Moje želje Vama i neke lipe nove stvari za početak Nove godine

 
  Lipi moji, želim Vam sretnu i uspješnu 2016.godinu i sve po redu kako već ide...zdravlja, sriće, ljubavi, para! Očekuje Vas puno novih i lipih stvari koje san Vam pripremila. 
  Za početak, sad ste svi odavde i službeno povezani sa službenom facebook stranicom plus nešto što sam Vam obećala tijekom prošle godine a to je da od sada SVE TEMATIKE O KOJIMA PIŠEM MOŽETE PRATITI NA BLOGU KOJI JE NAPRAVLJEN BAŠ SPECIJALNO ZA NJIH! 
Neki su me već preduhitrili, pa su mi povratne informacije poslali prije nego sam Vam ja napisala ovaj tekst. I odlične su što me isto tako raduje. Hvala Vam lipi moji!
-A za Vas kojima će ovo biti prva informacija da krenemo redom.
**Intelligence and Love je moj blog na koji sam jako ponosna a mahom sadržava mudrosti koje pišem u onako, kratkim, brzopamtećim a bogatim krilaticama i koje su odavno našle put do Vas koji baš to volite, kako ovdje tako i na stranom tržištu posebno u Americi, Australiji i Francuskoj (obećala sam da ću Vas sve pozdraviti pa evo još jedno lipo obećanje ispunjeno!)
**LIFE IS BEAUTIFUL je blog posvećen pozitivnim afirmacijama, meditacijama i svi članci na njemu su tu da Vas ohrabre, razvedre, podignu kad Vam je teško ili samo dodatno usreće. To je onaj moj psihoterapijski moment ka Vama koji volite takvu tematiku, a i ja. Većina članaka koje objavljujem već odavno ima svoju publiku a ja sam sretna što se ona širi i što se prije svega šire ljubav i pozitivne vibracije i što onako, automatski svaki članak podiže samopouzdanje, vjeru u sebe i dobro raspoloženje.
I, sad ono što su mnogi od Vas s nestrpljenjem čekali, posebno će obradovati sve ljubitelje knjige koja je najavljena za ovu godinu a to je
**Balkanske svekrve, Brigita Colic Ovaj blog već ima svoje obožavatelje i čitatelje preko istoimene službene facebook stranice a kako bi sve sada imali i svoje mjesto za čitanje baš tih članaka, ovaj blog sam otvorila baš radi Vas koji naše svekrve i cijelu provokativnu priču o njima obožavate. Blog će svako malo biti oplemenjivan sa novim isječcima iz knjige...ma znam da ćete uživati kao i ja dok je pišem.
Naravno tu su i ova dva starija bloga
**Kad se duše u očima prepoznaju sa već znanom tematikom i Vama dragi moji divnom publikom, te verzija na engleskom
**When souls recognise each other in the eyes
Mnogo Vas koji ste s engleskog govornog područja me je zamolilo da objave više pišem i na engleskom tako da od sada blogove
**Intelligence and Love i ** LIFE IS BEAUTIFUL možete čitati dvojezično. 
Uskoro će biti i na njemačkom i talijanskom ali polako...sve ću Vam javiti...
   Ljubim Vas i jako mi je drago da se čitamo i da smo neke zajedničke željice već na početku ove divne Nove godine, 2016. već ostvarili! 
Bit će tu još dosta novih, lipih stvari ali za sada dok čekate knjigu s pozitivnim mislima i afirmacijama i knjigu provokativnog naslova sa isto tako interesantnom tematikom, Balkanske svekrve, uživajte u ovome.
Sve Vas puno, puno, puno ljubim i još jedno želim sve najbolje u ovoj godini! 
S ljubavlju, Vaša Brigita 

Nekada su brakovi bili odredište a sada su sve češće samo tek stajalište

Problem sa mnogim brakovima nije samo u tome što se ljudi ne toleriraju već i u tome što sve više brakovi služe kao prolazna stanica na kojoj se čeka novi partner. Nekada su brakovi bili odredište a sada su sve češće samo tek stajalište.

Nekada su žene...

Nekada su žene koje su materijalnu sigurnost imale uz svog muža, često bile nesretne, ucviljene, zanemarene, zapuštene. Danas...danas su žene koje su s muškarcem isključivo zbog novaca dotjerane, očuvane i njegovane.
Ispadne da je nekada bilo nezahvalnije biti financijski inferioran mužu, nego danas sponzoru. Jer izgleda da sponzori više drže do svojih sponzoruša nego muževi nekada, do svojih supruga.

Postoje one žene koje...

(Maleni odlomak iz nove kolumne)

'...Postoje žene koje se ne boje drugih žena. To su one žene koje druge žene smatraju za prijatelje a kad se desi prekid povjerenja to su one žene koje 'puste i prepuste' i baš tad imaju to što su naizgled 'izgubile'. Ali tad on više nije bitan. Tad je bitna povreda ženskih principa.
To su one žene koje znaju da sve što daju, dale su jer im više ništa značilo nije i da su poklonile samo svoje 'ostatke' ali onda kad osjete da je toj drugoj ženi sve postalo milo i drago kao nekada njoj, urade joj isto. I tad se vidi tko je jaka, a tko slaba žena. Jake žene mogu skričati i plakati, mogu biti mirne i smijati se, mogu dapače sve to, ali ono što uvijek znaju to je da one uvijek ali uvijek mogu onoj što je njima 'ukrala' mir 'ukrasti' njen kad god požele! Jer one svoj svijet ne grade na nekom drugom nego sebi i sve što imaju pustit će olako da bi sačuvale sebe. Ali isto tako olako uzet će toj drugoj baš to isto!
Zločesto, osvetoljubivo, proračunato, lukavo ili mudro? Reći ću samo-žena je to. A u jednoj te istoj uvijek čuči i svetica i vještica. ...Najljepše kod tih jakih žena je što svoj život žive neopterećene ali su u svakom trenu svjesne da jedino što zaista imaju su one same. Vole i ljube ali nikada tako da sebe izgube zbog toga. I najljepše su onda kad ih čovjek ispunjava ljubavlju jer njihov život je potpun kad se vrti oko iznadprosječnih stvari. To su one žene koje ne tračaju ali se njih trača. To su one koje i vole i zavide im u isto vrijeme svi oko njih. To su one koje znaju da mogu sve što požele. I valjda baš zato njihovi postupci bole više nego ičiji drugi.'

One koje te obilježe za cijeli život

...Neke traže malo...da ih držiš za ruku, kupiš im cvijeće, poljubiš ih prije spavanja i poželiš laku noć. Lako je s njima. Ali one druge...eh one su problem. Za njih ti nisu dovoljni ni ruka u ruci ni poljubac.

Za njih trebaš više. Bolje! Jače! One te tjeraju da se mijenjaš iz korijena. Radi njih prođeš metamorfozu i sto puta požališ zbog toga a opet, nije ti dosta. Zbog njih postaješ bolji čovjek. One traže sve ili ništa. I slome te i ovako i onako. Ali znaš da je vrijedilo. I ne događaju se svaki dan.

Nee, nee...ali kad se dese-pamtiš ih cijelog života i nosiš na srcu njihov žig. Zauvijek.

Šta ćeš biti kad porasteš?

 Sjećate se onoga pitanja -šta ćeš biti kad odrasteš? Kako li su se samo vremena promijenila! I dobro je to. A zašto bi čovjek morao donositi odluke još kao mali koje će mu 'konačno' odrediti život. Šta ako se predomisli? Je li ga itko podržavao u tome? Ili je to bilo skupo i nepotrebno?
Danas...danas se može drukčije. Drukčije i bolje.
  Ja sam oduvijek znala šta ću biti, ali priznajem, redosljed ostvarivanja i realizacije mi se malo 'brkao  i išao po svome', ali opet, sve je na koncu tako kako i treba biti. Ja sam zaista bila sretnica kao dijete. Roditelji su me podržavali u mojim snovima.
Bila sam mala odlikašica koja umjesto da trči oko škole i igra se 'ganjanja' sa ostalom djecom, ide kući sva sretna jer je još nešto novo naučila i žuri pročitati i obaviti sve što još nije. Teke su mi bile najurednije, zadaće (domaći zadaci) uvijek napisani na vrijeme, vježbanke (radne teke) unaprijed ispunjene a lektire za iduću školsku godinu pročitane na raspustu (praznicima) prije početka škole. Voljela sam učiti, šta da kažem. Jedino što me baš nije zanimalo bili su domaćinstvo i priznajem tehničko. Obavila sam ja i to ali...hmmm...nije me uopće na duge staze držalo zainteresiranom. Pa sam mamu i tatu malo aktivirala u tome, doduše možda i više zato jer su se malo osjećali isključenima, jako brzo sam sve radila samostalno, nisu imali prostora ni moje potrebe za pomagati mi pa je to nekako moja malena glavica povezala i uključila ih, barem malo. Gluma, ples, recitiranje, takmičenja...uživala sam u svemu. I oduvijek sam znala šta ću biti kad odrastem. Ali nikada to nije bilo jedno zanimanje. Bilo ih je dosta. Odrasli su me znali pitati -a kad ćeš to sve stići (dok me ne bi upoznali). Još kao mala pokrivala sam dosta područja mojih zanimacija, tako se nastavilo i kad sam porasla. Možda sam malo drukčiji plan ostvarivanja pojedinih imala, ali mislim da sve to ispadne bolje nego što mi sami možemo zamisliti i ostvariti. I vjerujte mi, skroz mi se sviđaju ova moderna vremena! Školovanje ne završava u 24-oj dapače, možete se educirati i u 82-oj ako vas život posluži, možete sa 70 vježbati jogu, postati 'netko i nešto' u 60-oj...zar to nije divno? Zar nije bolje od onog ustaljenog načina kad u 18 već imaš zvanje, njime se baviš cijelog života, još ako si nezadovoljan, u braku si već u 21-oj (ako to nije vaš odabir i želja!), a u 45-oj za bacanje. Zar nije ovo novo bolje i ljepše?
Zar nije život ljepši kad se prilika za ostvarenje snova ne daje samo jednom na početku zrelog života? Zar nije lijepo tijekom cijeloga moći ostvarivati svoje snove. I ne samo ostvarivati stare već i sanjati i ostvarivati nove? Zar nije sve to razlog za više sreće i zadovoljstva? Razumijem da je nezgodnije onima koji su se uljuljuškali u svoju kolotečinu i boje se promjena...ali dobra stvar je da i oni mogu živjeti svoj stil života, ne moraju se mijenjati ako neće. Dobra stvar danas što se ma koliko to još nije idealno, razlike među ljudima poštuju više nego ikada prije. Ne živimo utopiju niti bajku, to je istina, ali dobra stvar je da se stvari mijenjaju na bolje. Neki ljudi vide samo loš izbor glazbe, mlade koji su navodno neodgovorni i nezreli a ja vidim puno mladih koji žive neopterećenije ono što oni jesu a manje ono što netko od njih zahtjeva. Vidim mlade koji biraju, mijenjaju odabire, trude se, razvijaju. Možda se društvena pravila (ona od nekada) manje poštuju, ali danas ono što se poštuje- poštuje se iskrenije.
Danas nije nužno da u školi imate sve petice, nije to ključ za otvaranje svih vrata, nema pritiska na djecu koja možda i ne vole puno učiti pogotovo ne sve, nije nužno niti da volite sve predmete koje u školi imate, dobra stvar je da možete birati šta ćete učiti, i ne samo to. Neopterećenije se doživljavaju manje bitne stvari. Veća je sloboda izbora. I veće je razumijevanje društva koje upravo čine takvi ljudi. Možda je ovo period promjena, možda sadašnjost ima puno mana i nedostataka ali mora se priznati da ima i dosta prednosti u odnosu na nekada. Zato podržavam sve one koji odluče upisati fakultet sa 50, prekvalificirati se sa 40, imati svoju firmu sa 30. Zašto ne? Bitno je biti svoj. A ako vam to kaže netko tko jeste svoj oduvijek...onda to nešto i znači zar ne?
   Sad kad sam vas i nasmijala...brže bolje svi na ostvarenje svojih snova ili bar maštanje o novima uz kavicu i u toplome u ove zimske dane. 
Sve Vas ljubi Vaša Brigita!!