Tanka je granica u umjetnosti između inspiracije i kopiranja

Ja vam kao umjetnik uopće nisam ljubomorna. Ustvari, takva sam i kao osoba. Često me ljudi pitaju  za mišljenje o svemu i svačemu pa tako i šta mislim o onima koji kopiraju, da li mi smeta kad vidim da me netko kopira? 
Samo se nasmijem...pa kopira me zar ne?
Tanka je granica u umjetnosti između inspiracije i kopiranja. Jako tanka. I samo je pravi umjetnik zna osjetiti i vješto žonglirati po njoj a da je nikada ne prelazi. 
Ne manipulacijom, ne prefriganošću već praćenjem sebe.
Sujete među umjetnicima ima jako puno, kao i u svim drugim životnim pozivima i profesijama. Ali istina je da ovdje zna biti baš jako izražena.
Nesigurni ljudi i kao umjetnici, nesigurnost prikrivaju.
Nekada omalovažavaju nečiji rad, nekada ga pokušavaju banalizirati ili umanjiti mu svojim riječima vrijednost.
Iskreno, oduvijek sam umjetnik i uopće se time ne zamaram. Ne zamaram se razmišljanjima da li se nekome sviđa kako radim, niti imam potrebu svima se svidjeti.
Kad si umjetnik laska ti kompliment ali onaj osjećaj kad stvaraš i finaliziraš to...taj osjećaj je nagrada. Umjetnička ekstaza.
Sve ostalo poslije toga je ljudski faktor i lijepo je to, ali te to ne vodi u stvaranju.
Jer ako te vodi misao da zadovoljiš nekoga onda je to posao a ne umjetnost. 
Ja ne stvaram po narudžbama onako klasicno. Niti se povodim za onim šta će više koštati pa to radim.
Kad umjetnik stvara...to nema veze s ljudskim odobravanjem, lovorikama, niti parama.
Ja zaista imam problem odrediti vrijednost slike koju naslikam i prodajem. Ne zato što ne znam njezinu vrijednost već naprotiv, zato što znam. Neprocjenjiva je. Zato mi je uvijek dobro imati nekoga financijskog menadžera koji se bavi cijenama. Inače bi sve poklonila jer sam slaba na prijatelje, na drage mi ljude i na one koji nemaju pare a htjeli bi nešto kupiti. I već znate koliko često to i napravim. Iz ljubavi.
Kako reagirati kad znaš da te netko kopira, prepisuje tvoja djela sa promijenjenom riječju ili dvije? Onako kako osjećaš. Ako ti je bitno, tuži, bilo koji advokat će to prihvatiti jer su odštete jako visoke.
Cijenim rad svojih kolega i uopće se ne bavim time da li je on dobar ili ne ( dobro, osim na kavama ;-))) niti da li se ta osoba treba zvati umjetnikom ili ne. Izlanem i ja ali iskreno...to je svačija stvar osobno. Na kraju, njega te stvari predstavljaju ne mene.
Volim se družiti sa onima koje cijenim ili smatram dobrim ljudima. Volim kad potaknem i kolegu na bolje, na više, na napredak. Volim kad ga svojim stvaranjem inspiriram na njegovo. I on mene. Lipo je to. Ja se bavim onima koji razumiju šta sad pišem, onima koji znaju svoju vrijednost i vrijednost svake naše minute uložene u ono šta stvaramo...Umjetnost je život. Prodaja je posao. I to je to. Ovo pišem jer mi se jedan dragi kolega jako iznervirao jer ga kolega nije ispoštivao.
Želim mu pružiti podršku, i njemu i svim umjetnicima. Nastavite raditi šta radite. Nastavite stvarati svoje. Netko može kopirati ali znate šta ne može...ono poslije toga...kužite...ne može nastaviti vašu priču. Jer nema vaše ruke, nema vaše ideje i nema vaše srce. Zato naprid!