subota, 25. srpnja 2015.

Ptici je suđen let

(Iz moje skore knjige, vaša Brigita) 

Bila je preponosna za njega. Prezaigrana. Pretvrdoglava. Premoderna. Preživahna. Pretemperamentna. Preduhovita. Svega je tu bilo za njega 'pre'. Jednostavno...nije bila za njega. Niti on za nju. Njoj je trebao netko s kim će raširiti svoja krila i letjeti u visine a njemu netko s kim će moći gledati kako drugi lete. Jednostavno...nisu bili jedno za drugo. 
Ona na pozornici svaki dan. On u publici. Ona na sceni. On u pozadini. 
...I možda bi sve i funkcioniralo, našlo svoj balans, da mu nisu zasmetala svjetla pod kojima je ona i pokušao joj odrezati krila.
***...Ptici je prirodno da leti. Hoda ona po zemlji ali u njenoj prirodi je let. A kad pticu držiš u kavezu i učiš je životu bez leta...sve i da te posluša, to nije to. To više nije ona. Tu više nije sretna. A sa tugom i sjetom u očima, nitko nikoga zadržao nije i dobio sreću i ljubav od njega.
Čovjek teži sreći a ptica slobodi.
Ptica neće zaboraviti letjeti. Nee... Samo će brže i jače poletjeti i pobjeći kad iz kaveza izađe. Kad se prepusti nekome tko voli njezin let i krila. Nekome tko joj se divi zbog njezinih visina. Raduje. Potiče.
***Pticama je suđen let. Ako to ne znaš ili ne možeš podnijeti, radije ih gledaj i divi im se iz daljine. I to je bolje umjesto da se boriš protiv prirode.
Priroda uvijek pobjeđuje! Tako je bilo i tako je. Oduvijek. .
...vaša Brigita heart emoticon

Nema komentara:

Objavi komentar