Naše društvo voli veličanja i spuštanja i to ona radikalna. Iskreno, malo mi bude žao kad vidim da se kod nas svi hvataju samo za ono od čega imaju koristi i to dokle imaju koristi od istog. Kasnije to ismiju, popljuju, ispljuju i odbace kao da nikada valjalo nije i krenu u uzdizanje novog heroja koji će isto tako imati svojih pet minuta slave dok ga društvo ne 'pojede'.
I tako je pari se oduvijek. Danas svetac sutra ruglo. Danas čestit sutra loš. Danas ugledan sutra nepoželjan.
I ne samo to...u našem društvu je porijeklo čukun baba i čukun dida najbitnije. I za izoliranje i za prisvajanje. Ali s jednom razlikom...ako je njihov potomak sad uspješan...e tad je naš i ničiji više! Dok je uspješan.
Naći će mu se gen pripadnosti i povezanosti s nama pa makar genetičari radili dan i noć...pardon, povijesničari...tko god...ali naći će se, tako nam svega!
Jer njegov čukun čukun dida je odavde otiša prije dvjesto godina.
E sad...nikada ali nikada se nitko nije zapitao...a zašto je otišao...trbuhom za kruhom...patio on za domovinom...patila domovina za njim...pardon, nije...ali saživio se sa boli i umra u tudjini jer svoju zemlju nije moga vidjeti i komad nje poljubiti ni pred smrt...
...nije u šoldima sve...eeeee...je l ga itko posjetio kad je bio gladan dok je bio naš i živio tu...dao mu jesti? Je li mu itko ponudio posao dostojan čovjeka i zaradu dostojnu dobroga života? (uopće me ne zanimaju politički razlozi) Je li ga itko u toj novoj domovini posjetio, poslao pismo, pokazao zabrinutost za njega? Ma naravno da ne. To se ni ne očekuje.
Ali se od roba očekuje da robuje a od gospodara da vlada. Ako nećeš, znaš di ti je mjesto. Ma ne u zatvoru hahahaha već dijaspori.
Tad je to cmizdrenje za svojom zemljom imalo smisla...ali danas, kad se možeš za sat dva gotovo 'teleportirati' do te iste, sad je to čak i smiješno a odbijanje odlaska u nešto bolje glupo.
Zaista glupo!
Da, mnogi će reći, ali ostat će na svome makar umra...ma mislim, ja to razumijem, svakome je njegovo najbolje i najdraže ali nekako, mijenjaju se obrasci življenja, razmišljanja i poimanja toga šta je zaista tvoje ako si danas više nego ikad svjestan prolaznosti života i toga da ništa materijalno nećeš ponijeti sa sobom kad budeš umirao ali isto tako znas da je isto neophodno za puno toga u zivotu.
Vrijedi li i danas, kad si za par sati negdi i natrag dobrim prijevoznim sredstvom koje si tamo negdje odande možeš priuštiti, ostati u neimaštini, patiti se i razboljeti za taj isti komad zemlje ili otići tamo negdje gdje ćeš imati za lijepo jesti, piti, obući se, krov nad glavom, auto i sto drugih čudesa koja će ti život učiniti ljepšim? Vrijedi li to danas mladom čovjeku?
Nekad su se i na našem tlu ljudi učili domoljublju. Imalo je to valjda smisla. Ali danas se i ti koji su bili domoljubi ispljunu od društva (na sve strane, sa svih strana) i šta u konačnici imaju osim ptsp-a? Ok, imaju ponos. Imaju orden. Imaju u sebi spoznaju da su radili nešto što su smatrali da je ispravno. Ali danas...danas sve to izgleda malo žalosno i nepotrebno. Uz dužno poštovanje.
Donedavno su se borili da im snajka ne daj Bože ne bude Srpkinja(ili Hrvatica) a danas im se unuci žene sa nekom ženom za čiju vjeru i kulturu nisu znali dok nisu proguglali. I to je cool.
Hoću reći...sve to ima svoje..svako vrijeme nosi svoje...i vremena se mijenjaju. I ljudi drukčije doživljavaju neke stvari. Poretke. Prioritete.
Običnom čovjeku je najvažnije zadržati svoje porijeklo, ponositi se njime svakako ali većina ljudi uz to ipak želi živjeti životom dostojna čovjeka i zato se lakše ili teže opredjeljuje na odlazak. Odlazak u neko bolje sutra. U novi, bolji život. Ali bez Gige i Bobe (kužite zar ne).
Jedino što možda u cijeloj toj priči štekaje je baš odnos tvoje zemlje prema tebi, vama koji se razmišljate i odlazite. Nije ih briga. Nikog ponaosob, ne aludirajući sad na stranke i pojedince...to su neke druge teme, već društvo takvo kakvo je. Stvari jednostavno stoje tako kako stoje bez obzira tko u kome vidio krivca. Konačnica je ista. Razmišljanjem šta i zašto samo gubiš vrime.
Ne tako davno to isto društvo je bilo u stanju umirati tobož za svoje'čisto' a sada to isto svoje raseljavaju i bez starih strahova od različitog daju njihova mjesta drugima.
I to je ok.
Tako i treba biti, ovaj drugi dio.
Ali bez suosjećanja raseljavati ljude koji vole biti tu gdje jesu ali tu ne mogu preživjet...to govori da stvari nisu baš kakve bi trebale biti. Nije to dobro.
Jedno je otići slobodnom voljom bez gorčine. Drugo je otići slobodnom voljom sa gorčinom i tugom.
I nikoga nije briga sad kad bi trebalo biti ali zato te se svi sjete iskopavati iz groba za dvjesto godina da dokažu da je tvoj uspjesni predak ustvari naše gore list i da se mi s tobom ponosimo... hvala ti što nam reklamiraš besplatno turizam pred milijunskim auditorijem.
I mrtav bi ih opsovao ali čemu...
Ljudima ne treba braniti odlazak, niti drugima dolazak, to bi bilo suludo. Ali da ljudima koji žive tu ta ista zemlja ne omogućava već onemogućava dobar život...e to je problem.
Nije važno kojeg si ranga obrazovanja...ali recimo za primjer...završiš jedan šestogodišnji teži fakultet dodaš na to sve što poslije njega dolazi, neplaćeni staž znači još jedno vrijeme nemogućnosti za samostalni život, pa razni poslovi ovakvi i onakvi da bi uhvatio specijalizaciju od još par godina i bio vezan za ustanovu koja ti ju je dala a onda se mučiš odradjujući je sa plaćom koja nije dovoljna da kao zreo čovjek a još mlad odeš naprimjer na Bahame o svom trošku (pardon, o čemu mi to, nije dovoooljnaaa da platiš mjesečnu ratu kredita, režije i pokoju krpicu).
A onda ti dodje neka teta koja je eto završila dva razreda osnovne (bez namjere uvrede ikoga) i kaže kako radi u tamo nekoj zemlji kao njegovateljica i eto, došla je baš tu na svoju obalu na odmor od mjesec dana i jede i pije po najskupljim restoranima i opustoši sve dućane mimo rasprodaja prije povratka...a plaća joj je najmanje tri puta veća od tvoje i ti se sad pitaš ko je tu lud? Ti koji tečno govoriš pet jezika (ma i samo svoj sasvim je dovoljno!), ili ona koja je u dvije godine života vani zaboravila svoj loš maternji i već prošprehala misli sa novim?
I onda se bunite, ka nešto i štrajkate...ma ne da te tete ne bi imale tu plaću niti da biste vi bili cijenjeniji samo zato što ste učili. Neeee. Već zato što ti ne može biti jasno...zašto? Zašto se mi ovdje koji smo tu gdje jesmo moramo patiti a samo par stotina kilometara dalje živi jedna sasvim drugacija, bolja slika društva?
I onda na sve to čuješ kako se naši mediji hvale precima naših čukun baba i čukun dida a nove buduće babe i dide na još svom tlu tretiraju kao smeće. Pardon, kao one koji moraju trpiti takvo loše stanje ako žele biti u svojoj domovini, pričati svojim jezikom i stvoriti obitelj tu. To je danas cijena modernog domoljublja.
Ma ne, nije ovo grubo. To je istina.
Vremena su se promijenila i možda će naša država sutra biti obećana zemlja za nekog ko živi lošije i zaradjuje manje od nas...jer moramo i mi pokazati da to možemo, zar ne? ...ali činjenica je da tamo negdje postoji bolji život i za nas.
Ne zato što je more plavlje...možda ga i nema...ne zato što sunce više grije...možda tamo, baš tamo pušu hladniji vjetrovi...ali tamo...tamo negdje...čovjeka cijene više...cijene njegov život za početak. A onda u tom paketu dodje i cijenjenje svega onoga što taj život čini.
I zato, svaka čast svakom zidaru i svakoj kuharici i čistačici koji su otišli u bolje sutra za sebe i svoju djecu. Fakultetlije moje...učite nešto od njih. To u našim knjigama ne piše. I ne bojte se što ne znate jezik...naučit ćete...i oni su...ne bojte se što je tamo toliko velika navala ljudi i 'konkurencija' za radno mjesto...i njima je bila...i ne bojte se da će vam srce pući od tuge...sjetite se tete sa sredine priče...vremena su drukčija...ako ne može tu, može tamo, ako ne može tamo može negdje dalje...ali imamo izbor... Ovima koji nisu fakultetlije ne moram ništa govoriti, oni su to već prije nas shvatili.
...možda biti gastarbajter više i nije tako loša ideja.
..ljubin vas sve!
Nema komentara:
Objavi komentar