome ste postali recimo svekrva. Sasvim je vidljivo da niste imali mladost i zrelost kakvu ste možda željeli da ste je baš srcem birali, godine i godine vaše borbe za bar neki utjecaj u vašoj obitelji, i onda paf taj trenutak u kojem se mora slušati vaša riječ. Kakva ste vi osoba mogli postati? Ako ste bili neposlušni, vjerojatno vam život u takvoj sredini, ako ste ga uopće mogli sačuvati, nije bio lak, i usput ste vjerojatno i sami postali beštija da biste preživjeli, a ako ste bili mirni i poslušni, vjerojatno ste 'otišli sa zdravljem'. I onda se oženi vaš sin, i vi takva, puna frustracija, neispunjenih želja, otpora, bijesa, ogorčenosti...kakva svekrva možete biti? Kakva uopće znate i možete?
...Ono čega sam se htjela dotaći u ovoj temi je fizičko kažnjavanje. U ta vremena, neposluh se i fizički kažnjavao. Nije to bila samo relacija muž-supruga. Dapače, i otac ćerka, sin, rodbina...ČAK SU SE I DJECA U ŠKOLI KAŽNJAVALA BATINAMA.
Mi ćemo se zadržati ovog puta na svekrva, njen sin i njegova žena. Nije se to viđalo u toplim obiteljima, da se razumijemo ali o njima sad i ne pričamo. U svakom slučaju, SIN JE MORAO BIRATI IZMEĐU MAJKE I SVOJE SUPRUGE. UVIJEK SE RADILO O TOME ČIJU ĆE RIJEČ POSLUŠATI I SPROVESTI U DJELO. Sin se tretirao kao moram to reći, budala koja ne može sama misliti i donijeti odluku, pa to mora majka (ili supruga) učiniti za njega. I ustvari, budimo iskreni, nikoga nije zanimalo njegovo mišljenje, znalo se šta se mora i treba, samo je bila stvar koga će poslušati, majku ili suprugu. A normalno je da i ta žena s kojom se oženio ima mišljenje, i gle čuda, nekako su se ta mišljenja svekrve i snahe gotovo uvijek razilazila a mamino je ipak bilo mamino. A i razumljivo, mama je mama ali 'TE' MAME SU UPRAVO TAJ ODNOS I TU SINOVU PRIVRŽENOST KORISTILE KAO DOKAZ SVOJE MOĆI I SREDSTVOM MANIPULACIJE SPRAM DRUGE ŽENE, NJEGOVE SUPRUGE. Iako se radilo o stvarima vezanim možda isključivo za njihov brak, sinova majka je uvijek i o svemu imala mišljenje i naravno da ga je izrekla, toplo ili grubo ali uvijek je to kod sina izazivalo konfuziju, i pitanje koga poslušati?
Bilo je onih svekrva, koje su snahu doživljavale kao novo dijete u kući kojem će šefovati, preodgajati ga (jer logično da njena majka ništa dobro napravila nije) i poslušnost se od tog novog djeteta tražila i podrazumijevala, ali su se prema tom istom ponašale kao maćehe. One su imale pravo nevoljeti ga kao dijete koje su rodile. Pa naravno. A neposluh se kažnjavao. Batinama. MAJKA JE BILA SUD A SIN IZVRŠITELJ KAZNE. Ako majka kaže da se snaha nedolično ponašala, sin udari svoju ženu, ako majka kaže da je snaha kurva, sin gotovo pa ubije svoju ženu, ako se suprotstavila i posvađala sa njegovom majkom, ocem, sin udari svoju ženu. Ako je učinila bilo šta što Velika Majka zvana Svekrva nije odobrila, od njezinog sina biva kažnjena i batinama. TO ŠTO JOJ SIN TUČE SUPRUGU RADI NEPOSLUHA, NJEGOVOJ MAJCI JE BILO NA PONOS I SLUŽILO KAO DOKAZ NJEZINOM JADNOM SRCU DA JE ONA I DALJE JEDINA ŽENA U NJEGOVOM ŽIVOTU KOJU ON NAJVIŠE VOLI ALI I JOŠ NEŠTO, DOKAZ DA JE ONA GLAVNA ŽENA U TOJ KUĆI I ZATO SU ZA SNAHU BILE IDEALNE ONE KOJE NISU IMALE PROBLEM SA TIME DA NE IZNOSE SVOJE MIŠLJENJE, NAPROTIV, DA ŽIVE GOTOVO KAO DA GA I NEMAJU I BUDU POSLUŠNE NJEGOVOJ MAJCI. TAKVE JE MAJKA UVIJEK DOVODILA SVOME SINU. U SLUČAJU DA JE SIN SAM ODABRAO DRUKČIJU, A ČIM JE SAM BIRAO JESTE, ZAPOČELA BI BORBA! Borba za prevlast nad sinom tj mužem!
I znalo se, udariti majku je oduvijek grijeh, što i jeste, da se razumijemo. Ali udariti ženu...paaaa zavisi koliko je bila bezobrazna, glasna, loša, divlja, mirna, neposlušna, vjerna ili nevjerna... (sin je to učenje samo prisvojio još kao mali, on nije bio kriv za njega,i iako je možda bilo u suprotnosti sa njegovim osobnim mišljenjem ako se nije odlučio za život sa pravilima u skladu sa svojom prirodom i načelima, znao mu je pribjegavati kao riješenju kad god sa ženom nije mogao 'izaći na kraj'.
Znate šta je dobra stvar? Što su vremena sa tim običajima u prošlosti ostala. I ŠTO SE ZNA DA JE UDARITI JEDNU ILI DRUGU ISTA STVAR. MOŽDA NE PO NEČIJEM SRCU ALI PO PRAVDI, DA!! Ne valja! Dobra stvar je što se zna da je i žena, to divno prpošno biće, biće s mozgom. I što svoja usta, ne samo za oralni seks i izgovaranje lijepih riječi svome dragom, zna, može i smije koristiti i za druge vrste (verbalnog) izražavanja. POSLUŠNOST NIJE ODRAZ NITI DOKAZ LJUBAVI, ZAPAMTITE!
Dobra stvar je što su muškarci shvatili da nikoga ne moraju ili pak mogu slušati, da je to stvar njihovog odabira, da su i oni sa majkom ili bez, divna, samostalna bića i da isto tako s druge strane, poslušati ili složiti se sa nekim drugim osim majkom nije zločin niti izdaja majke a kamoli manjak ljubavi prema njoj, niti da se ljubav prema majci dokazuje fizičkim nasiljem nad svojom suprugom ili nepoštivanjem supruzine riječi i onoga šta joj je važno.
Dobra stvar je što su i svekrve shvatile da nisu dobile ničije dijete da mu budu maćeha, niti da ga odgajaju i preodgajaju (uz dužno poštovanje onima koje jesu) te da su one kao žene puno više od majke i svekrve. I one su živa bića sa svojim željama i potrebama mimo ovih velikih uloga, prvenstveno prve (koja vuče drugu).
DOBRA STVAR JE ŠTO DANAS SA UDAJOM NE DOLAZE KRIZA I GUBITAK IDENTITETA, VEĆ OTKRIVANJE, RAST I SAMOPOTVRĐIVANJE ISTOG.
Vi i dalje možete zadržati svoje roditelje za roditelje, svoje prezime za prezime, a sve i da sve zamijenite (šala), najvažnija u cijeloj toj priči je vaša i njegova ljubav. A sa svojom svekrvom možete lijepo otići na kavu i ispričati se kao sa prijateljicom.
To je divna stvar današnjice. Ili?
...ljubi Vas Vaša Brigita heart emoticon heart emoticon
petak, 19. lipnja 2015.
nedjelja, 7. lipnja 2015.
POVJERENJE
( s dozom umjetničke slobode, vaša Brigita )
Nekada sam dosta vjerovala ljudima. Ustvari, vjerovala sam njihovim ulogama u mom životu. Nisam mislila da netko može izigrati moje povjerenje s obzirom na to šta predstavlja u mom životu. Bilo mi je nepojmljivo da netko tko mi je blizak na to ne gleda kao ja, ne misli o tome kao ja. Jednostavno, bila sam u svojoj dobroti pre...neću reći prenaivna, nee, već iskrena i svima pristupala čistim srcem. Držala sam do svoje riječi, govorila istinu, bila spremna za svakoga učiniti sve šta treba da mu pomognem, čak se i odreći svojih snova sve da bi se netko osjećao bolje. Bila sam spremna na žrtvovanje porad svakog na uštrb sebe. Prenesebično sam dijelila dobrotu. Na kraju bih shvatila ne da je nije ostalo za mene, već da mi dobrotom nije uzvraćeno. Dapače! Naivno dijete. Vjerovala sam svima. Vjerovala sam da ako si mi rod, onda si mi sigurno više od onih koji to nisu i iako sam čula onu...više će te povrijediti tvoj nego tuđin, nisam se vodila za tim.
Vjerovala sam onima koji su mi bili bliski, jako puno. Vjerovala sam da kad mi nešto kažu da je to istina, vjerovala sam da ako sam ja iskrena i drugi su. Vjerovala sam više tuđim riječima i uvjeravanju nego 'sebi samoj'. A uvijek sam znala kad me netko laže ili obmanjuje. Znala sam kad netko ne govori istinu, oduvijek imam jako dobar filing za to. Ali dijete u vama vjeruje, ne zato što ne vjeruje sebi već ne želi vjerovati pravoj istini, jer ona onda kvari sliku o toj osobi, a nekad ti je toliko stalo do toga da je netko takav kakvim si ga zamislio, da ne želiš unatoč svemu, promijeniti svoje mišljenje. Tebi je ono bitno. Tebi je bitno da je taj netko takav i jeb..sve, to je tako dok ne shvatiš da tako ne valja za tebe samog. Uloge nekim ljudima u vašem životu su njima dodijeljene vašim rođenjem, te niste mogli birati, druge popunjavate sami, ali bilo kako bilo,..na koncu, nigdje nije zagarantirano ispunjeno povjerenje i fair play. Nigdje.
I kako odrastaš shvatiš da ni ti sam ne možeš ispuniti svačija očekivanja te to isto povjerenje, ali ipak, možeš birati, bar se izviniti ako je do tebe. Neki nažalost to ne shvate, Neki imaju različite moralne kodekse usađene u svoje funkcioniranje, neki se oglušuju na to, a neki svjesno i namjerno čine nepravdu i šta je tu je. Ali ti možeš birati hoćeš li biti žrtva ili ne. Hoćeš li uzvratiti ili ne i kako, braniti se, skloniti se ili jednostavno, pustiti sve i živjeti svoj život. Ti možeš odlučivati kome ćeš dati mjesto i prostor u svom životu, a za one koji su u neizbježni a ne žele ti dobro, možeš bez obzira na njihovu prisutnost, udaljiti iz onoga što je tebi važno i do čega ti je stalo.
Povjerenje je zeznuta stvar. Puno znači a teško se održava. Pogotovo u vezama, prijateljskim i ljubavnim, jer ove rodbinske kad skužiš kakve su i da l ti donose dobro ili ne, jednostavno ili ostaviš ili makneš iz svog života i svakodnevnice i stvar riješena. Nema tu puno filozofije. Nit gubljenja energije..kažeš ćao i nek misli tko šta hoćeš, ali ti si svoje završio. Ove druge svako malo moraš održavati, njegovati, brinuti o njima kao da su cvijeće jer neće opstati bez toga. Ima ljudi koji gledaju druge ljude u oči i lažu ih. Svi oni imaju dobro opravdanje za to. Jedno od najaltruističnijih je, da nisu nešto rekli ili rekli istinu da bi zaštitili tu osobu, da je ne bi povrijedili dapač. Koje licemjerje! Ustvari, štite sebe, ne tu osobu. Jer kad im istina donosi dobro, bez obzira koliko će povrijediti toga nekog, kažu je bez pardona jer ne misle više da je njihov problem brinuti o tome kako to djeluje na nekog. S druge strane, postoje osobe koje istinu koriste da bi nekog povrijedile...to su oni ljudeci koji jedva čekaju čuti neki trač ne bi li ga mogli prenijeti onome koga se tiče i gledati kako na njega utiče, uživajući u tome. Ima i onih koji jednostavno lažu svakodnevno, i nemaju problem sa sobom zbog toga, jednostavno, to im je ok. Oni uglavnom misle da je to njihovo pravo i da samo sebi polažu račune. Ali ima ljudi od kojih to jednostavno, ne očekujete. Ljudi za koje vjerujete da ako vam nešto kažu to tako i je, bez obzira kakav odnos prema istini i laži imaju. Sazrijevanjem shvatite da i vi imate jednaka prava na sve to kao i oni. I vi sami počnete razdvajati šta reći, kad reći i kome reći sve do i da l reći. Shvatite da ako nekome nije žao vas povrijediti, zašto bi vama bilo žao postupiti verbalno isto. Shvatite, da ne smijete više obzira imati za druge nego sebe. I iako to nije vaš moto života, to postaje vašim motom zdrave brige o sebi. Shvatite da vam nitko ne mora reći hvala, da se nitko ne mora žrtvovati za vas, ali isto tako da ni vi to isto ne morate. Shvatite s kime kakav odnos imate i kako taj odnos funkcionira, jer svaki je poseban za sebe. Shvatite da, ima ljudi kojima nije svetinja ono što je vama. Shvatite da ima ljudi koji ne cijene vaš život onoliko koliko bi (vi) trebali. Ima ljudi koji imaju ljude njima bitnije nego što ste im vi.
Ima ljudi koji jednostavno ne zaslužuju vaše povjerenje.
Za početak morate znati tko ste i šta očekujete ilitiga čemu težite u svom životu, a onda i ljudima koje imate u njemu. Ne proračunato, nego iskreno.
Svatko ima odgovornost da ponajprije brine dobro o sebi samom a tek onda o drugome, tako i Vi. Bez obzira kako se zvala uloga te osobe u vašem životu, morate znati da je i to samo čovjek. I pod tri, morate sebi dati za pravo da je ostavite ili maknete iz svog života, bez obzira na vaša očekivanja. Ako vama ne čini dobro, pustite je iz vašeg života i ustupite mjesto onome tko čini.
I NIKADA, AMA BAŠ NIKADA NEMOJTE ŽALITI ZA ONIM LJUDIMA KOJI SE PREMA VAMA NE PONAŠAJU DOBRO, ŠTO NISU TU, DAPAČE! RADIJE SE RADUJTE ZA ONE NOVE KOJI JESU!
I nemojte bježati od istine. Kakva god da jeste, istina oslobađa. Oslobađa patnje, magle pred očima i krive perspektive...oslobađa onog tereta koji nosite na svojim leđima i boli u srcu, stalnih preispitivanja i razuvjeravanja sebe i drugih, te moljakanja tih drugih da budu nešto što nisu,
Ako netko nije ono što vama treba, onda isto tako netko drugi je.
Ne, nećete ni u novim odnosima imati garanciju, ali ćete rasti, zdravo i uspješno. A to je bit. Kad nešto više ne valja, pustite, prilagodite se novoj situaciji, skinite ružičaste naočale i krenite dalje. Neće biti lako ali bit će lakše nego trpjeti stalna razočarenja i padove zbog povreda i neispunjene predodžbe. Neki ljudi jednostavno ne mogu biti to šta Vi hoćete, trebate ili želite.
Jednostavno, ne mogu. Pustite ih neka budu to šta jesu a vi umjesto da patite ili se kompromitirate u pokušajima da njih pratite, pratite svoje potrebe i želje, svoj životni put. Ma koliko bilo teško, nastavite dalje.
Da, neki ljudi se neće pokajati, neće naučiti ništa, neće čak ni priznati šta su napravili, ali to nije ni bitno. Jednom kad Vi znate istinu, nakon malo suzica i zdravog njunjanja, Vi ćete krenuti dalje i bit će Vam bolje nego da ste živjeli u laži, obmanama ili očekivanjima koje se ne mogu ispuniti.
Manite se spašavanja onih kojima je sa sobom u nečem što vama nije dobro, dobro.
Manite se glumljenja spasioca ili žrtve.
Ta budite ono što i trebate biti, glavna uloga u svom životu, zdrava i slobodna od zamki popravki nečega što vi popravljati ne trebate. Popravite svoj život, to je vaša uloga, a drugima pomozite ako možete ako ne, netko će drugi.
Da, grubo ali ne ako bi vi trebali patiti u nečijoj njoj dobroj kolotečini lošeg koju nema namjeru promijeniti.
S druge strane, da postoje stričevi i strine, babe i dide, snaje i svekrve, punice i ujaci, kumovi i tetkovi, ali to što vam je netko rod ili pak blizak u životnom putu rođenjem, spletom okolnosti ili nekih odabira, to ne znači da taj netko mora biti dobar ili pošten prema vama. Naprotiv! I pomirite se s tim! Kad odrastete, sami izaberite ljude koji će vam činiti život, sami odaberite ono što vam paše. Pa malo tko od vas će i obući ako ima izbor, ono što mu se ne sviđa, zar ne, zašto bi onda trpio loše ponašanje nekoga samo zato što taj netko nosi neku ulogu u njegovom životu. Čemu?
Ne, ljude ne možete niti trebate mijenjati, ali možete mijenjati sebe.
Brinite o sebi, volite se, pa ćete u skladu s tim imati i dobre odabire, kako situacija, tako i ljudi i s time će Vam život biti puno bolji.
Okružite se onim što vam paše, družite se sa onima koji vas nasmijavaju, razumiju i izvlače iz vas najbolje. Okružite se pozitivnom energijom i sami je stvarajte. I život će vam biti pozitivan. Vjerujte u dobro u ljudima, vjerujte u ljubav i dobre odabire, vjerujte u sretne završetke...vjerujte u bajke ako želite ali nemojte sebe mučiti prisiljavajući se da vjerujete u laži ili da nepravdu trpite samo zato što Vi očekujete da su stvari drukčije nego što jesu. Pomirite se sa istinom, ne bojte se pogledati joj u oči i tada će sve krenuti na bolje! Tek tada ćete imati ono što zaista želite. Jer ćete Vi stvarati Vašu sreću. Ona je Vaše pravo. Nije zadatak drugih da Vas učine sretnima nego Vaš!
Vjerujte u Vaš život, vaše snove. Vjerujte u Vas!
...ljubi Vas vaša Brigita! pusa
Nekada sam dosta vjerovala ljudima. Ustvari, vjerovala sam njihovim ulogama u mom životu. Nisam mislila da netko može izigrati moje povjerenje s obzirom na to šta predstavlja u mom životu. Bilo mi je nepojmljivo da netko tko mi je blizak na to ne gleda kao ja, ne misli o tome kao ja. Jednostavno, bila sam u svojoj dobroti pre...neću reći prenaivna, nee, već iskrena i svima pristupala čistim srcem. Držala sam do svoje riječi, govorila istinu, bila spremna za svakoga učiniti sve šta treba da mu pomognem, čak se i odreći svojih snova sve da bi se netko osjećao bolje. Bila sam spremna na žrtvovanje porad svakog na uštrb sebe. Prenesebično sam dijelila dobrotu. Na kraju bih shvatila ne da je nije ostalo za mene, već da mi dobrotom nije uzvraćeno. Dapače! Naivno dijete. Vjerovala sam svima. Vjerovala sam da ako si mi rod, onda si mi sigurno više od onih koji to nisu i iako sam čula onu...više će te povrijediti tvoj nego tuđin, nisam se vodila za tim.
Vjerovala sam onima koji su mi bili bliski, jako puno. Vjerovala sam da kad mi nešto kažu da je to istina, vjerovala sam da ako sam ja iskrena i drugi su. Vjerovala sam više tuđim riječima i uvjeravanju nego 'sebi samoj'. A uvijek sam znala kad me netko laže ili obmanjuje. Znala sam kad netko ne govori istinu, oduvijek imam jako dobar filing za to. Ali dijete u vama vjeruje, ne zato što ne vjeruje sebi već ne želi vjerovati pravoj istini, jer ona onda kvari sliku o toj osobi, a nekad ti je toliko stalo do toga da je netko takav kakvim si ga zamislio, da ne želiš unatoč svemu, promijeniti svoje mišljenje. Tebi je ono bitno. Tebi je bitno da je taj netko takav i jeb..sve, to je tako dok ne shvatiš da tako ne valja za tebe samog. Uloge nekim ljudima u vašem životu su njima dodijeljene vašim rođenjem, te niste mogli birati, druge popunjavate sami, ali bilo kako bilo,..na koncu, nigdje nije zagarantirano ispunjeno povjerenje i fair play. Nigdje.
I kako odrastaš shvatiš da ni ti sam ne možeš ispuniti svačija očekivanja te to isto povjerenje, ali ipak, možeš birati, bar se izviniti ako je do tebe. Neki nažalost to ne shvate, Neki imaju različite moralne kodekse usađene u svoje funkcioniranje, neki se oglušuju na to, a neki svjesno i namjerno čine nepravdu i šta je tu je. Ali ti možeš birati hoćeš li biti žrtva ili ne. Hoćeš li uzvratiti ili ne i kako, braniti se, skloniti se ili jednostavno, pustiti sve i živjeti svoj život. Ti možeš odlučivati kome ćeš dati mjesto i prostor u svom životu, a za one koji su u neizbježni a ne žele ti dobro, možeš bez obzira na njihovu prisutnost, udaljiti iz onoga što je tebi važno i do čega ti je stalo.
Povjerenje je zeznuta stvar. Puno znači a teško se održava. Pogotovo u vezama, prijateljskim i ljubavnim, jer ove rodbinske kad skužiš kakve su i da l ti donose dobro ili ne, jednostavno ili ostaviš ili makneš iz svog života i svakodnevnice i stvar riješena. Nema tu puno filozofije. Nit gubljenja energije..kažeš ćao i nek misli tko šta hoćeš, ali ti si svoje završio. Ove druge svako malo moraš održavati, njegovati, brinuti o njima kao da su cvijeće jer neće opstati bez toga. Ima ljudi koji gledaju druge ljude u oči i lažu ih. Svi oni imaju dobro opravdanje za to. Jedno od najaltruističnijih je, da nisu nešto rekli ili rekli istinu da bi zaštitili tu osobu, da je ne bi povrijedili dapač. Koje licemjerje! Ustvari, štite sebe, ne tu osobu. Jer kad im istina donosi dobro, bez obzira koliko će povrijediti toga nekog, kažu je bez pardona jer ne misle više da je njihov problem brinuti o tome kako to djeluje na nekog. S druge strane, postoje osobe koje istinu koriste da bi nekog povrijedile...to su oni ljudeci koji jedva čekaju čuti neki trač ne bi li ga mogli prenijeti onome koga se tiče i gledati kako na njega utiče, uživajući u tome. Ima i onih koji jednostavno lažu svakodnevno, i nemaju problem sa sobom zbog toga, jednostavno, to im je ok. Oni uglavnom misle da je to njihovo pravo i da samo sebi polažu račune. Ali ima ljudi od kojih to jednostavno, ne očekujete. Ljudi za koje vjerujete da ako vam nešto kažu to tako i je, bez obzira kakav odnos prema istini i laži imaju. Sazrijevanjem shvatite da i vi imate jednaka prava na sve to kao i oni. I vi sami počnete razdvajati šta reći, kad reći i kome reći sve do i da l reći. Shvatite da ako nekome nije žao vas povrijediti, zašto bi vama bilo žao postupiti verbalno isto. Shvatite, da ne smijete više obzira imati za druge nego sebe. I iako to nije vaš moto života, to postaje vašim motom zdrave brige o sebi. Shvatite da vam nitko ne mora reći hvala, da se nitko ne mora žrtvovati za vas, ali isto tako da ni vi to isto ne morate. Shvatite s kime kakav odnos imate i kako taj odnos funkcionira, jer svaki je poseban za sebe. Shvatite da, ima ljudi kojima nije svetinja ono što je vama. Shvatite da ima ljudi koji ne cijene vaš život onoliko koliko bi (vi) trebali. Ima ljudi koji imaju ljude njima bitnije nego što ste im vi.
Ima ljudi koji jednostavno ne zaslužuju vaše povjerenje.
Za početak morate znati tko ste i šta očekujete ilitiga čemu težite u svom životu, a onda i ljudima koje imate u njemu. Ne proračunato, nego iskreno.
Svatko ima odgovornost da ponajprije brine dobro o sebi samom a tek onda o drugome, tako i Vi. Bez obzira kako se zvala uloga te osobe u vašem životu, morate znati da je i to samo čovjek. I pod tri, morate sebi dati za pravo da je ostavite ili maknete iz svog života, bez obzira na vaša očekivanja. Ako vama ne čini dobro, pustite je iz vašeg života i ustupite mjesto onome tko čini.
I NIKADA, AMA BAŠ NIKADA NEMOJTE ŽALITI ZA ONIM LJUDIMA KOJI SE PREMA VAMA NE PONAŠAJU DOBRO, ŠTO NISU TU, DAPAČE! RADIJE SE RADUJTE ZA ONE NOVE KOJI JESU!
I nemojte bježati od istine. Kakva god da jeste, istina oslobađa. Oslobađa patnje, magle pred očima i krive perspektive...oslobađa onog tereta koji nosite na svojim leđima i boli u srcu, stalnih preispitivanja i razuvjeravanja sebe i drugih, te moljakanja tih drugih da budu nešto što nisu,
Ako netko nije ono što vama treba, onda isto tako netko drugi je.
Ne, nećete ni u novim odnosima imati garanciju, ali ćete rasti, zdravo i uspješno. A to je bit. Kad nešto više ne valja, pustite, prilagodite se novoj situaciji, skinite ružičaste naočale i krenite dalje. Neće biti lako ali bit će lakše nego trpjeti stalna razočarenja i padove zbog povreda i neispunjene predodžbe. Neki ljudi jednostavno ne mogu biti to šta Vi hoćete, trebate ili želite.
Jednostavno, ne mogu. Pustite ih neka budu to šta jesu a vi umjesto da patite ili se kompromitirate u pokušajima da njih pratite, pratite svoje potrebe i želje, svoj životni put. Ma koliko bilo teško, nastavite dalje.
Da, neki ljudi se neće pokajati, neće naučiti ništa, neće čak ni priznati šta su napravili, ali to nije ni bitno. Jednom kad Vi znate istinu, nakon malo suzica i zdravog njunjanja, Vi ćete krenuti dalje i bit će Vam bolje nego da ste živjeli u laži, obmanama ili očekivanjima koje se ne mogu ispuniti.
Manite se spašavanja onih kojima je sa sobom u nečem što vama nije dobro, dobro.
Manite se glumljenja spasioca ili žrtve.
Ta budite ono što i trebate biti, glavna uloga u svom životu, zdrava i slobodna od zamki popravki nečega što vi popravljati ne trebate. Popravite svoj život, to je vaša uloga, a drugima pomozite ako možete ako ne, netko će drugi.
Da, grubo ali ne ako bi vi trebali patiti u nečijoj njoj dobroj kolotečini lošeg koju nema namjeru promijeniti.
S druge strane, da postoje stričevi i strine, babe i dide, snaje i svekrve, punice i ujaci, kumovi i tetkovi, ali to što vam je netko rod ili pak blizak u životnom putu rođenjem, spletom okolnosti ili nekih odabira, to ne znači da taj netko mora biti dobar ili pošten prema vama. Naprotiv! I pomirite se s tim! Kad odrastete, sami izaberite ljude koji će vam činiti život, sami odaberite ono što vam paše. Pa malo tko od vas će i obući ako ima izbor, ono što mu se ne sviđa, zar ne, zašto bi onda trpio loše ponašanje nekoga samo zato što taj netko nosi neku ulogu u njegovom životu. Čemu?
Ne, ljude ne možete niti trebate mijenjati, ali možete mijenjati sebe.
Brinite o sebi, volite se, pa ćete u skladu s tim imati i dobre odabire, kako situacija, tako i ljudi i s time će Vam život biti puno bolji.
Okružite se onim što vam paše, družite se sa onima koji vas nasmijavaju, razumiju i izvlače iz vas najbolje. Okružite se pozitivnom energijom i sami je stvarajte. I život će vam biti pozitivan. Vjerujte u dobro u ljudima, vjerujte u ljubav i dobre odabire, vjerujte u sretne završetke...vjerujte u bajke ako želite ali nemojte sebe mučiti prisiljavajući se da vjerujete u laži ili da nepravdu trpite samo zato što Vi očekujete da su stvari drukčije nego što jesu. Pomirite se sa istinom, ne bojte se pogledati joj u oči i tada će sve krenuti na bolje! Tek tada ćete imati ono što zaista želite. Jer ćete Vi stvarati Vašu sreću. Ona je Vaše pravo. Nije zadatak drugih da Vas učine sretnima nego Vaš!
Vjerujte u Vaš život, vaše snove. Vjerujte u Vas!
...ljubi Vas vaša Brigita! pusa
subota, 2. svibnja 2015.
Neposluh prema majkama
(odlomak iz knjige 'Balkanske svekrve', vaša Brigita)
U našim krajevima postoji jedna osobina koja se jako puno cijeni a to je poslušnost odraslog djeteta. Davno, važnije je bilo održati tradiciju nego podržati osobnost svog djeteta. I nije to samo bila stvar htjenja nego moranja. Moralo se tako da bi vas okolina prihvatila. Da biste bili cijenjeni i uvažavani. Nisu muškarci tada pravili po desetero djece dok ne dobiju muško samo zato što su htjeli sina a nevoljeli kćerke koje imaju. Radili su to jer se od njih tako očekivalo. Učeni su tako. Da je imati nasljednika a muška djeca su bila nasljednici, važno ako ne i najvažnije da bi se sačuvala loza i prezime. Ženska djeca su bila manje poželjna možda ne svojim roditeljima ali cjelokupno društvo je funkcioniralo tako kako je i pravila i kriteriji su bili takvi kakvi jesu. Ženidba i udaja nisu bile kao danas stvar osobnog odabira ili stvar ljubavi. To su bili točno i jasno predviđeni događaji sa unaprijed određenim sudionicima. Slušati roditelje u to vrijeme i svoj život živjeti po već postojećim pravilima je bilo sasvim uobičajeno, kako po pitanju sveg ostalog tako i toga za koga se udati i sa kime oženiti. Strašno zar ne? Zamislite ne imati pravo na svoj izbor? Zamislite da je roditeljska ljubav uvjetovana vašim posluhom a ne bezuvjetna i srdačna. Nije im bilo lako zar ne? Ni djevojkama nit mladićima. Momci su se ženili onom koju nisu voljeli a dane i noći su provodili po birtijama sa drugim ženama dok su njihove žene sjedile doma i odgajale njihovu djecu šutke jer se tako moralo...
Danas...ostalo je još malo ostataka tih starih običaja još po negdjei u nekim obiteljima i u našem modernom vremenu, zar ne?
Danas...ostalo je još malo ostataka tih starih običaja još po negdjei u nekim obiteljima i u našem modernom vremenu, zar ne?
Poslušnost roditeljima je i danas negdje važnija od djetetovih prirodnih i zdravih želja i potreba. I to ne ona poslušnost da dijete sluša i nauči razlikovati šta je dobro a šta loše, već ona poslušnost u kojoj se od odraslog djeteta očekuje da izabire ono što mu roditelj misli ili želi za njega po dobroj staroj da on zna šta je i za njegovo odraslo i samostalno dijete dobro i najbolje više i bolje od ikog pa i njega samog. Roditelji često djeci nameću škole, hobije a onda na kraju i ljubavne partnere sve ne bi li njihovo dijete imalo najbolji mogući život i 'ne ponavljalo njihove greške'. Tako su neke majke toliko vezane za izbore svojih sinova, a očevi za društvena pravila da se ne mogu pomiriti s time da njihova djeca još nekoga vole osim njih ili da žive život drukčije od onog šta bi oni htjeli ili kako to već je u njihovoj sredini uobičajeno i većinski. I onda počinju problemi. A čini se da tih problema ima oduvijek i svugdje.
Kad jednom srce zavoli tu je teško slušati i svoju a ne još i tuđu pamet. Al tad majke kao da to ne znaju ili ne žele znati i čine sve kako im dijete ne bi bilo a pričamo o odrasloj djeci odnosno ljudima, sa tom osobom koju voli već sa bilo kim drugim. Ljubav odjednom postaje neprijatelj protiv koga se treba boriti. A to ne bi trebalo biti tako. U toj bitci gube nerve svi a najviše njihovo dijete i to koje ono voli. Ti ljudi. Gubi se i vrijeme koje se moglo potrošiti i uložiti na nešto puno bolje, konstruktivnije.
Kad jednom srce zavoli tu je teško slušati i svoju a ne još i tuđu pamet. Al tad majke kao da to ne znaju ili ne žele znati i čine sve kako im dijete ne bi bilo a pričamo o odrasloj djeci odnosno ljudima, sa tom osobom koju voli već sa bilo kim drugim. Ljubav odjednom postaje neprijatelj protiv koga se treba boriti. A to ne bi trebalo biti tako. U toj bitci gube nerve svi a najviše njihovo dijete i to koje ono voli. Ti ljudi. Gubi se i vrijeme koje se moglo potrošiti i uložiti na nešto puno bolje, konstruktivnije.
Znate li ikoga tko se u toj borbi prizvao pameti? Samo u filmovima, zar ne?
U našim krajevima, čak i danas te borbe ne završavaju tek tako a još manje sa 'i bili su sretni do kraja života'. Naprotiv! Gotovo uvijek se diže zid između roditelja i djeteta dok roditelj čuva svoje uvjerenje i tvrdoglavost čak i po pitanje sreće (pa i zdravlja) svog djeteta. I to uglavnom majke muške djece.
Ovdje se, na ovom tlu ženskoj djeci još uvijek od očeva, je rijetko ali još ima toga, ne opraštaju izvanbračna djeca a muškoj djeci od strane njihovih majki, brakovi sa ženama koje se njima ne sviđaju.
One često ne odustaju po pitanje svega dok ih ne razdvoje. U 'najboljem' slučaju prekinu kontakte sa njima.
......Jer bit opet na koncu nije sreća već poslušnost. A ovdje je još uvijek neposlušati i ne slušati majku (kad se ženiš i sa kim se ženiš) veliki grijeh. Veći od odbacivanja vlastitih snova.
srijeda, 29. travnja 2015.
Balkanske svekrve
(Mislila sam se da li da sa vama podijelim ovaj isječak iz ove druge knjige, ja volim reći humoristične i začinjene s malo ironije, sad ili malo kasnije, i odlučila sam vam ipak dati dio atmosfere iz nje na nagovor onih koji su imali priliku ćirniti u nju...i evo....nadam se da će vam se svidjeti...ljubim vas sve i uživajte mi! ...)
Ako imate 30 + a možda i manje, udate ste ili ste u vezi sa dečkom sa Balkana (pa makar i onoj najneozbiljnijoj), onda spadate u skupinu žena o kojoj ću pisati a koja spada u populaciju zahvaćenu sindromom zvanim 'balkanske svekrve'...ma koliko ga se trudile izbjeći, zanemariti, ublažiti...to je nemoguća misija...on vas hoćeš-nećeš 'popapi za doručak' i jednom kad se to desi, ostajete 'zaražene' zauvijek (vidi se da piše doktorica u meni, ali ovako ili onako...kako god okreneš...tako je to na Balkanu...)
Pa da krenemo...oooo...tema je toliko široka i velika i opsežna da bi se o njoj moglo danima i danima, i generacijama generacija...
Balkan je jedno prilično živopisno geografsko područje na zemlji, koje osim svojih prirodnih ljepota i bogatstava ima i jednu zanimljivu ljudsku strukturu, poretke i običaje... Bogatstvo u pravom smislu te riječi. Priroda je prekrasna, predivna, dobrim djelom još netaknuta...a ljudi su temperamentni, 'svoji', moglo bi se reći...posebni. Na dobar način. Aliii eeeee...u svakoj dobroj priči postoji jedno ALI. To ali joj daje šarm i posebnost.
Ovo ali moglo bi se odnositi na par upečatljivih osobina ljudi na ovom tlu, pojava u ponašanju, načinu života ali jedna stvar...o jedna 'upada u oči iz aviona'.
To je danas već poznati balkanski fenomen koji se prenosi s generacije na generaciju i kao takav je bitan dio miraza koji se brižno njeguje i nasljedjuje sa jednog naraštaja na drugi...a zove se SVEKRVA. Ne bilo koja i ne bilo kakva...već BALKANSKA SVEKRVA. Ooooo daaa.
Na samu riječ, mnogim ženama i muškarcima će se 'podići kosa na glavi...naježit će se' i ili pokušati zaboraviti čim prije da su je čuli i potisnuti sve emocije koje su u istom trenu navrle a to nije jedna emocija, to je vulkan emocija...ili će pak iz prve izbeštimati sve po spisku istoj (izbeštimati za one koji ne znaju, znači opsovati ilitiga. spomenuti 'od milja' dotičnoj sve njezine pretke za početak onu koja ju je rodila, te njezino 'mjesto' rodjenja. Doslovno. A onda, samo mašta zna gdje će osobu 'jezik' ilitiga rječnik, odvesti. Tako to ide na Balkanu. Ali o bogatstvu rječnika i vrijednoj govornoj baštini, jedan drugi put...)
Svekrva na Balkanu nije samo majka vašeg muža. To je majka vašeg dečka, ljubavnika, partnera ( 'u sve se miješa') i ne samo to...
Balkanska svekrva je mnogo više od toga. To je gigant. Nacionalni gigant. To je nacionalno obilježje. To je nešto što se riječima ne da opisati. To je pojava koja prožima cijelo društvo kroz sve njegove slojeve i definira ga uvelike.
Nekad bi ljudi mogli pomisliti da je ta pojava izdefinirala obitelj kroz sve njezine naraštaje i uvelike oblikovala njezine članove da su bili i jesu baš takvi kakvi jesu, upravo i baš zbog toga.
Krenimo...
Ovdje, na Balkanu, kad se udajete za svog dragog, udajete se i za njegovu obitelj i to najviše majku. Ovdje majke muškaraca odredjuju sudbinu svojih sinova u potpunosti i dan danas.
Majka jednog sina je posebna institucija velikog broja država na Balkanu. Ta institucija možda nije zakonom definirana i zaštićena ali toj istoj to ne treba. Ona samu sebe definira i održava. I ne definira samo samu sebe već i tu državu službenu dakako, u kojoj se nalazi. Uspješno.
Nee, ovdje ne pričamo o majci kao majci. Ovdje pričamo o majci odraslog muškarca, njezinoj punoj snazi i ulozi u njegovom životu te trenutku preobrazbe u to moćno 'čudovište', pardon, moćno stvorenje, i to onda, čim njezin sin postane materijal za prvu simpatiju, djevojku. Daaa, prvu. Ozbiljni materijal za brak? Maa to je potpuno nebitno. Znači, prvu, doslovno. Možda tek onu simpatiju iz vrtića. Ali čim neka curica pokaže znakove simpatiziranja njezinog sina, već tad u toj majci proradi njezin alter ego...alter ego zvan 'svekrva'. I to više nije ta ista žena.
I ma koliko ona i sama prolazila muke od one svoje svekrve, ona sve to zaboravlja i u njoj se aktivira snažan dominantni gen koji kao da je do tada živio u čahuri, i na podražaj preobražava je u leptiricu. Svekrvu.
I više ništa nije isto. Nit blaženo. Nit bezbrižno. Od tog trena sve ima svoje drugo, dublje značenje. Od tog trena svaki odnos tog dječaka ilitiga muškarca (sve zavisi kad su posebne majčine antene osjetile vibracije simpatija prema njezinom sinčiću) sa bilo kojom ženskom osobom više ne može proći nezapaženo niti neusmjereno od Velike Majke. A Velika Majka ima poseban zadatak na zemlji. A to je objasniti, pojasniti, naučiti i usmjeriti svoga sina kako, kuda i sa kime ići kroz život. Zašto i kako. Ta Velika Majka je ustvari njegov vodič koji će oplemeniti ovo društvo.
U očima Velike majke, u njezinim očima nisu sve djevojke iste. Ona zna koja je dobra za njezinog sina a koja ne, i zašto. Njezin zadatak je da prenosi zrnca svoje mudrosti na sina ne bi li njegov život, pardon njezin, i ovaj svijet bili bolji.
Ona ustvari kroz veze svog sina poboljšava svoj život, nalazi mu smisao a vrhunac tog nalaska smisla doseže onog trena kad ga oženi za onu koju smatra dobrom za nju, pardon njega.
Koji su kriteriji biranja? E sad to ovisi od majke do majke ali jedno im je zajedničko-da je dobra, mirna i tiha ilitiga glasna, vedra i vesela ali jedno je najvažnije...da nikako ali nikako nema veći utjecaj na sina od nje same.
Ako njezina nije zadnja u tom odnosu i ako sin ne bira nju u kriznim situacijama već djevojku...to je alarm za napad. Onaj najgori koji ljudski rod može zamisliti.
Alarm koji oglašava borbu do krvi.
Šta god i kako god, ali misija je jasna. Izbaciti dotičnu iz života njezinog sina!
Sredstva se ne biraju.
U toj borbi, sve je dopušteno. A zašto? Zato što ga je ona rodila. I u nemalom broju slučajeva teškim, mučnim porodom, i on joj zato duguje život. 'Jer da nije nje, i da nije njezinog žrtvovanja, ne bi ni njega bilo. '
U toj borbi se udara ispod pojasa sa svim raspoloživim sredstvima, kako fizičkim tako emotivnim. Koriste se sve pristupačne metode.
Majka je u stanju i razboliti se i umrijeti ako treba da bi dokazala da ta kurva nije za njega (u konačnici, svaka djevojka je prozvana tim imenom u nekom trenutku jer ruku na srce za nju su sve osim nje kurve, jer je ona nevina ušla u brak sa njegovim ocem ili joj je eventualno bio tek drugi) a ako je sin posluša i uvjeri se na kraju te mukotrpne životne borbe, da je ona bila u pravu, a ona je uvijek u pravu i to se pokaže kad tad... ona će ozdraviti, oživjeti...jer je istina izašla na vidjelo a njezin sin je 'progledao'. Vidio je majčine riječi na horizontu svog života...
...toliko za sad...knjiga će imati isti naslov "Balkanske svekrve" a sve pojedinosti znat ćete i ovdje na mom blogu.
Ljubim vas sve, vaša Brigita
ponedjeljak, 27. travnja 2015.
Lesi se vraća kući
(iz arhive, 7.11.2014., vaša Brigita)
Treba li varati? "Ne. Ako je dobar. Da, ako je loš prema tebi." Ili?
Da, lakše je prekinuti odnos, lakše je reći, pa čuj razgovarajte, pokušajte riješiti problem...sve je to super ali postoje situacije kada 'više riječi ne pomažu a tu ste gdje ste. Pred zidom.
Situacije u kojima jednostavno netko ignorira vašu vrijednost, vašu riječ, igra se sa vašim strpljenjem i manipulira njime.
Postoje trenuci kad ste tu gdje jeste i ne možete u minuti prekinuti i otići.
Postoje trenuci kad ne možete više riječju doprijeti do nekoga.
Postoje trenuci kad više ne možete trpiti hladnoću, loše ponašanje i opet iznova prolaziti lekcije kako doprijeti do njega da bi bio bolji prema vama. Postoje trenuci kad joj je jednostavno dosta. '
I to su ti trenuci kad žena vara. Samo klizne u nečije naručje, podleti pod nečiji osmijeh i dopusti nekome da je opet učini ženom. To su trenuci kad žena vraća svoju moć u vezu, a još važnije u život.
U velikom broju slučajeva, kad žena prevari, žena i prekine.
Nema tu 'Lesi se vraća kući'. Žene se obično ne vraćaju nakon prevare. Ne njemu. Jer većinom baš ta prevara im otvori oči koje su zatvorile trpeći loše. Muški...a muški češće jesu Lesi. Kad skuže da sve to treba ispočetka zavoditi, osvajati i plaćati ako nije vrijedno truda...nakon nekog vremena odu natrag svojoj ženi. Ne svi ali većina.
Žene ne. Žena kad prevari žena je prevarila iz inata. Inata koji se rodio iz bola. I zato što je htjela. I točno je znala da će to napraviti. Ustvari, i njega je upozoravala. Mjesecima ga molila da se promijeni. Tražila da bude bolji. Neumorno ponavljala jedno te isto. I na kraju, kad je shvatila da se ništa promijeniti neće s njegove strane odlučila je ona učiniti promjenu. Sve pričaju istu priču.
I grizla se vjerojatno. I osjećala loše. Ali onaj osmijeh ispod usana ni sama od sebe nije mogla sakriti. On ju je odavao. Odavao je da je napokon svoja. Netko drugi ju je oživio. Netko drugi ju je učinio opet sebi lijepom. Netko drugi joj je dao osmijeh na lice na koji je uz prvog zaboravila. Netko drugi ju je podsjetio na život i ona je počela živjeti. Nakon boljeg seksa i nakon boljeg prijatelja u novome, žena se ne vraća starom. Ako se i vrati...postaje kučka. Možda će vas prevariti sa najbližim prijateljem, kolegom...sa svakim kog ne volite...žena koja svjesno vara..svjesno i bira...a bira da vas povrijedi. Onako kako vi nju zanemarujete.
Da, ima i onih koje prešute da se išta dogodilo i ostanu živjeti s mužem kriveći se cijeloga života. Da, ima i takvih. Ali, više je onih koje drugi muškarac preporodi i one su opet one. One stare samoj sebi. A žena koja se sebi ne sviđa pored muškarca s kojim je, je žena koju je on već skoro izgubio...
Žene vole da su posebne. Vole da ih se tretira lijepo. Vole znati da su voljene. Vole osjetiti podršku i prijateljstvo. Žene vole seks...svaka doduše na svoj način i u svojoj mjeri ali žene vole seks...seks iz ljubavi...žene vole voljeti i biti voljene.
Žene od muškaraca svašta traže ali jedno je zajedničko svima. Poštovanje. Kad ga nema tamo gdje je, kad tad pristane na ono izvan tog odnosa. Jer ženi to treba. Ljubav i poštivanje.
A kad joj to da drugi muškarac u pravom trenutku onda je ona spremna vratiti se kući. Ipak možda jesu Lesi al se one vraćaju sebi samoj. Možda ne ostanu sa onim s kojim su varale ali odu. Odu iz lošeg u bolje. Vrate se sebi. A kad vrate sebe tad mogu sve. Iznova voljeti i biti voljene.
Žene varaju, da. Ali žene i vole. Vole do besvijesti. Trpe još i više. Zašto? Tko bi ih znao...ali trpe.
Vole kao da su samo za to stvorene.
Samo ih treba znati voljeti. A to nije tako teško...samo je slušaj i budi uz nju. Budi joj prijatelj iznad sveg. I ne zanemaruj nježnost... ne zanemaruj pažnju...ne zanemaruj iznenađenja. I ne zanemaruj seks. I njoj je bitan. ...nemojte zanemarivati ono što je vašoj važno. Nemojte iznad svega zanemarivati nju. I nikada nemojte oglušiti na njezin glas i njezine riječi. Jer dopustit će nekome tko uživa u njezinom glasu i onome tko je uživa slušati..ono što ste vi počeli uzimati zdravo za gotovo. Ma koliko da ste dugo u vezi ili braku, 10, 30, 50 godina...nikada je nemojte zanemariti. Vidi i ona druge muške...vjerujte mi. Oooo da. Vidi ona i njihove prepone i njihova ramena... Budite dobri prema svojoj dragoj.
Nema veze ni koliko ćete biti zajedno, bitno je da je to vrijeme lijepo ispunjeno. Ai nikada baš nikada nemojte pomisliti...neće otići...ne može to ona, ili nema kud. Mogli biste se iznenaditi kad biste čuli koliko je možda puta već i odlazila... žene 'najbolje' lažu, znate to. Znate kako ona treća čuva vašu tajnu? E tako je i vaša možda negdi baš ta treća. Ne možete znati. Možete vjerovati. Kao i ona vama.
A ako ne lažu, prešućuju savršeno kad hoće. A znate koliko boli kad čujete...prevarila sam te.
Žene varaju da. Nekad iz gluposti. Nekad iz bola. Ali nikada bez razloga.
Treba li varati? "Ne. Ako je dobar. Da, ako je loš prema tebi." Ili?
Da, lakše je prekinuti odnos, lakše je reći, pa čuj razgovarajte, pokušajte riješiti problem...sve je to super ali postoje situacije kada 'više riječi ne pomažu a tu ste gdje ste. Pred zidom.
Situacije u kojima jednostavno netko ignorira vašu vrijednost, vašu riječ, igra se sa vašim strpljenjem i manipulira njime.
Postoje trenuci kad ste tu gdje jeste i ne možete u minuti prekinuti i otići.
Postoje trenuci kad ne možete više riječju doprijeti do nekoga.
Postoje trenuci kad više ne možete trpiti hladnoću, loše ponašanje i opet iznova prolaziti lekcije kako doprijeti do njega da bi bio bolji prema vama. Postoje trenuci kad joj je jednostavno dosta. '
I to su ti trenuci kad žena vara. Samo klizne u nečije naručje, podleti pod nečiji osmijeh i dopusti nekome da je opet učini ženom. To su trenuci kad žena vraća svoju moć u vezu, a još važnije u život.
U velikom broju slučajeva, kad žena prevari, žena i prekine.
Nema tu 'Lesi se vraća kući'. Žene se obično ne vraćaju nakon prevare. Ne njemu. Jer većinom baš ta prevara im otvori oči koje su zatvorile trpeći loše. Muški...a muški češće jesu Lesi. Kad skuže da sve to treba ispočetka zavoditi, osvajati i plaćati ako nije vrijedno truda...nakon nekog vremena odu natrag svojoj ženi. Ne svi ali većina.
Žene ne. Žena kad prevari žena je prevarila iz inata. Inata koji se rodio iz bola. I zato što je htjela. I točno je znala da će to napraviti. Ustvari, i njega je upozoravala. Mjesecima ga molila da se promijeni. Tražila da bude bolji. Neumorno ponavljala jedno te isto. I na kraju, kad je shvatila da se ništa promijeniti neće s njegove strane odlučila je ona učiniti promjenu. Sve pričaju istu priču.
I grizla se vjerojatno. I osjećala loše. Ali onaj osmijeh ispod usana ni sama od sebe nije mogla sakriti. On ju je odavao. Odavao je da je napokon svoja. Netko drugi ju je oživio. Netko drugi ju je učinio opet sebi lijepom. Netko drugi joj je dao osmijeh na lice na koji je uz prvog zaboravila. Netko drugi ju je podsjetio na život i ona je počela živjeti. Nakon boljeg seksa i nakon boljeg prijatelja u novome, žena se ne vraća starom. Ako se i vrati...postaje kučka. Možda će vas prevariti sa najbližim prijateljem, kolegom...sa svakim kog ne volite...žena koja svjesno vara..svjesno i bira...a bira da vas povrijedi. Onako kako vi nju zanemarujete.
Da, ima i onih koje prešute da se išta dogodilo i ostanu živjeti s mužem kriveći se cijeloga života. Da, ima i takvih. Ali, više je onih koje drugi muškarac preporodi i one su opet one. One stare samoj sebi. A žena koja se sebi ne sviđa pored muškarca s kojim je, je žena koju je on već skoro izgubio...
Žene vole da su posebne. Vole da ih se tretira lijepo. Vole znati da su voljene. Vole osjetiti podršku i prijateljstvo. Žene vole seks...svaka doduše na svoj način i u svojoj mjeri ali žene vole seks...seks iz ljubavi...žene vole voljeti i biti voljene.
Žene od muškaraca svašta traže ali jedno je zajedničko svima. Poštovanje. Kad ga nema tamo gdje je, kad tad pristane na ono izvan tog odnosa. Jer ženi to treba. Ljubav i poštivanje.
A kad joj to da drugi muškarac u pravom trenutku onda je ona spremna vratiti se kući. Ipak možda jesu Lesi al se one vraćaju sebi samoj. Možda ne ostanu sa onim s kojim su varale ali odu. Odu iz lošeg u bolje. Vrate se sebi. A kad vrate sebe tad mogu sve. Iznova voljeti i biti voljene.
Žene varaju, da. Ali žene i vole. Vole do besvijesti. Trpe još i više. Zašto? Tko bi ih znao...ali trpe.
Vole kao da su samo za to stvorene.
Samo ih treba znati voljeti. A to nije tako teško...samo je slušaj i budi uz nju. Budi joj prijatelj iznad sveg. I ne zanemaruj nježnost... ne zanemaruj pažnju...ne zanemaruj iznenađenja. I ne zanemaruj seks. I njoj je bitan. ...nemojte zanemarivati ono što je vašoj važno. Nemojte iznad svega zanemarivati nju. I nikada nemojte oglušiti na njezin glas i njezine riječi. Jer dopustit će nekome tko uživa u njezinom glasu i onome tko je uživa slušati..ono što ste vi počeli uzimati zdravo za gotovo. Ma koliko da ste dugo u vezi ili braku, 10, 30, 50 godina...nikada je nemojte zanemariti. Vidi i ona druge muške...vjerujte mi. Oooo da. Vidi ona i njihove prepone i njihova ramena... Budite dobri prema svojoj dragoj.
Nema veze ni koliko ćete biti zajedno, bitno je da je to vrijeme lijepo ispunjeno. Ai nikada baš nikada nemojte pomisliti...neće otići...ne može to ona, ili nema kud. Mogli biste se iznenaditi kad biste čuli koliko je možda puta već i odlazila... žene 'najbolje' lažu, znate to. Znate kako ona treća čuva vašu tajnu? E tako je i vaša možda negdi baš ta treća. Ne možete znati. Možete vjerovati. Kao i ona vama.
A ako ne lažu, prešućuju savršeno kad hoće. A znate koliko boli kad čujete...prevarila sam te.
Žene varaju da. Nekad iz gluposti. Nekad iz bola. Ali nikada bez razloga.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)