nedjelja, 30. srpnja 2017.

Putem Sunca, Mudrosti

'Mudrosti 'Putem Sunca' posvećene
-OPORAVKU I IZLASKU IZ PTSP-a,
-IZLASKU IZ DEPRESIJE I ANKSIOZNIH POREMEĆAJA
-PODIZANJU SAMOPOUZDANJA I KVALITETE ŽIVOTA
koje naša Brigita priprema na osnovu statističkih podataka o potrebi na osnovu najčešćih psih.poremećaja i potreba zdravih ljudi na anketiranoj populaciji pacijenata te zdravih osoba,a koje SAMO ŠTO NISU NA TRŽIŠTU!
Ljeto jeste ali kad radite šta volite onda je svako godišnje doba idealno za posvetiiti mu se jer uz takav posao i odmor je kad god želite i uz njega.
Ljubimo Vas lipi naši!
Vaša Brigita i njeni admini


SJEME I BILJKE KOJE SADIMO I UZGAJAMO U NAŠEM MENTALNOM VRTU OD ROĐENJA

(Preuzeto sa službene facebook stranice 'Putem Sunca', Brigita Čolić)


Kognitivno-bihevioralna terapija, jedna od učenja, počiva na promjeni misli i ponašanja. Mudrost naše Brigite Vam može u potpunosti promijeniti pogled na neke stvari koje Vas muče ili na ono što želite promijeniti.
I slika asocira na ono što naša Brigita piše u brojnim člancima je a to je tema 'SJEMENA I BILJAKA KOJE SADIMO I UZGAJAMO U NAŠEM MENTALNOM VRTU OD ROĐENJA'.
Knjiga sa Mudrostima 'Putem Sunca' uskoro kao i aplikacija.


petak, 28. srpnja 2017.

PREDAVANJA I GRUPE NA TEMU PTSP-a


U skladu sa nadolazećim, iza godišnjih odmora, grupama i predavanjima na temu PTSP-a 'Putem Sunca' GORE OD TRAUME KNJIGA I POSEBNA EDICIJA MUDROSTI NA TU TEMU!!!



četvrtak, 27. srpnja 2017.

'Brak je 'mrak' ili?' nova knjiga uskoro!

(Odlomak iz nove knjige o BRAKU I ODGOJU, ljubi Vas Vaša Brigita!)



...Svaki čovjek u najmlađoj dobi uči od svojih roditelja.
U odrasloj dobi ima priliku 'ILI BITI KAO NJEGOVI RODITELJI ILI BITI ONO ŠTO ON ŽELI', no je li to tako jednostavno?
Naravno da nije, a čime bi se kao odrasla osoba čovjek i bavio, da mu djetinjstvo i roditelji ne zadaju malo zadataka za odraslu dob? (smijeh)

... Ono što je u odrasloj dobi bitno jeste da 'dijete' odnosno uloga njega kao djeteta, ima priliku ili nastaviti biti ono što je kao dijete naučio i usvojio ili svjesno odlučiti biti ono što želi.
Na koji način?
Šta god da je negativno roditelj učinio, dijete da bi prevazišlo dječje ponašanje u odrasloj dobi mora proći i fazu identifikacije sa roditeljem (fazu poistovjećivanja) kako bi na neki način opravdalo roditeljsko ponašanje (pa više manje svaki čovjek prođe i fazu u kojoj oponaša roditelja/roditelje baš u onome što mu je smetalo kad je bio mali kod istog/istih, ne bi li lakše emotivno razriješio konflikte unutar njega vezane uz taj problem).

Faza oponašanja ili poistovjećivanja sa negativnim obrascem ponašanja roditelja kod svakog čovjeka traje različito, kod nekoga kraće kod nekoga duže, ali većina ljudi u jednom trenutku svjesno ili manje svjesno, počinje raditi na tome, ne bi li bili ono što žele biti jer poistovjećivanje sa onim što im je izazivalo bol u djetinjstvu ili bilo kakve frustrirajuće emocije, nije nešto s čime ni 'dijete u odraslome čovjeku' niti odrasli čovjek (recimo to tako kao spoj iste osobe, naravno) ne žele međutim, neki ljudi razviju obrambene mehanizme toliko jake da se naviknu na to, često sebi ili drugima na štetu, dok se neki uhvate u koštac sa rješavanjem konflikata te svjesno i donose odluke na račun spoznaje šta im je oponašajuće ponašanje a šta je ono što oni uistinu žele i odabirući način, odabiru i ono što žele biti odnosno što jesu.

Zašto se poistovjećivanje sa negativnom slikom događa uopće?
Dijete je opće je poznato, jako vezano za roditelje (osobe s kojima je odmalena) i gaji prema njima bezuvjetno povjerenje da ono što roditelji čine jeste ispravno, u početku kao jedino ispravno.
Dijete od roditelja očekuje ljubav i dobro ponašanje. Međutim, naravno i roditelji su samo ljudi koji su taj ciklus odrastanja prošli i prolaze u svojim uvjetima i vremenu, i ma koliko ih dijete gledalo savršenima kroz povjerenje spram njih, i roditeljima 'izađu' u roditeljstvu njihovi problemi s kojima se suočavaju (to je prirodni ciklus svih nas), pa se podrazumijeva da se u djetinjstvu, s jedne strane djeteta, i u roditeljstvu s druge strane roditelja, odvija i obostrana životna škola. Za svakoga njegova. 

Dijete je ipak čovjek u formiranju i prihvaća sve obrasce u toj dobi. Neke odmah odbacuje, dok se sa nekima suočava tek u kasnijoj životnoj dobi, i ili ih nastavlja oponašati tad već kao vlastiti obrazac ponašanja, ili razgraničava šta je oponašanje koje mu škodi ili ne, a šta on želi biti, i donosi odluke i usklađuje svoje ponašanje sa svojim željama i stvara nove, za njega poželjnije obrasce koje usvaja i integrira u svoju ličnost.

U svakom slučaju, većina ljudi svjesno doživi trenutak spoznaje da se ponaša kao njegovi roditelji i ili mu se to svidi ili ne, te shodno tome, regulira nastavak svog funkcioniranja.


Poistovjećivanje sa negativnim obrascima ponašanja (za po njega ili njemu bliske ljude) događa se iz potrebe da se roditelj opravda. I u toj želji, dijete pretjerano štiti i roditelja i sebe, oponašajući ga, ne bi li i sebe zaštitio od nove boli, odnosno stare, koja će u većoj mjeri izaći na vidjelo, kad se čovjek suoči sa 'problemom iz prošlosti' jer iako ga i oponašanje boli, na tu bol je navikao. S druge strane, dijete može negirati 'negativni' obrazac ponašanja, opet ne bi li zaštitio roditelja i samoga sebe, pretjeranim idealiziranjem istoga ili pak odbijanjem razgovora o istom sa velikom količinom bijesa ili tuge.

Bilo kako bilo, oponašanje roditelja čak i u onim negativnim obrascima ponašanja je prirodna pojava i ona traje onoliko dugo dok čovjek NE OSVIJESTI DA TO RADI I SVJESNO ODLUČI PROMIJENITI SVOJE PONAŠANJE, NE BI LI BIO KAKAV ON ŽELI I STVARAO I VODIO ŽIVOT ISTO TAKO, KAKAV ON ŽELI.

Istinski uspjeh, nazovimo to tako, je postignut onda kad nema nikakvih zamjerki (...) i kad odrasli čovjek može koliko toliko trezveno i objektivno, shvatiti svoje roditelje (koliko to može), riješiti emotivni teret iz svega toga na najbezbolniji način (iz ljubavi, kroz ljubav, ka ljubavi) i biti ono što on želi, bez da (pretjerano) opravdava ili biva ''osuđivački nastrojen'' spram istih.

Zrelost se očituje upravo u trenutku odluke izbora ponašanja koji čovjeka čini slobodnim od bilo kakvih neriješenih konflikata koji ga kao odraslu osobu stvaraju žrtvom nerješenosti istih i za posljedicu loše kvalitete života.

I roditelji su samo ljudi, ne savršena bića (u kontekstu bezgrešnosti) i ta spoznaja čovjeka oslobađa potrebe da ih ili opravdava ili ''kažnjava'' i čovjeku daje tu istu slobodu da bude ono što on želi, počev od svog ponašanja (kao rezultata naravno kognitivnih spoznaja i na račun emotivnih doživljaja!). Jer objektivno, u svojoj odrasloj dobi, tako i treba biti. Nježan prema sebi i dobar prema sebi, a za čovjekovo dobro je ne vući ono što ga muči ili boli, već riješiti i preboljeti te živjeti dalje, sretan i zadovoljan. 


Ostatak u knjizi o BRAKU.
Ljubi Vas Vaša Brigita!  




Iz knjige 'Mudrost Ljubavi i Mudrost Života'





nedjelja, 23. srpnja 2017.

Ljubav je najveći eliksir života

(Odlomak iz knjige, 2014./2015.)


'Od ljubavi možeš bježati, ali ne možeš pobjeći.

Od ljubavi se možeš braniti, ali ne možeš se obraniti.

Jer ljubav ne poznaje granice, ne poznaje brane, ne poznaje 'neću' i ne poznaje 'ne sad'. Ljubav je toliko snažna sila koja kida sve okove, topli sva hladna srca, Ljubav je toliko moćna da od jadnog čovjeka može učiniti čovjeka punog života. Ljubav daje vjetar u leđa, 'diže od tla'.
Ljubav napaja. Ljubav hrani.


Ljubav je najveći eliksir života.
                                (Iz knjige 'Mudrost Ljubavi i Mudrost Života')'

Ljubite se i volite jer ljubav je bit života.
Ljubi Vas Vaša Brigita!

Mudrost Ljubavi i Mudrost Života




Mudrost Ljubavi i Mudrost Života


Život u prošlosti

(Odlomak iz knjige, 2014./2015.)

Nekada davno... nekada davno, kažu oni koji se sjećaju, i to sjećanje prenose s koljena na koljeno, sve je bilo drugačije...ama baš sve. I legenda kaže da se svaka generacija, svaki čovjek, kad tad nađe u onom trenutku svog življenja kada žali za prošlim vremenima. Kad tad osjeti nostalgiju i kad tad poželi da se nešto vrati što je prošlo. Taj trenutak je trenutak pauze između dvije različite evolucijske faze, faze promjena, starog i novog. Hod u mjestu, rekli bi, ali nije. To je trenutak sabiranja i sleganja dojmova. Trenutak analize i formiranja novih stavova i mišljenja. Sumiranje zaključaka o nečem što je bilo da bi spremnije prihvatili, i slobodnije, ono što jeste. 

Ono čemu su ljudi još skloni je idealiziranje nečega što je prošlo ili nečega što nemaju (više). Nije samo susjedova trava zelenija. Onog trena kad vas sadašnjost ne zadovoljava i osjećate razočaranje, tad ste najviše skloni veličati nešto što je prošlo ili što ste izgubili. To je svakom čovjeku znano. I svaki čovjek 'padne' na tom testu stvarnosti. Jednostavno, to je tako.
 Netko idealiziranje zadrži u mašti i kad prođe faza nostalgije i slabosti, vrati se u svoju sadašnjost. Netko pokušava oživjeti prošla vremena, a netko pokušava spojiti jučer sa danas i naći ravnotežu. U svakom slučaju, bilo kako bilo, svi nešto nauče iz toga.
Nekome to služi kao način punjenja energije, nekome kao ispušni ventil.
Netko lakše živi sa spoznajom da se prošlost vratiti ne može a netko teže.
Žaljenje za nečim je također svim ljudima svojstvena osobina. Netko žali za propuštenim prilikama (bar ih tako naziva), netko za učinjenim postupcima, netko za lijepim vremenima... a netko samo traži nešto za šta bi se u prošlosti uhvatio jer smatra da u sadašnjosti nema za šta.

Samom čovjeku, kao i ostatku svega što postoji, svojstvena je promjena. Sviđalo se nekome to ili ne, sve se mijenja. Možda nešto naizgled manje, nešto više, ali sve se mijenja. Mijenja se i sam čovjek.

Sve i da samo sjedi i naizgled ne radi ništa, čovjek će se promjeniti. 

Ma koliko se opirali promjenama, treba upravo imati taj opis u vidu. Promjene se događaju. Svijet ide naprijed i čovjek sa njime, ili obrnuto...ali sve se mijenja. Jedino što čovjek može zaista učiniti za svoje dobro i u vlastitu korist, to je, sprijateljiti se sa promjenom koja se događa.
Da, sprijateljiti.
Prihvatiti je.
Nekada pratiti njezin tempo, nekada dodati svoj, ali ići u korak s njom je najbolje.

Teško je u svakoj promjeni 'vidjeti prijatelja' ali jedino tako iskreno možeš dobro dalje. U suprotnom vučeš žaljenje, bijes, krivnju.
Neke stvari jednostavno MORAŠ PRIHVATITI. I KAD IH PRIHVATIŠ GLEDATI IH KAO POČETNU TOČKU NOVOG DIJELA PUTA. 
Sam početak nečega možda ne možeš uvijek birati. 
Postoje one kako ljudi vole reći, sudbinske stvari koje se dese 'mimo tvoje volje'. I često i znaju izazvati mišljenje i emocije baš kao da i jesu protiv tvoje volje, sve ono što teže podnosiš. 
Ali bez obzira na sve, samo jedno zaista možeš ako želiš ići dobro naprijed, PRIHVATITI DOGAĐAJ KAO POČETAK. I na njega, e tu možeš dodati svoj potpis, raditi svoje korake. 

Razumijete? Ma koliko nešto ne mogli promijeniti, nešto nakon toga što jeste u vašim rukama, možete, a to je upravo to, prihvatiti šta se desilo, vašim tempom, ali pazite da ne izgubite previše vremena, i nastaviti koračati uporedo sa prihvaćanjem, svojim koracima. Tad vi odlučujete.

(...)

Ljubi Vas Vaša Brigita!

Brak? Da ili ne?

(Iz moje skore knjige o ljubavno partnerskim odnosima i braku, 2014.Vaša Brigita)


 Nekada je bio prioritet življenja, udati se i oženiti i imati djecu. Danas je prioritet obići cijeli svijet, uživati u njemu i otkriti tko si. Nekada ja prvo bila većina, a drugo manjina. Danas je obrnuto. 
Nekada, ljudi su žurili u brak. Moralo se. Podrazumijevalo se. Ne zato što vas je netko tjerao već zato što je to bio uobičajeni slijed života. I to ne sa trideset, četrdeset, već maksimalno do 24-e godine. To je značilo ispuniti svoju svrhu, ostvariti se. Sve mimo stvorene obitelji, bio je plus ali nikako nije anglasak bio na tome.

Kroz većinu tekstova, moj stav ste već upoznali. Međutim, ljudi se pitaju, jesu li nove generacije izgubile pravi sustav vrijednosti ili su jednostavno prevazišli takav način života jer ga današnje vrijeme niti ne podržava svojim zahtjevima, kao nekada ono staro?
Sustav vrijednosti ne možeš izgubiti, uvjetno rečeno. Ti u sebi, svjesno ili nesvjesno nosiš ono čemu si u svom djetinjstvu i adolescenciji naučen. Ne samo onime čime su te svjesno učili već i onime, usudim se reći još više, što su ti davali kroz svoj primjer, pokazivali, ponavljali, a nisu znali da te uče i da će te upravo to sutra možda u nekim segmentima tvog odraslog života i definirati u ulogama koje budeš nosio kroz svoj lik. 


(...)


Ljubi Vas Vaša Brigita!

U ljubavno partnerskim vezama i odnosima čovjek pokazuje šta je naučio u djetinjstvu

   (Iz moje skore knjige o ljubavnim partnerskim odnosima, 2014./2015. Vaša Brigita)



Kad pišem o muško ženskim odnosima i nekim većim problemima unutar njih, skoro uvijek pišem nekako o generaciji ljudi koji nam mogu biti roditelji i starijima od njih. Mislim da na tim 'greškama, predrasudama i problemima' njihovih generacija, naše generacije mogu puno toga naučiti jer nekako baš te naše generacije, koje su sad u zamahu toga da 'vladaju scenom društva' još uvijek nose sa sobom, u svom životu, upravo postupke svojih roditelja ili ljudi sa kojima su odrastali i učili od njih, te iste mijenjaju ili svjesno ili nesvjesno nastavljaju, kao što ćemo i mi sutra naše, jer tako to ide.
Ma koliko čovjek bio pametan i inteligentan, jedna istina i njime vlada, a to je da pored svog instinkta,  prvo oponaša i primjenjuje naučeno.
  Ako uzmemo u obzir da kao djeca, prvo živimo sa roditeljima ili pak odraslima koji ih zamjenjuju, sasvim je logično da ćemo upravo na tim ljudima i njihovim vrijednostima te postupcima, i mi upoznati svijet odraslih dok smo mali, te upravo kako smo ga vidjeli našim očima i osjetili našim srcem, tako ga zamišljati, i izgraditi sliku o njemu. Onu prvu. A ta slika će upravo dijete odaslati u njegov život i odraslost. 
Ono što je dijete gledalo u kući u kojoj je odrastalo to za njega postaje skala po kojoj sve kasnije, svoje, mjeri i uspoređuje. 
Prvo baždarenje čovjekovih vrijednosti, morala, stavova događa se upravo u domu u kojem odrasta dok je još mali i nesamostalan. 
Sa tim naučenim stvarima, i baždar ljestvicom dijete odrasta, gradi svoje odnose, i s njima ide svojim putem. 
To što je dijete vidjelo, čulo i doživjelo nije samo djelovalo na njega trenutno. Dapače! To isto je utjecalo na njegov budući život. 
Dijete vidi. 
Dijete čuje. 
Dijete osjeti. 
Dijete doživljava i dijete sa odraslima s kojima boravi proživljava sve što se događa. 
Ma koliko se misli da dijete ništa od toga ne shvaća istina je upravo suprotna. I onda se postavlja vječno pitanje, kako se postaviti prema djetetu kad se događaju velike promjene unutar obitelji, velike tragedije, nesreće ili pak sukobi? Danas je stav jasan. Na svu sreću, malo se poradilo na brušenju dječjih prava. Međutim, nekada nije bilo tako i nažalost ima toga još i u današnje vrijeme. Neki roditelji te odrasli s kojima dijete dolazi u kontakt ne gledaju na stvari tako. Neki dijecu ne doživljavaju dok ona ne odrastu. Postoje sredine u kojim dijete odrasta samo sa sobom i sa okolinom, 'bez roditeljskog nadzora' iako roditelje ima jer roditelj ne zadire u sve potrebne dfere djetetovog odrastanja. U tim situacijama, dakako da će roditelj brinuti o tome da dijete nauči pričati, hodati, oblačit će ga, hraniti...sve te primarne fiziološke potrebe će roditelj imati u vidu i itekako se u najboljem primjeru roditeljstva, s te strane, pobrinuti da dijete sve ima. Međutim, psihološki i duhovni dio djeteta će zanemariti. Ne zato što je loš roditelj. Nee, sad ne pričamo o tome, već zato što ni sam  nije to imao od koga to naučiti i nije toliko prosvjetljen i produhovljen.
Nekada se mislilo da je roditelj 'dužan' svome dijetetu dok ne postane punoljetno osigurati hranu, dom, odjeću i knjige za školu. A za sve ostalo dijete bi se samo snalazilo u koracima. Nije se na dijete gledalo kao na 'odraslog čovjeka' i da i ono ima dušu, osjećaje i intelektualno duhovni dio dublji i veći od onoga što škola može i treba zadovoljiti, te onog što dobija doma od hrane do knjiga i općeg odgoja.
Škola se brinula o tome da dijete nauči 'šta treba'. Glavica bi mu se popunila informacijama za koje su 'veliki i odrasli' smatrali da su djetetu potrebne, doma je jelo i pilo i kad bi odraslo, 'dijete bi otišlo u svoj život'. Takva kultura odrastanja je uvijek negdje, u nekom civilizacijski razvojnom trenutku vremena postojala, međutim kako su narodi u različitim krajevima različito globalno i socijalno sazrijevali i kako im se različito mijenjala i podizala svijest i samosvijest, tako se i ta kultura odgoja i svijesti o potrebama djeteta mijenjala u različito vrijeme uzimajući cijeli svijet u obzir.
'Tada kada je svijet bio jako velik' i ne ovoliko dostupan, svak je na neki način živio u svom 'toru' u kojem je vladala većina sa pokojim sporadičnim 'slučajem' koji je odstupao. I to je funkcioniralo dok je funkcioniralo. Međutim, danas kad se svijet zbog mogućnosti obilaska cijelog jako brzo, smanjio, i kada se ljudi s jednog kraja svijeta susreću sa ljudima s drugog kraja svijeta takoreći u jednom danu, i kad je to mnogima svakodnevnica, te razlike odgoja se jako primjete. S jedne strane imate čovjeka koji je, neki će reći staromodan i neupućen u nešto i drugoga koji je osviješten i upućen u sve i svašta. Sukobi su tu neizbježni. Osjećaji inferiornosti i superiornosti, međutim, više od svega, izražena je potreba čovjeka da napreduje jer je shvatio i vidio da će tako imati bolji i ljepši život, pa umjesto ulaganja u sukob, ljudi ulažu u svoje znanje i upućenost u različite i za njih korisne informacije.  Samo za primjer, nekada su se nazovimo je istočnom medicinom bavili ljudi samo na Istoku. Oni koji su se time bavili na Zapadu bili su nazivani 'šarlatanima ili čudacima'. Nećemo sad ulaziti u to koliko je takvih među njima bilo, jer za ovu temu to nije važno, već je bit u tome da su danas informacije i iz jedne i iz druge medicine, dostupne objema stranama (ako strane postoje), i sam (svaki) čovjek može izabrati koju će koristiti i da li je njemu, po određenom problemu, korisna ili ne. Naravno da to još nije idealno i u nekim je zemljama tako a u drugim još vlada krajnje pozitivno ili krajnje negativno mišljenje i stav o istom. Međutim, neosporno je da mlađe generacije, pogotovo za vrijeme školovanja, dolaze u kontakt i sa jednima i sa drugima i da grade jedan potpuno novi sloj stavova i atmosferu koja će vladati. Oni mijenjaju naboj. Tako je i sa kulturom odgoja. Jedni još uvijek na dijete gledaju kao na biće koje jede, spava i uči a drugi kao na čovjeka u razvoju kojem treba posvetiti puno veću i širu pažnju od jesti, piti i uraditi domaći zadatak za školu. I neminovno je da nove genaracije roditelja od zatucanih roditelja (moram upotrijebiti ovaj narodni izraz jer se na to tako gleda a pišem o društvu kakvo je ili je bilo) usvajaju nova znanja i mijenjaju pravila i primjenjuju ta nova.
Nova saznanja nisu samo dostupna uživo već i putem fejsbuka, googla i raznih drugih internetskih stranica i poslužitelja koji  su oplemenili društvo novim informacijama koje su ranije čovjeku bile nedostupne. Zamislite doba, a to je u ovim našim krajevima bilo prije nepuna dva desetljeća, kad ste kao dijete ili odrasla osoba samo zamišljali kako izgleda Južni pol a danas ne samo da tamo možete otići a ne potrošiti cijeli život na tu ekspediciju niti ugroziti život, već iz svog kućnog naslonjača možete guglati Južni pol i dobit ćete prekrasne slike istog i mnoge informacije o njemu.
Pomoću google maps-a možete vidjeti kako izgleda neka ulica u nekom dalekom gradu neke daleke države. A najvažnije što ta dostupnost donosi jer upravo to mijenja -današnje vrijednosti i svijest čovječanstva, je protok i miješanje tj dostupnost raznih učenja i znanja. Toliko je toga da ne možete sve ni da hoćete saznati, naučiti i primjeniti. Ali možete dovoljno da napredujete kao čovjek i uzdignete svoj nivo kulture i znanja. Možete si unaprijediti život. Stariji uzmu od modernog ono što je za njih dobro i što im koristi, mlađi 'ne znaju' za drukčije jer upravo oni nose tu svijest a srednja genaracija što volim reći, koja nosi cijelo društvo, je ta koja je nekako uvijek između starog i novog. Srednja još ima usađene stare stavove svojih roditelja a živi u novim tek dolazećim generacijama, tako da je toj srednjoj na neki način najteže ili pak, najkompliciranije.
Zato kad pišem i o tim muško ženskim odnosima(muško muškim i žensko ženskim) uglavnom pišem o nekim zastarjelim stavovima i oblicima ponašanja nekih starijih generacija od moje (generaciji možda ne samo ljudi naših roditelja već djeda i baka) jer mi smo od njih dosta učili, na njihovim primjerima ponašanja izgradili stavove, i vrijednosti ili pak baš nasuprot njihovih, da je taj raskol u srednjoj mladoj generaciji još vidljiv između starog i novog, pa dok stvaramo naše, učimo na greškama prijašnjih. I o tim, nazovimo ih greškama, pišem.
Naše generacije danas znaju da je dijete biće koje upija, uči.
Mi smo danas, dovoljno iz vlastitog iskustva, svjesni da znamo koliko je traga ponašanje odraslih kad smo bili mali doprinjelo našim iskustvima i životu nas kao odraslih, da znamo i na sreću, možemo mijenjati nabolje i unaprijediti kulturu odgoj novih naraštaja.
I da se vratim na početak priče, ma koliko dijete izraslo u pametnog i informiranog čovjeka, ono sa sobom nosi u sebe upisane događaje iz djetinjstva te sve to što je vidjelo, čulo, osjetilo, doživjelo, sve to kad tad, izađe na vidjelo. Nekad u njemu očekivanim a nekad u njemu neočekivanim i novim situacijama. Prvo barata sa naučenim, usvojenim. U ljubavno partnerskim vezama i odnosima, čovjek pokazuje šta je naučio u djetinjstvu na primjeru svojih roditelja ili onih s kojima je odrastao! 
I upravo u tim vezama možete vidjeti po njegovom ponašanju, od govora do djela, kakvi su problemi postojali u braku njegovih roditelja te kakve su probleme imali i ti roditelji kao ljudi. Iz toga možete saznati puno i o njihovom odgoju i sredini u kojoj su živjeli, vremenu i nivou njihove obrazovanosti i prosvjetljenosti. 
Iz odnosa tog čovjeka prema vlastitoj djeci, vidjet ćete kakav su odnos imali njegovi roditelji prema njemu. 
Međutim, AKO ČOVJEK NE UVIDI PROBLEME ILI DVOJBE KOJE NOSI SA SOBOM I U SEBI IZ DJETINJSTVA, ON IH NEĆE MOĆI NI RIJEŠITI A AKO IH NE RIJEŠI PRIJE STUPANJA U VEZU ILI RODITELJSTVO, ON ĆE TE PROBLEME SAMO PRENIJETI NA SVOJ ODRASLI ŽIVOT O STVORITI SI NOVE. A to nije napredak. Zato je samosvijest i samoodgoj od velike važnosti a upravo je val informacija o tome doprinjeo da se ljudi preispituju, upoznaju i uzdižu iznad usvojenog i naučenog. 
S druge strane, mnogi upravo zbog toga zaziru od novog, jer se boje promjene i onoga što se od njih očekuje. Zato kažem da je srednjoj generaciji koja nosi društvo najteže jer se od nje upravo to najviše očekuje. Srednja se generacija mora mijenjati radi opstanka u društvu. Od starijih od 80 se to ne očekuje a od mlađih od 20 se podrazumijeva da to novo razumiju, tako da srednja genaracija mora brzo i u koracima, odbacivati staro i ono štetno, i usvajati novo i korisno. Nekima to lakše polazi za rukom, što bi se reklo, nekima teže a neki odbijaju prihvaćanje novog i postaju predmetom ismijavanja. Pričamo o prihvaćanju dobrih, korisnih stvari i informacija, promjena.

 LJUBAVNE VEZE, POGOTOVO U KOMPLETU SA ZAJEDNIČKIM ŽIVOTOM      PARTNERA, IZ ČOVJEKA IZVLAČE NJEGOVU NAJDUBLJU NUTRINU JER UPRAVO    ONE SAME EMOTIVNO U NJU NAJDUBLJE I ZADIRU. 

Iz čovjeka tad izlazi sve, i ono 'što valja i ono što ne valja'.

LJUBAVNE VEZE NE SAMO DA POTIČU, to je još i mogućnost kontrole, VEĆ I TJERAJU ČOVJEKA NA PREISPITIVANJE I REMONT. 
  Nekada sam čovjek ne smatra da je neki stav ili naučeno ponašanje iz braka njegovih roditelja pogrešno i štetno (nekada čak ni ne uviđa da njegovo ponašanje ima veze sa njima) ali ga društvo i partner na neki način osude zbog toga, pogotovo kad je loše i nehumano, pa se čovjek osjeća napadnutim, i tad postupa na dva načina, ili 'progleda' i shvati i radi na rješavanju svog problema ili ne i to onda nažalost dovodi do raznih novih problema u njegovom životu sa bližnjima i ljudima koji ga okružuju. 
  Neki pak ljudi odbijaju misliti da je dobro mijenjati ono što su ih roditelji naučili, makar bilo i loše ali oni u tom lošem ne vide ništa loše. Tako nažalost, ima onih koji su kroz djetinjstvo gledali zlostavljanje jednog roditelja i umjesto da sa sobom raščiste tu situaciju i ponašanje i ne ponove isto, oni svjesno ili nesvjesno postaju zlostavljači ili žrtve i grade loše odnose. 
  Postoje ljudi koji se svjesno odbijaju mijenjati, pa agresijom pokušavaju nametnuti svoje loše ponašanje svojoj obitelji i društvu.
 Postoje oni koji nisu ni svjesni da je to ponašanje loše pa se smatraju napadnutima i krive partnera što ih 'vrijeđa' ili što ne prihvaća njega takvog kakav je, jer sebe ne znaju odijeliti od naučenog ponašanja. 
 Postoje oni koji se i kao odrasli osjećaju još kao mala djeca i svaka promjena od naučenog, roditeljskog bi u njima izazvala grižnju savjesti i osjećaj krivnje kao da rade nešto protiv svoji roditelja pa njihov nauk prenose. 

Postoje oni koji kad tad uvide oponašanje ili ponašanje suprotno oponašanju a štetno je, pa se korigiraju. Naravno da taj proces nije jednokratan a ponajmanje bezbolan. Kao što rekoh, ON DOPIRE DO SRŽI ČOVJEKOVE NUTRINE, DO MJESTA GDJE DOPIRE LJUBAV, PRVO RODITELJSKA A ONDA ONA ČOVJEKOVA PREMA PARTNERU, pa to izaziva ne samo otpor, već konstantna preispitivanja da li radi ispravo. dobro ili loše. koga 'treba'poslušati, tko je kriv a tko u pravu. 
   
Učenje i promjene traju cijeli život i zato je u djetinjstvu mnogo korisnije, iako sam bila odlikašica u školi i voljela učiti to moram reći, naučiti brinuti o sebi, voditi računa o sebi i voljeti se nego štošta drugoga. Mislim da iako su neke opće informacije o svemu i svačemu jako recimo korisne jer dijete, nadamo se, potiču na razmišljanje o istom i razabiranju vlastitih afiniteta, ambicija i puteva na kojima će graditi svoj uspješan život,  ipak važnije informacije o tome kako spoznati sebe, upoznati svoje emocije, nositi se s njima, rješavati konflikte unutar sebe i sa ljudima...od prvih.

  Spoznaja novih generacija roditelja da je dijete živo 'svo vrijeme' i prisutno i prijemčljivo za   informacije kojima je izložen, da ih pohranjuje i na koncu 'izbacuje' i pokazuje u svom ponašanju kako u djetinjstvu tako i u odrasloj dobi, je spoznaja koja mijenja kulturu istog nabolje ako se iskoristi za napredak.

Iznimno je bitno znati da kao roditelj nosiš i snosiš odgovornost za dijete koje odgajaš.
Nekada je dijete značilo da će roditelju imati tko dodati čašu vode kad ostari.
Nekada je dijete isključivo značilo da će imati tko da nastavi roditeljsku lozu.
Nekada su se djeca dijelila na mušku i žensku po različitoj važnosti. Nekada je spol bio jako bitan  faktor.
Nekada je dijete trebalo biti zahvalno što ga je roditelj hranio i oblačio i tu zahvalnost izražavati  poslušnošću kad dođe vrijeme za to i kad roditelj izrekne želju kojom će mu njegovo dijete tu 'uslugu  i žrtvovanje' 'naplatiti i uzvratiti'.
Nekada je dijete bilo znak da ste postigli sve u životu uz brak.
Nekada je dijete bilo ignorirano sa stavovima i osjećajima dok ne naraste. Nekada se dijete ignoriralo  do 18-e ili dok ne počne zarađivati svoj novac i dok ne osnuje svoju obitelj.
Nekada je dijete bilo samo mali čovjek ali bez ozbiljnog shvaćanja odraslih i želje, da spoznaju šta  misli, osjeća i govori.
Nekada je škola davala informacije za koje se smatralo da su dovoljne da dijete izraste u pametnog i uspješnog čovjeka.
   Danas sve to više nije tako.
Danas se zna da je roditelj, odnosno onaj koji odgaja dijete najviše odgovoran za njega. Od roditelja se ne očekuje čudo već davanje smjernica. Ali ponajprije ljubavi i sigurnosti, podrške i potpore te razumijevanja istog.
 DANAS RODITELJ ZNA DA NJEGOVO PONAŠANJE OBLIKUJE NJEGOVO DIJETE ZA  BUDUĆNOST.
Roditelj ne može svoje dijete zaštititi od sveg bolnog i grubog u životu, nažalost, ali ga može voljeti i naučiti puno toga, ne da bi mu dijete kad odraste služilo već da bi to dijete znalo zdravo živjeti svoj život i biti dobro. 
I zato je jako bitno, ako dijete to nije naučilo kod roditelja, da tu lekciju svlada kao odrasli čovjek. Znati tko je, šta ga muči, koje konflikte nosi u sebi i koje nove stvara zbog istih, te odijeliti ljubav prema roditeljima od slijepog slijeđenja naučenog pogrešnog i korigiranje sebe samog za svoje bolje sutra.
  Nekada se pisalo sa perom i to je bilo ok. I ma koliko bilo i danas lijepo, pisci znaju da je brže pisati novim tehnikama. Znači, čak i nešto dobro ali zastarjelo, je zbog novog, efikasnijeg, zamjenjeno. A zamislite kako je tek sa nečim starim, lošim. U vezama recimo, možda vas je vaš otac naučio da udarite ženu kad izražava svoje mišljenje te da je normalno da vas ona sluša i da vam je vjerna ako je vi varate. Međutim, danas pravi muškarci žive i postupaju drukčije. Tako da umjesto da silite nekoga da zakon prilagodi vama jer ste tako naučeni, ako želite zdrav odnos i vjernu ženu morate to dati i na neki način zaslužiti svojim dobrim ponašanjem prema njoj. Nebitan spol.
Pravila ponašanja se jednostavno mijenjaju. Nije to loše kad je nabolje. Jedino što vi morate znati kakav život želite i kakav stvarate svojim danas.
  Neki od  tih starijih će možda reći da tako gube svoja prava, muškost, da su žene izgubile ženstvenost. Ali ja se ne bi s time složila, naprotiv! Mislim da sa boljim, modernim načinom ponašanja i života, partneri mogu zaista biti sretniji i kao partneri i kao pojedinci. Mogu čuti sebe, slijediti svoje želje, ispuniti vlastite snove, biti neopterećeni i s onim osobama ili osobom, koje im pašu, proživjeti lijep život. Sila to ne donosi ali sloboda da! Vjerujte mi. I zato mi je drago vidjeti starije koji prigrle bolje u novom kako sretno žive svoju sadašnjost bez obzira što im je prošlost bila nezamislivo drugačija možda čak po gorem. A moći to, to je Božji blagoslov.


Ljubite se i volite jer ljubav je bit života!
Ljubi Vas Vaša Brigita!

Jaka žena

  (Iz moje skore knjige, (23.07.2015.) ljubi Vas sve Vaša Brigita)



  Tko su za vas jake žene? A jaki muškarci? Dijeli li se ljude na jake i slabe ili jednostavno na drugačije karaktere, koji onda za sobom povlače drugačije ponašanje i ishode 'istih' situacija?

  Neki dan sam vidjela 'poziv' ženama da se ne briju ispod pazuha ne bi li time pokazale ili dokazale svoju emancipaciju i nisam mogla da se ne upitam, kakve to veze ima sa istom? Otkad je depilacija tj njezin bojkot sinonim za jednakost parova i otkuda ta potreba da se ženu pretvori u 'zaraslu životinju' (bez namjere uvrede ikog!!) ne bi li ona nekome dokazala da joj nije bitno ničije pa ni muško mišljenje a da se onda sa time žena stavlja u jednakopravan odnos sa muškarcima?
Otkuda takva definicija ili barem kriterij za ravnopravnost spolova? Zar smo se sveli na depilaciju?
I je li onda moja pra prabaka koja se možda nije depilirala bila prava, moćna žena, ravnopravna ikomu i ičemu? I zašto onda tadašnje žene, neobrijanih pazuha i nogu nisu imale sva prava ovoga svijeta i zašto bi vraćanje na to bio dokaz da je jedna žena samostalna i jaka kao muškarac? Zar je muškarac pokrenuo depilaciju žena? Je li to na ženinu štetu? Je li i taj čin protiv ravnopravnosti žena i muškaraca i isključivo postoji da bi muškarcima žena bila ljepša?
Maa dajteee.
Je li depilacija i sve ono što ona kao metafora predstavlja nešto to je protiv žene? Je li to nešto što ženu ponižava?!
I otkuda potreba za dokazivanjem da su muškarac i žena jednaki u svemu i da žena mora raditi i biti u svemu jednaka kao muško da bi dokazala da je jednakovrijedno biće???
  ZAR NE BI TREBALO DA JE BIT TO DA SVI IMAJU JEDNAKA PRAVA NA SVE U OVOM ŽIVOTU, OD PRIVATNOG DO POSLOVNOG? 
ZAR BIT RAVNOPRAVNOSTI NIJE JEDNAKO PRAVO NA SLOBODU IZBORA I REALIZACIJU ISTIH? 


  Svi pričaju o toj famoznoj, čudesnoj emancipaciji a vjerujem da pola njih i ne zna šta taj pojam znači. S druge strane, otkada je uvjet ženama za biti jednakima u pravu na svoj izbor sa muškim spolom, nametnuta pravilo da se moraju prestati brinuti o sebi, o svom izgledu i ponašanju?
Pravo svakog čovjeka, bilo žene bilo muškarca je da, ako već pričamo o depilaciji, da se depilira ili ne, a nikako ne znak raspoznavanja među nama ženama ili među muškarcima. Zašto bi žene forsirale dlakave pazuhe i noge samo da bi dokazale šta? Da se znaju ili ne znaju koristiti žiletom ili voskom?   Zar sam samo dlakava ravnopravna muškarcu i pustimo sad simboliku i simbolične geste, šta zapravo znači ta naša ravnopravnost? 
Biti ravnopravna, ne znači nekoga mrziti niti mu raditi kontru, dapače! Biti ravnopravna sa muškarcima kao i ženama, znači JEDNAKO PRAVO NA SLOBODU IZBORA I REALIZACIJU ISTIH.
U oba smjera. 
A onda se nekako vratimo na pojam 'jake žene'. Tko su te jake žene? 
Biti jaka žena ne znači samo biti školovana.
Diploma neke srednje škole ili fakulteta ne garantira da ste jake. Biti kućanica ne jamči tu istu jakost. Baviti se 'muškim' fizičkim i teškim poslovima, ne garantira da ste jaka žena. A šta onda garantira i znači? Slikati se na fejsu dlakavih pazuha? Pokazati muškarcima da i žene mogu imati neobrijano tijelo kao i oni i time pokazujemo šta? Da nam kao spolu nije važno odobravanje muškaraca? Da nismo seksualni objekti? Da nismo tu da paradiramo kao lutkice pred njihovim očima? Je li to dokaz naše ravnopravnosti? Je li znak spolne ravnopravnosti biti ravnodušan prema tome da li se istom sviđate ili ne kad ste neopranih zuba, nepočešljane, kad ne koristite dezić protiv znojenja i kad puštate dlake po rukama, nogama? Kako se onda pokazuje emancipacija u lezbijskim odnosima? Je li samo to što je žena sa ženom dovoljno da se iste prozovu emancipiranima? Ne. 
Je li pokazivanje ravnodušnosti ili čak prkosa i inata muškarcima prema njihovom mišljenju o očigledno prvenstveno fizičkom izgledu žena, dokaz da smo im ravnopravne? 
Ne. 
Mislim da su muškarci jako dobro shvatili šta žene žele ali same žene na trenutak kao da nisu.
Ok, stoljeća neravnopravnosti su iza nas ali za to nisu krivi ovi muškarci danas koji takav način ponašanja ne promoviraju niti ove žene koje danas jasno i glasno kažu šta misle i bore se za to. A protiv čega se onda borimo? Da...razumijemo se, nije ovo još idilično vrijeme čak ni kod nas, ali šta dobijamo nedepiliranjem pazuha? (Daa, shvatili ste, ja volim izdepilirane pazuhe. To je moj odabir!) Možemo li se i danas hvaliti tek simboličnim ili gestama sa prenesenim značenjem i da nam je to dovoljno ili bi danas ipak trebalo da se bavimo konkretnim djelima i uviđamo na račun njih promjenu svijesti i ponašanja, promjenu u društvu na bolje po piitanju istog? 
Naravno da ću podržati simboličnu gestu nedepiliranja kao poruku o jednakosti spolova ali ako će ta gesta i ostati samo gesta, i za sobom ne povlači ozbiljne promjene u ponašanju i svijesti muškaraca i žena, džaba sve!
Neki drugi put ću o toj ravnopravnosti, danas ću se zadržati na pojmu koji izlazi iz toga a to je 'jaka žena'. 
Znate tko je za mene jaka žena? To je ona žena koja se svaki dan iznova nosi sa svojim životom najbolje što zna. I trudi se i bori se, i pada i diže se, ali ide dalje. Isto kao i muškarac. Dapače! 
To je ona žena koja se ne boji biti nasmijana i dotjerana, uplakana i nenašminkana. Isto kao i muškarac.
To je ona žena koja se zna smijati unatoč tome što joj je pukla najlonka taman što je izašla van sa prijateljima. Da kažem, isto kao i muškarac? (smijeh)
To je ona žena koja hrani svoju djecu sa kruhom i paštetom jer nema ništa drugo ali ih osmijehom probudi i uspava i sutra opet ispočetka pričajući im priču o boljem životu, onome koji mogu imati (i pripremajući ga za njega).
To su one žene koje drame i ne drame oko frizure.
To su one žene koje muškarac mora spašavati od veeelikog pauka i nositi im vrećice iz dućana.
To su one žene koje voze traktore i kamione.
To su one žene koje sanjaju princa na bijelom konju.
To su one žene koje 'sanjaju konja'...
...Hoću reći...sve su žene jake.
I depilirane i neizdepilirane. 
I našminkane i nenašminkane. 
I one koje spas traže i one koje ga daju. 
I one koje imaju muža i one koje žive solo ( i one koje žive sa ženom i one koje vole žene). 
I majke i one koje to nisu. 
Jaka žena je ona koja se nije lišila onoga što ona jeste.

Da biste bile jake ne morate biti neprivlačne niti privlačne po ičijim pravilima.

Ne morate tegliti težak teret same. 
Ne morate mrziti druge. 
Ne morate biti sami na svijetu i dokazivati da možete voziti bager. 
I ne, ne morate sebe lišiti nježnoga niti lijepoga u životu. 
Oooo neeee, dapače! 
Biti jaka znači biti svoja i onda kad se to nekome sviđa i kad se to nekome ne sviđa. 
Biti jaka znači živjeti svoj život punim plućima zbog svega i usprkos svemu.
Biti jaka znači biti svjesna sebe i svojih izbora. 
Biti jaka znači slijediti svoj put. 
Biti jaka znači snositi odgovornost za sebe i svoj život. 
Biti jaka znači raspolagati najbolje što znaš i umiješ, sa onim što imaš. 
Biti jaka znači ne bojati se ljubavi i osjećaja. 
   Na koncu, biti jaka znači biti svoja. I to ne samo u nekoj dobroj reklami za neki super proizvod na tv-u već u nečem puno boljem. U svom životu! 
Biti jaka znači voljeti sebe i svoj život i izvući iz njega najbolje što možeš! I sa kime? Pa muškarcima. Sličniji smo mi, nego što to na prvu izgleda. Jer svi smo mi samo ljudi...

             
    **Volite se, ljubite se...voli vas vaša Brigita! 

Kako da mlad zna ono što ni stariji ne zna?

(Odlomak iz skore knjige, 2104. MLADI I LJUBAV)

Znate li da svaki čovjek prolazi kroz svoje životne krize? Znate li da svaki ama baš svaki čovjek ima potrebu za samo jednom stvari-LJUBAVI. Eh, ta ljubav. A šta je zapravo ljubav? Šta je ta sila koja čovjeka uvijek vuče na bolje? Gdje se skriva, kako je pronaći? Pitanja su koja muče mnoge. Nekada je lakše riješiti složenu jednadžbu nego naći odgovor na ovo pitanje. I kako to kad si mlad? Kad svi oko tebe imaju neka očekivanja a ti još sam sebe upoznaješ? Kako se nositi sa nečim u svojim mladim godinama kad na tom ispitu padaju i mnogo stariji od tebe? I je li onda čudno kad ti mlad, koji još rješavaš te iste jednadžbe u školi, zaplačeš, potrčiš, izgubiš zbog neke ljubavne veze a oni stariji stričeki te mrko gledaju, roditelji razočarani...svi od tebe očekuju da si velik.
A ti veliki, baš ti veliki uopće ne znaju s ljubavlju. Em se stalno nešto svađaju, em okreću glavu jedno od drugog, em ne spavaju u istom krevetu a u braku su. I kako ti onda možeš biti bolji i pametniji od njih?! Pa ne možeš. Ali jesi, jer to shvaćaš.
Oni kao da se ne sjećaju da su imali te iste muke i probleme kad su bili mladi i još gore, vidi kako se ponašaju kao odrasli. I kako da ti sad znaš i umiješ bolje od njih?

(...)

Ljubi Vas Vaša Brigita!

ODGOJ NAS ODREĐUJE U POČETKU, KASNIJE JE SVE STVAR SAMOODGOJA

(Odlomak iz knjige, iz 2014., Vaša Brigita)

Odgoj koji smo 'imali' kao djeca mnogo nas određuje kao odrasle osobe. Stavovi naših roditelja su jako bitna stavka onoga što nas sutra određuje kao odrasle ljude.

Gledajući njih, mi smo kao djeca upijali kako njihova mišljenja tako i njihove obrasce ponašanja u određenim situacijama, a onda ih i sami oponašali ili ne. 
Točka bitna za odrastanje je ona točka našeg života u kojoj ono što smo naučili ili vidjeli kao djeca, stavljamo na moralnu vagu spram onoga što mi sami u sebi osjećamo, mislimo ili doživimo mimo roditeljskoga doma I ONDA ONO ŠTO MI ODLUČIMO BITI zbog i unatoč svemu tome. VLASTITI IZBOR.



Ljubi Vas Vaša Brigita!

Brak i ponašanje za po kući

(Članak o odnosima, odlomak iz knjige iz 2015./2016.god)


  Koliko li ste često samo čuli kako se za manjak strasti u braku pa čak i raspad braka okrivljuje 'odjeća za po kući'? Pitam se samo, da li brakovi zaista pucaju zbog te bezvezne odjeće ili zbog 'ponašanja za po kući'?
Naravno da je odgovor jasan.

  Držati do sebe je nešto što se mora. Brinuti o sebi i svom zdravlju, prehrani, izgledu sastavni je dio života i svakodnevnice svakog nazovimo, modernog muškarca i moderne žene. 
Međutim, ma koliko samosvijest pojedinca rasla, brak kao zajednica (zajedništvo) je i dalje vruća tema. Tema o kojoj raspravljaju svi portali, časopisi, tema o kojoj se aktivno priča na kavi s prijateljima...
Brak i ono neizbježno pitanje-kako ga sačuvati i kako sačuvati strast u njemu kao s početka priče? 
  Brak kao i sve u životu ima svoj prirodni tijek. A svaki tijek ima svoje uzlazne i silazne putanje, te vrhunce, kako u 'uzlazu' tako i u 'silazu'.
Tako je i s (ljubavnim) odnosima. Međutim, LJUDI VOLE I ŽELE DA SU NJIHOVI PARTNERSKI ODNOSI SAVRŠENI I ZATO TEŽE PRIHVAĆAJU PROMJENE UNUTAR NJIH, makar one bila prirodna pojava, a KOJE NISU ODRAZ EKSTAZE I USHIĆENJA KAO NA POČETKU VEZE (jer se smatra da je početak najslađi i najlepršaviji dio svakog ljubavnog odnosa). pa se pitaju kako sačuvati zaljubljenost, kako sačuvati ljubav, kako sačuvati strast...a kao da ne znaju da se ne može sačuvati ono što se ne njeguje. 

  PROBLEM U MNOGIM ODNOSIMA POČINJE ONOG TRENUTKA KADA SE PARTNER POČINJE PODRAZUMIJEVATI, kada se počne podrazumijevati partnerova ljubav, partnerovo prisustvo, dobra djela, ponašanje i sve ono što od partnera dolazi. 
Kako u svemu, tako i ovdje -kad čovjek počne nešto jako vrijedno u svom životu podrazumijevati i kad se samim tim počne manje truditi oko toga i posvećivati tome pažnju, tog trena to počinje i gubiti. 

Normalno je da čovjek ima u životu bolje i lošije trenutke, te da osim ljubavnog odnosa ima još puno 'odnosa'u svom životu i stvari kojima se bavi, i sasvim je normalno da ne može uvijek biti najbolja verzija sebe u njemu, kao što ne može svaki dan sa jednakom strašću biti posvećen tome. 
To se od partnera (niti jednoga) ne bi ni trebalo očekivati. 
Međutim, kada se čovjek previše 'opusti' u tom odnosu, tada taj odnos trpi, htjeli mi to ili ne. 

LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.
To sjeme traži ljubav i nježnost, pažnju i brigu, da bi iz njega izrasla 'biljka', a onda o čovjekovoj brizi oko nje, zavisi kakva će biljka biti, i na koncu, koliko će cvjetova i plodova davati. 
I ljubav, kao i prava biljka, može preživjeti neko vrijeme bez sunca, vode i njege, ali ne dugo.
Nisu ni sve biljke iste. Neke mogu duže a neke kraće preživjeti takva razdoblja, a da to ne ostavi ili ostavi, štetne posljedice na njih.
Tako je i sa ljubavi-neke mogu preživjeti kraće, a neke duže periode nebrige jednog ili oba partnera o njoj, ali na koncu, ne predugo.
Za zdravu biljku neophodni su dobri uvjeti i redovita njega. pogotovo u samom začetku i u kritičnim fazama njenog rasta i razvoja. 
Isto je i sa ljubavi. Postoje periodi u kojima se partneri više brinu o svom odnosu,  periodi u kojima su mu više posvećeni i isto tako oni periodi kad su ljubav i odnos jaki i izdrže i one periode u kojima su partneri posvećeni nečemu drugome. Ali najbitnije je znati da periodi 'nebrige' ne mogu i ne smiju dugo trajati ako partneri žele da taj odnos potraje i uspije.

To traži dosta vremena i truda i nekada ljudi nit mogu niti žele ulagati toliko sebe u sve to, pa dolazi do prekida čak i dobrih odnosa, a za to su poslije ljudi skloni tražiti krivnju u svemu i svačemu sa strane. U stanju su pronalaziti tisuću izgovora i objašnjenja, međutim, činjenica je da se mnogi brakovi raspadnu upravo zato što partneri ne brinu dovoljno dobro jedno o drugome, što ne posvećuju dovoljno pažnje jedno drugome i kvaliteti njihovog odnosa i što međusobno poštovanje nestane negdje putem. POŠTOVANJE I OSVAJANJE VEĆ OSVOJENOG.

Nije uvijek bitna količina vremena posvećena tom odnosu, koliko kvaliteta tog vremena.
A kad se to vrijeme počne podrazumijevati kao i prisustvo partnera u njemu, počinju problemi, Počinje međusobno otuđivanje i okrivljavanje. 


Pažnja koju si partneri međusobno posvećuju je nezaobilazna i jako bitna.
Međutim, često se pažnja i najbolje od sebe partneru pokazuje dok ga se osvaja a kasnije kad je osvajanje 'obavljeno', ljudi se opuste, prepuste i zapuste, kako sebe tako i njihov ljubavni odnos. I tu je greška. 

Dobro je da partneri znaju u svakoj fazi svoga braka uživati kako u njemu tako i jedno u drugom. NIKAKO SE NE PREPUSTITI SVAKODNEVNICI DO TE MJERE DA SVE DRUGO U NJOJ POSTANE BITNIJE OD TOG ODNOSA!

Kada se prestane davati dobro i najbolje od sebe u taj odnos, tada taj odnos prestane to dobro i najbolje uzvraćati njegovim partnerima.

-Ma koliki klišej bio, nikada se ne smije prestati biti dobar prema svom partneru.
-Treba osluškivati njegove potrebe i osjećaje (partnerove, bilo ženske bilo muške, partner se odnosi na oba spola!) 
-Razgovarati otvoreno jedno s drugim, o životu mimo odnosa (o ostalim segmentima života oba partnera) ali ponajviše uvijek i UVIJEK OD SVOG BRAKA STVARATI I NJEGOVATI OAZU MIRA, SIGURNOSTI I SREĆE.
Jer brak (zajednički život) treba biti 'mjesto' na kojem i u kojem se oba partnera dobro i sigurno osjećaju bez obzira na sve što im se događa u životu. Jedno drugome trebaju uvijek davati najbolje od sebe.

Greške nastaju kada se partneru daje najgore od sebe. kada se smatra da partner to neće zamjeriti i da je on tu da se pred njim onaj drugi može ogoliti na nagore.

Brak nikako nije mjesto gdje treba glumiti. Nee! Dapače! Brak je mjesto gdje čovjek treba moći uvijek iskreno reći i pokazati šta osjeća, ali to nikako ne znači uvijek pokazivati najgore od sebe. 
Nažalost, neki ljudi su naučeni da se doma mogu ponašati najgore i da im nitko to neće zamjeriti a i ako im zamjeri da će im i oprostiti. To su naučeni obrasci ponašanja iz djetinjstva kad se dijete uči ponašati i pred svojim roditeljima može raditi greške jer roditelj sve oprašta ili kasnije kad oponaša svoje roditelje u njihovom braku.
Bilo kako bilo, u odrasloj dobi čovjek treba znati razliku između svojih roditelja i svog partnera. Partner nije roditelj. Isto tako mora znati da je njegova uloga u njegovom braku sasvim drugačija od uloge koju je imao u svojoj prvoj obitelji iz koje je izašao, onoj sa svojim roditeljima.
Partner je isključivo čovjekovom srcu bliska osoba s kojom se svjesno odabire ulazak u brak (ili zajednički život) i u njemu pokušavajući i dajući sve od sebe da taj život bude lijep i kao takav spokojno polazište svih ostalih njihovih puteva a u isto vrijeme, mjesto obostrane odgovornosti jednoga partnera prema drugome i truda da su oboje sretni.

Brak nije nešto što se obavi i onda se živi život sa strane. Ne. Zato mnogi brakovi pucaju.
Nekada ljudi možda jesu i ostajali u takvim brakovima bez ljubavi, nježnosti i pažnje ali danas na svu sreću sve manje.
Danas čovjek cijeni sebe i život koji ima a samim tim i sve što u svom životu stvori pa tako i brak. Život je svima 'postao' prekratak za trpiti loše pa i davati loše. Zato je dobro imati u vidu, da se jednom sklopljen brak ne podrazumijeva niti će sam po sebi opstati 'do kraja' života. Naprotiv. Trajat će do kraja svog života odnosno života odnosa, nakon kojeg partneri izlaze iz njega i svaki za sebe započinju novi.

Ako se ljudi vole i stalo im je jedno do drugoga i do tog odnosa (braka) onda je bitno zapamtiti da je odnos dar i da ga treba njegovati kao biljku s početka priče.

Na koncu, čovjek se nekada 'zaboravi' pa odjeću za izlaske zamjeni neformalnim udobnim primjercima odjeće u kojima se doma dobro osjeća. To je normalno. To je život. Jer čovjek koji drži do sebe i do odnosa. neće zaboraviti i na one trenutke posebnog sređivanja za partnera niti osvajanje istog. 
MEĐUTIM, GORE OD TE BEZVEZNE ODJEĆE 'ZA PO KUĆI' JE AKO SE U SVAKODNEVNICU UVUČE 'PONAŠANJE ZA PO KUĆI' KOJIM SE PARTNERA ZAPOSTAVLJA, ZANEMARUJE I ZLOSTAVLJA.

Ako nekoga puno volite i želite ga u svom životu kao i ta osoba vas, onda je normalno da se prema njoj ponašate lijepo i ona prema vama. 

Kad vam je do nečega stalo, prema tome se ponašate najbolje što znate i umijete. Oko toga se trudite i u tome uživate. I to ne zaboravljate niti jednog dana vašeg života i života vašeg odnosa. Jer sve i da nestane ljubav, obostrano poštovanje ne smije.
Ljubav se njeguje i čuva dobrim i lijepim gestama.
NIŠTA DOBRO SE NIJE SAČUVALO LOŠIM, KAKO PONAŠANJEM, TAKO NI TRETIRANJEM, VEĆ SAMO DOBRIM. Ma šta dobrim, najboljim! 
Koliko vam je do nečega stalo, toliko dobra od sebe dajete, jer dobro se dobrim čuva, pa tako i ljubav koja je najveće dobro. I to ne treba nikada, ali nikada zaboraviti.

Zato je važno za zapamtiti da kada se 'ponašanje za po kući' izjednači sa 'odjećom za po kući' tada nastaju problemi u braku.
Bezveznu odjeću brak može preživjeti, ali najgore čovjekove osobine u istoj količini - NE.
'Moći biti ono što čovjek jeste' u braku nikako, ali nikako nije isključivo i isključivo ekskluzivno pokazivanje najgore verzije sebe, partneru. 
Ako partneru stalno pokazujete najgore od sebe, otjerat ćete ga od sebe. Isto tako ne trebate niti trpiti nečije loše ponašanje. 
To najgore (pod velikim navodnicima) u svakom čovjeku, čovjeku služi kao nešto na čemu treba raditi na sebi da bi bio bolja osoba. a ne kao nešto čime treba 'mučiti' ni sebe ni druge.
Ljubav zaslužuje najbolje od nas,  jer samo tako i ono ne baš tako divno, postaje bolje. 
Ljubav isto tako sve mijenja na bolje, ali svjesnim radom i angažmanom na istom. 

Ako prema svima postupamo lijepo i ljubazno, za očekivati je da smo prema voljenim osobama u našem životu najbolji. Isplati se to vjerujte mi, šta god imali na sebi od odjeće! 

Ljubi Vas Vaša Brigita

Sve što ste bili

(Odlomak iz knjige, Vaša Brigita)



Sve što ste bili, postaje 'nebitno' onoga trenutka, kada shvatite što želite biti. 
Ono što sada jeste je sjecište onoga što ste bili i što ćete biti. 
Ovaj trenutak Vam daje moć da mijenjate budućnost na račun svega onoga što vam je bila prošlost.
Čovjek ima mogućnost mijenjati budućnost na račun prošlosti, a na račun sadašnjosti može mijenjati svoj pogled na prošlost koja je iza njega.

Jessica i njen novi početak (DOBRE VEZE, LOŠE VEZE, SRETNI SVRŠECI)



(Odlomak iz knjige, Jessica i njen novi početak nakon razvoda, Vaša Brigita)


(Bilo da ste muško, bilo da ste žensko, sve ovo vrijedi i primjenjivo je za oba spola!)
Dio sa službene fb stranice 'Putem Sunca'

''Odlomak iz knjige 'Jessica i njen novi početak' nakon razvoda, primjenjiv na oba spola.
Naša Brigita je već svima Vama poznata i kao edukativno terapeutski pisac sa psihonanalizom u podlozi, koje predočava kroz elemente psihodrame (ili drugih bliskih svima, odnosno ciljanoj skupini ljudi ponaosob, terapeutskih primjera) te doslovno kroz žanr koji odgovara opisu nekog trenutka u čovjekovom životu, prijelomnih faza u njemu do onih svakodnevnih, čovjeku pomaže da se suoči sa samim sobom na zabavniji način ali jednako učinkovit čak i učinkovitiji kod mnogih od onih klasičnih 'strožih' pristupa (naravno odabir metoda ovisi od osobe do osobe), i kvalitetno i dugoročno kvalitetno, nauči nositi sa svim životnim izazovima.
Na taj način se svatko nalazi u onome što njemu spontano odgovara te na isti uči, iscjeljuje i nastavlja dalje sa većom kvalitetom svog života, te dakako ljubavi prema sebi, ljubavi prema drugima i drugih prema njemu.
Knjigu i u tiskanom (štampanom) obliku i na engleskom, i na našem jeziku možete naći na već poznatim adresama.








'Statistike kažu, da je veći broj žena u odnosu na muškarce, ulaskom u brak zanemario svoju karijeru, posao, želje i ambicije.



Partneri su na početku odnosa skloni zanemarivanju 'stvarnosti' i željom za potpunim prepuštanjem jedno drugom, što nije nimalo loše niti pogrešno, ali rezultat toga za osobe sa visokim odnosno za osobe sa niskim samopouzdanjem u startu sa potencijalno istim situacijama kroz taj odnos, 'rezultat' može biti različit.












Osobe koje imaju visoko samopouzdanje i dobru sliku o sebi i ne traže u partneru 'spasitelja, roditelja, dijete', rjeđe upadaju u scenarije zanemarivanja sebe. Dapače!


Kad imate dobro mišljenje o sebi, kad radite na sebi i kad u ljubavnom partneru upravo gledate to -partnera, onda ćete imati i zdraviji odnos prema sebi u toj vezi, svom životu, ali i njemu. 
Čovjek nije stroj i ne može niti treba sve raditi po nekim pravilima.

Čovjek da bi uživao mora se znati moći opustiti i prepustiti užitku, a ljubav je upravo to -uživanje (LJUBAV ne poistovjećeno sa bilo kojim odnosom!). Međutim, osobe sa razvijenom samosvijesti jako dobro znaju izbalansirati uživanje sa partnerom i sa samim sobom i onime što im život pruža i na koncu, s onim što im je život bio i jeste i 'mimo' te veze.


Bilo da se radi o vezi, zajedničkom životu ili nečem trećem, takve osobe znaju i to jako dobro primjenjuju u praksi, DA JE TA VEZA SAMO DIO NJIHOVOG ŽIVOTA. 
Ma koliko zvučalo sterilno ili strogo, to zaista jeste tako. JER 'MI' U VEZI ČINE DVA 'JA'.








Samosvjesne osobe jako dobro znaju da u svom životu imaju jako puno ULOGA koje ispunjavanju. One znaju da su prvo nečija djeca, sestre, braća, unuci, drugari, prijatelji, kolege, suradnici, poznanici pa tako i djevojke, momci, supruge, supruzi, svekrve, svekri, punice, punci (tašti), bake, djede...



Čovjek kroz svoj život ispunjava brojne uloge u odnosu s ljudima u njegovom životu, ali ponajprije zna da osim tih uloga on postoji na još jednoj, ako ne i najvažnijoj razini svoga postojanja, a to je ono što je on i tko je on sam po sebi, u svojoj nutrini.


Tek kad spozna da osim uloga prema drugima i slike o sebi u tim odnosima, postoji i SAMOSHVAĆANJE SEBE KAO ŽIVOG BIĆA, tada je uistinu svjestan i svega ovoga. 
Čovjek zna da gledanje i doživljavanje sebe kao nečijeg partnera i ostvarivanje sebe kroz ljubavni partnerski odnos bitno ali da je samo jedan dio njegovoj cjelokupnog ostvarivanja i funkcioniranja iako se ljubav i osjećanja prožimaju i djeluju na sve njegove 'djelove i slojeve'.


On zna da ma koliko volio i bio voljen unutar toga ljubavnog odnosa (sa partnerom), i sve ostalo mimo toga 'mora' njegovati, jer je i sve to ostalo, važan dio kako njegovog života, tako i njega samoga.



Ljubav ima upravo tu moć da dopire do same čovjekove srži i da na nju snažno djeluje (jer i jeste njegova srž ali čovjek ipak funkcionira sa mišljenjem da je u njegovoj srži nešto drugo, tako da LJUBAV spaja sebe sa srži ili prodire kroz sve ono štoje na površini odvaja od nje u nutrini!).




Ljubav kao ništa drugo, čovjeka mijenja iz korijena i uči ga svemu onome što on još ne zna i što mora kroz svoj život naučiti. Jeste pomalo filozofski, ali taj segment je dio svakog osvještenog razmišljanja.









Ljubav čovjeka zaista cijeloga prožima i nekada baš ta ljubav kad mu kako bi se u narodu reklo, 'poljulja tlo pod nogama' i 'izuje ga iz cipela' čovjeka nauči svemu što treba znati PONAJPRIJE O SEBI.


Čovjek u ljubavi i kroz ljubav, pogotovo partnersku, spoznaje svoje slabe točke, svoje 'mračne kutove', svoje granice. Čovjek sam sebi razotkriva svoje stavove i uvjerenja i sve ono što možda o sebi nije ni mislio da zna.



Zato ću odmah reći i prije zaključka i odgovora na 'kako dalje nakon prekida jednog ljubavnog odnosa' da imate na pameti, da iako vam je neki odnos možda nanio puno bola ili je za vas bio ružno i grubo iskustvo na višem nivou shvaćanja i prihvaćanja, trebate znati da je to u nečemu bilo dobro za vas. Ne nečije loše ponašanje prema Vama, niti obrnuto, (iako je nažalost, sve to dio života), već lekcije koje ste svladali i pouke koje ste iz toga ponijeli sa sobom.


Ako ćete objektivno sagledati, svaka veza, svaki odnos nas uči nečemu, samo što ljudi to više ili manje osvijeste.



Neki ljudi su toga svjesni više, neki manje, a za neke ćete pomisliti da su gotovo pa nesvjesni. Međutim, SVATKO UČI LEKCIJE ONAKO KAKO IH MOŽE SVLADATI I KAD IH MOŽE SVLADATI.


Pa tako, umjesto da mislite da vam je neka veza (čak i da jeste), 'uništila život', pokušajte pogledati šta ste Vi iz nje naučili. ZA VAŠE DOBRO.
Nažalost, upravo ljudi koji su jako dobri prema drugima, prolaze najteže lekcije bola i patnje u partnerskim odnosima ne bi li upravo NAUČILI NAJBITNIJE - VOLJETI SEBE.




Ne, to nije pravilo ali nešto Vas u životu ako ne volite sebe dovoljno (narodski rečeno, ako ne 'brinete' o sebi), ovako ili onako nauči to; natjera Vas da se otkrijete, prihvatite i zavolite. A rezultat toga onda jeste bolji i kvalitetniji život.



Znam da će se u ovome prepoznati dosta Vas, i jako mi je žao zbog toga, jer nitko ustvari ne bi na bolan način trebao naučiti voljeti i cijeniti sebe. Međutim, ako se Vi ne volite, nitko Vas neće voljeti umjesto i za Vas, jer sve i da Vas voli, Vi ćete u tome tražiti mane i odgovore kojima ćete izazvati da Vas netko 'voli na manje lijep način'. 
Odnosno, najbitnije, morate voljeti i sami sebe bez obzira na sve i na druge!


Jako je važno da se volite, cijenite i prihvaćate, i onda ćete sasvim prirodno birati i ulaziti u one veze koje su za Vas dobre.


Neki će reći da su sve veze za nas dobre jer 'sami biramo željena iskustva', međutim to je uistinu diskutabilno i ovaj put mislim na zaista dobre veze koje će iz Vas izvlačiti najbolje kao i iz Vašeg partnera i u kojima ćete kroz međusobno uvažavanje i razumijevanje jedno drugog, oboje doživljavati najljepše trenutke svoga života.
Jer zapamtite -LJUBAV je sama po sebi predivna i prekrasna.
Ljubav ne boli, to su gluposti. Boli njezin nedostatak ili osjećaj njezinog nedostataka. Boli zanemarivanje, boli nepoštivanje, bole hladnoća i gorčina.
Boli sve ono što nije i ne vodi ka ljubavi.



Boli sve ono što u svojim obrisima ne pokazuje ljubav. Ali upravo to vas treba nagnati da se okrenete ljubavi.






Ljudi misle da to znači -drugu osobu, bolju, ljepšu, pametniju, bogatiju.



Nee... Okrenuti se ljubavi znači pronaći ljubav u sebi (i oko sebe).


Kad spoznate da ste divni, da ste vrijedni ljubavi, da ju zaslužujete kao vaše prirodno stanje (da se razumijemo prirodno a ne kao zasluženo (raznim radnjama!)), e tada ćete ljubav prvo u sebi (i prema sebi) osvijestiti i živjeti.
To ne znači da ćete biti lišeni osjećaja bola, tuge, bijesa, niti neugodnih situacija u životu. Ne, jer sve to je sastavni dio života. To znači da ćete kroz ljubav i blagost prema sebi to prolaziti.



Ako volite sebe nećete si priuštiti loše ponašanje prema sebi.
A šta to znači? To znači da ako Vi volite sebe, onda u Vašem ponašanju se to jasno vidi i u tome ma koliko netko i pokušao da Vas 'slomi', to neće moći jer Vi niste plodno tlo za to i Vi ćete privući partnera koji će vas voljeti 'kako treba' (bilo da ste muško bilo da ste žensko, sve ovo vrijedi za oba spola!).



Znači, ako volite i prihvaćate sebe, Vi se prema sebi dobro ponašate. Vi znate reći 'DA' i 'NE'. I vi ćete sebi priušćivati isto tako ljude koji vole sebe. A osobe koje vole sebe vole i druge.
Odmah Vam je pala na pamet sebičnost, zar ne? Ali odmah da Vam kažem da to nema veze s tom sebičnošću.



Ljudi koji vole sebe i svoj život ne posežu za lošim ponašanjem prema drugima. Oni prije svega žele lijep život sebi samima i takav si život grade, pa u njega privlače osobe slične sebi.






Šta osoba koja na to ne gleda tako, na dugo može u Vašoj blizini? -Ništa.



O toj temi ću Više u drugoj knjizi. Sad ćemo se držati poveznice između ljubavi prema sebi i ljubavi u partnerskim odnosima.




Onako kako volite sebe, tako Vas vole i najbliži ili oni 'bliski u prolazu'.




Ta spoznaja i njezino življenje traži dosta rada na sebi.



Spoznati i živjeti to, spoj je trenutka i vremena, upornosti i ne odustajanja i imanja ljubavi kao krajnjeg ishoda sebi za cilj. Ljubavi u svom pravom obliku.



Sada ću Vam napisati (staviti poveznicu na link) meditaciju s inspirativnim i blagodatnim riječima 'Ti jesi dovoljno dobar' ili već diljem svijeta prihvaćenu kao Odu sebi, koju sam odavno napisala a koja će Vas još jednom podsjetiti na to šta je Ljubav.




...



Razumijete? Ovo Vam može biti i meditacija (imate je i u video obliku) kojom ćete se podsjetiti tko ste i koliko ste divni i posebni kad Vam je teško.



Život jeste bajka ako u svemu vidite dobro.

Život je prestrašan ako u svemu vidite loše. 
Život je komedija ako se smijete onome što se događa, i život je tragedija ako tugujete zbog istog.









Sve je stvar Vašeg pogleda na stvari i događaje. 

Ne oblikuju nas tuđa djela, već naša reakcija (pogled) na njih!
                                    (Iz knjige 'Mudrost Ljubavi i Mudrost Života', Brigita Čolić)



Znači, ma šta god netko uradio, Vaše mišljenje i Vaša osjećanja prema tome će odrediti i Vaš stav prema tome. 

Da, postoje jako dobri ljudi ili ljudi koji iz sebe izvlače i daju najbolje od sebe. Ljudi kojima je dobro kao osobina na visokoj razini i na toj razini oni žive i odnose se prema drugima. Međutim da, tim ljudima se često znaju desiti jako teške životne situacije.


I upravo ti isti, dobri ljudi, često na kraju spoznajnog puta i procesa te i tih situacija shvate da su oni uvelike doprinijeli tome (ne da su krivi! već odgovorni) jer su nečijem lošem ponašanju dali zeleno svjetlo i sebe postavili kao plodno tlo za to. Iz kojeg razloga? Najčešće jer su učeni dobru i tome kako voljeti druge i da je to ispravno, pošteno i pravilno, ali nisu učeni i naučeni, kako voljeti sebe i biti dobri prema sebi.


To nisu samo ljudi koji u svima vide dobro nego su to često i oni ljudi koji misle da je to jedini ispravan način življenja -biti dobar prema svima bez obzira na to kakvi su drugi prema njima.
To su ljudi koji su naučeni vjerovati da je trpjeti loše dobro, poželjno, opravdano i nagrađivano, i ne samo to -neki od njih misle da će postati loše osobe ako se prestanu tako ponašati i da će za to 'biti kažnjeni'.

Puno je razloga zašto dobri ljudi ( a SVI SU LJUDI DOBRI U SVOJOJ BITI, SAMO NEKI DOBRO OSVIJESTE VIŠE PA ONO PREVLADA U NJIHOVOM KARAKTERU I NAČINU FUNKCIONIRANJA ČAK I NAGONSKI!,

A NEKI VIŠE OSVIJESTE 'LOŠE' PA NA TAJ NAČIN FUNKCIONIRAJU ALI ZAJEDNIČKO IM JE DA I JEDNI I DRUGI TEŽE USTVARI LJUBAVI.)


Dobri ljudi često nose u životu najveći teret, međutim jako često je među uzrokom i manjak ljubavi prema sebi i želja da ljubav od drugih zasluže dobrim ponašanjem, svjesno ili nesvjesno.

Ako čovjek voli sebe kako će onda dopustiti da bude u vezi ili okolini koja se loše ponaša prema njemu? To jedno s drugim ne ide. Čovjek koji voli sebe odašilje jednaku potrebu za takvom ljubavi od drugih i prema drugima. Ali, bez daljnjeg da se u tome može naći.



Kad čovjek osvijesti svoje pravo da mu u životu treba biti dobro, da je divan i da ima pravo reći 'da' ili 'ne', pravo da se voli i da u tome nema ničega lošega, onda će na sebe gledati drukčije. I ne samo na sebe, već i svoje ljubavne (i druge) odnose.


Tek tada će znati da loše ponašanje drugih ne mora trpjeti i prestati ga trpjeti.


Tek tada će ili promijeniti ako se nešto može na bolje skupa sa partnerom (a za to je nužno obostrano shvaćanje problematike i želja za promjenom, te rad na tome!) u tom odnosu ili će izaći iz toga i s tim 'kažnjavanjem sebe' završiti za sva vremena bez potrebe za osvetom niti mijenjanjem na silu onoga tko mu je loše činio jer u isto vrijeme zna da taj netko sam mora proći svoj samospoznajni proces.



Kada čovjek istinski voli sebe, on takav život i vodi i bira ljude koji se tako ponašaju prema njemu. Na svjesnoj i nesvjesnoj razini to se u životu posloži.

I zato, ako i jeste bili žrtva lošeg odnosa, zapamtite-izvucite pouku i odgovorite si na pitanja (uz pomoć drugih ili ne, Vi najbolje znate) -kako sam zaboravio/la voljeti sebe? Zašto?



Radite na tome. Radite na sebi. Jer će Vam se to isplatiti i ujedno će vam omogućiti dobar i kvalitetan život.



Znači, prošlost ne možete promijeniti ali možete promijeniti pogled na ono što se u njoj desilo. Promijenite pogled na tu lošu vezu, osobu, ljude. Izvucite iz toga pouku dobru za sebe i nastavite dalje. 



Pouka 'kriv sam, drugi su krivi' opet je nedostatak ljubavi.


PRESTANITE KRIVITI SEBE.


PRESTANITE KRIVITI DRUGE.


Svi rade ono što znaju vjerovat ćemo, najbolje što znaju u datom trenutku.
OPROSTITI I OTPUSTITI NEŠTO KAKO SEBI TAKO I DRUGIMA, ZNAČI OSLOBODITI SE.


BITI SLOBODAN. SLOBODNO IĆI DALJE.


DOKLE GOD SE KRIVITE ILI KRIVITE NEKOGA, ŽIVITE ZATOČENI U TOME.





GORE OD TRAUME KOJA SE ODIGRALA JE NASTAVITI ŽIVJETI U NJOJ I KAD JE ZAVRŠILA. Oslobodite se toga.

Znači, radite na sebi.



Ako kažete da Vam je netko uništio život to znači da ste nekome dali moć a kako netko može imati veću moć nad Vašim životom od Vas? Radije promijenite pogled i stav na to i više nemojte na sebe gledati kao na nemoćnu žrtvu već gledajte na sebe kao na moćnu osobu koja samu sebe danas voli i koju je to bolno iskustvo naučilo da samu sebe istinski zavoli i cijeni onako kako treba, da bi to onda mogli i drugi (netko jedva čeka, vjerujte mi!).




Kad shvatite da Vam to iskustvo zapravo i jeste donijelo snagu i odluku da si više nikada ponovno ne priuštite život bez ljubavi, shvatiti ćete da Vi imate moć nad svojim životom i da upravo gradite bolji život, život s pravom ljubavi. 

Da, postoje strašne stvari koje su ljudi spremni jedni drugima učiniti.


Da, postoje stvari na koje niste mogli utjecati.


Da, postoje ljudi koji su Vas svjesno i namjerno povrijedili. Ali šta sad možete? Želite li ostatak svog divnog života sebe kažnjavati za to, njih? Ili želite napokon, oo napokon, živjeti život kakav zaslužujete? Da, za početak sa svim ranama i ožiljcima na srcu i duši ali Vi to možete iscijeliti.


Vi to i hoćete iscijeliti.


Bitno je da odlučite živjeti život pun ljubavi. Prave istinske ljubavi. I na sve to ćete gledati kao na svoju snagu, a ne kao na rane.


Vjerujte mi, na svijetu, oko Vas, postoje osobe koje nekoga poput Vas žele u svom životu da ljubav s Vama dijele, umnožavaju, žive. I netko od njih je baš za Vas a Vi za njega, obostrano, s ljubavlju.



Šta god da Vam je netko uradio u prošlosti, odnosno Vi sami sebi, u danas Vi imate moć da promijenite svoj sadašnji trenutak i samim tim svoju budućnost -Vi imate moć sebe voljeti.

Vi imate moć sebe iscijeliti. 
Vi imate moć sebe ozdraviti. 
I Vi imate pravo, vaše ljudsko pravo, sebi to priušti. Jer Vi jeste vrijedni dobroga života i prave ljubavi!





I sad pitanje koje mnogi često postave -da li nakon loše veze treba biti sam jedan period pa raditi na sebi ili je bolje biti s nekim drugim (partnerom), pa raditi na sebi?

Nema 'treba', nema univerzalnog 'bolje je'.


Postoji bolje za vas. Postoji vaš izbor. U ostancima, u odlascima, u svemu, Vaš izbor, Vaša odluka.

I svaki izbor je pravi ali onaj koji u sebi ima podlogu-VOLIM, CIJENIM I PRIHVAĆAM SEBE U SVAKOM SVOM STANJU, SITUACIJI, PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I VOLJET ĆU SE I U BUDUĆNOSTI.

Volim i ljubim sebe.



Onog trena kad ste shvatili bit- a to je naučiti voljeti sebe i uvijek to činiti, tad je sasvim svejedno da li ćete to raditi sami ili ćete već biti u vezi. Jer bit je ostvarena. Vi birate ljubav.
Dokle god nekome drugome ne dajete moć da on upravlja Vašim voljenjem sebe do tad je i jedan i drugi izbor pravi.




Ako niste osvijestili bit, onda ćete sami upasti u samoću a možda i s nekim novim u ponovnu putanju ako ne istog, onda sličnog kruga, koji ste već prošli ali niste izvukli pouku.


Znači, morate osvijestiti pouku 'naučenu' iz tog odnosa i raditi na najbitnijem a to je
         -VOLJETI SEBE.




I biti sam i biti s nekim u tom periodu nakon lošeg odnosa, je u redu. Ja osobno vjerujem da Vam život da ono što je za Vas najbolje. Samo slušajte sebe.

Bilo kakav očaj je samo vapaj Vaše duše da sami sebi niste dovoljni i da još nešto izvan Vas tražite da biste bili potpuni, voljeni i sretni (prihvaćeni).











Da se vratimo na početak priče, ljudi koji imaju visoko samopouzdanje, vjeru u sebe i oni koji prije svega vole sebe, oni u vezama znaju održavati balans između potrebe za stapanjem s partnerom i užitkom s njim, i potrebe za svojim potrebama i životom mimo njega, te baš zbog toga rjeđe upadaju u veze, odnose, brakove u kojima izgube svoje ja.



Za razliku od njih, one osobe koje ne vole sebe dovoljno, one koje nemaju baš lijepo mišljenje o sebi i one koje u drugima traže potvrdu svoje vrijednosti, jako često izgube svoje ja i zanemare sebe u svojim vezama. Zar to nije apsurdno -ZANEMARITI SEBE U SVOJOJ VEZI?!



Upravo sve u čovjekovom životu treba njemu biti na dobrobit, a ne na štetu.

S takvim osobama, koje same sebe ne vole dovoljno i pristaju na odnose koji nisu za njihovo dobro, često su osobe koje nailaze na partnere koji kasnije ako ne već u samom startu njima manipuliraju, one koji ih ponižavaju, omalovažavaju i nerijetko zlostavljaju.



Naravno, ne svi, ali statistika govori da je nad osobama nižeg samopouzdanja i onima kojima manjka vjere u sebe i ljubavi prema sebi, češće vršeno iživljavanje i maltretiranje bilo koje vrste.


         . . .

FINANCIJE? 

Financije se blisko vezuju za samostalnost, i na samom početku, naglasila sam kako upravo žene ulaskom u vezu ili brak, zapostave svoju karijeru te se dovedu jako često u inferiorniji položaj spram svog partnera te vremenom izgube svoju samostalnost a vrlo često i dožive uvrede na račun toga. 
Čak i ako ste se mladi udali i ako niste imali svoje prihode, ako živite s partnerom koji Vas voli i podržava, u tom slučaju novac ne mora biti nikakav problem. Međutim, to nije tako, ako se osjećate kao 'rob u toj priči', ako vam to ometa svakodnevnicu, slobodu i narušava samopouzdanje i kvalitetu života, vremenom će sve to ostaviti traga kako na taj odnos ali tako i na vas. Stopa ekonomskog nasilja kod nas, nije zanemariva i uvelike je još uvijek dosta prisutna zbog povijesnih okolnosti u kojima su ljudi kod nas živjeli (o tome više u knjizi ' Balkanske svekrve', Brigita Čolić).


Danas na svu sreću, žene ne samo da imaju pravo na svoje obrazovanje, posao, karijeru, novac i materijalnu sigurnost, one isto tako imaju i više razvijenu svijest o tome koliko im upravo materijalna sigurnost i stabilnost znače kao pojedincima i taj dio svog života ne zanemaruju i ne prepuštaju drugome u ruke, pa čak ni partneru.



A ako ste svjesni svoje vrijednosti i svojih prava, i ostvarujete se onako kako Vas to čini sretnima i zadovoljnima, onda je sasvim jasno da novac nije sredstvo kojim se Vama može manipulirati. Niti je nešto zbog čega ćete se Vi osjećati manje vrijednima.



Takav stav je bitan ne samo za novac već sve aspekte vašeg života.



Ako ste toga svjesni onda ćete vjerojatno i biti sa osobom koja će Vas u tome takve prihvatiti i podržavati jer je i ona takvog mišljenja, A u nekom slučaju, ako ste s osobom s kojom nemate isti pogled na to, svjesni ste da ćete se za svoja prava morati boriti i da možda nećete uspijete da ih ostvarite pored nje.



Zato je jako bitno znati tko ste Vi sami, kakav život živite i želite, te kakva je osoba partner s kojim jeste, jer ćete tako znati i kakav život možete očekivati u toj kombinaciji (naravno, uvijek imajte u vidu ljubav, 'iz ljubavi, kroz ljubavi, prema ljubavi').



Sve je podložno promjenama ali nekad se promjene znaju odvijati na bolan način.

ZNAČI, VOLJETI SEBE ZNAČI I 'BRINUTI' O SVOJOJ MATERIJALNOJ SIGURNOSTI jer o njoj uvelike ovisi kvaliteta života svakog čovjeka. I ma kojeg ste spola, ne dopustiti da ITKO manipulira s Vama ni na toj razini.


BITI SAMOSTALAN i u tom pogledu, ne samo da Vas ne bi zatekla situacija da Vas partner ponižava, ostavi, da umre pa da ostanete bez ičega, već prije svega radi vlastitog osjećaja sebe i svoje snage, sposobnosti, moći, i osjećaja da 'možete kako hoćete'.  
Pravo na tu slobodu, kad volite sebe, ne dajete nikome pod nikakvim izgovorima ponajmanje 'zbog ljubavi', jer ljubav isključuje Vaše loše osjećanje i gubitak samostalnosti i slobode. Dapače!
Ljubav razvija samostalnost i slobodu, ona je ne ograničava!
       




Ipak, i kad razmišljate i o novcima i materijalnoj samostalnosti, jedno imajte na umu što proizilazi iz ovoga a ne poništava isto a to je DA NIJE LOŠE NI KADA JEDAN PARTNER PRIDONOSI A DRUGI 'ŽIVI OD TOGA', JER LJUBAV IPAK NE ČINE NOVCI SAMI PO SEBI, VEĆ ONA TAKVA KAKVA JESTE, A AKO JE PRAVA, SASVIM JE SVEJEDNO TKO ZARAĐUJE I KOLIKO AKO SE I VI I PARTNER DOBRO OSJEĆATE U TOME, I RASTETE SKUPA KROZ TO KROZ LJUBAV KA VAŠOJ LJUBAVI! 





Ljubite se i volite jer ljubav je bit života!'





Ljubi Vas Vaša Brigita!