Podstanari bez para

Po tko zna koji put, i danas sam čula kako banka izbacuje jednu obitelj na ulicu...neplaćeni kredit i to je to. Svako malo isto. Naježiš se kad vidiš hrpu nekome bitnih stvari na gomili kao smeće, ljudi se tresu ne znaju kud će...
A šta je sa privatnim stanovima, stanovima koje iznajmljuju obični ljudi? Šta kad obični ljudi počnu glumiti banke i bez milosti izbacuju ljude na ulicu?
  Kad imaš stan, i iznajmljuješ ga, velika je odgovornost i rizik na tebi. Koga ćeš primiti u stan, hoće li ti iskidati stvari, hoće li ga uništiti, hoće li plaćati račune ili ti nabiti dugove...nije ni to lako. Ali sada ću stvari analizirati s one druge strane. Žao mi je tih ljudi.
Ovo što se događa svakodnevno od strane banaka i ovršitelja u njihovo ime kad zbog neplaćenih rata kredita ljude doslovno deložiraju...ništa više nije trauma od one koju si neki privatni iznajmljivači daju za pravo raditi ljudima koji su podstanari u njihovim stanovima. Šta kad se desi da ljudi u podstanarskom stanu ostanu bez para, bez primanja, bolesni ili ostavljeni i nemaju od čega platiti stanarinu a nemaju kud ni sami a kamoli sa svojim stvarima? Šta se tad događa? Tko štiti prava tih ljudi? To je kao ok jer ispadne...podstanar je, siromašan je očigledno pa Bože moj, može ga se i ponižavati, maltretirati...užas!
Danas za biti podstanar moraš imati više para mjesečno od onih koji su u svome stanu. Biti podstanar je skupa kategorija življenja. Nekada ljudi valjda nemaju izbora, nekada su pak mladi i tek na početku samostalnog života...nebitno je sad to...
Ne pričamo o onim podstanarima koji uništavaju tuđe stanove već o sasvim dobrim ljudima koji jednostavno ostanu bez novaca. Nije stanodavčeva briga kako će on dalje ali koliko ste bili svjedokom toga da si taj isti stanodavac daje za pravo da maltretira te jadne ljude, da ih ucjenjuje i prijeti im?
Nedavno sam čula jednog čovjeka koji je slovio za relativno kulturnog gospodina a pretvorio se u zvijer kad mu podstanari nisu platili stan. Ne znam sve detalje, ali radilo se o mladoj obitelji koja je ostala bez posla a samim tim i bez izvora prihoda i iako su imali najbolje namjere nisu lako nalazili posao...što je u današnje vrijeme uobičajeno, mnogima jednako dobitku na lotu i to one 7!
Koliko znam, par mjeseci nisu mogli platiti stanarinu ali su plaćali režije i u dogovoru s njima da će kako se momak ipak zaposlio, od kredita vratiti dug, jer je plaća bila valjda mala i tek dostatna za hranu...a kredit je trebalo počekati dok se ne ostvare uvjeti za njega. Prekomplicirano zar ne, ali ne bira čovjek uvijek sve i kako. Međutim, valjda su se vlasnici stana predomislili i nakon što je obitelj platila zadnje režije i ostala bez kune, oni su ih izbacili na ulicu. Užasna situacija! Pa gdje će ta obitelj? Otišli su kod prijatelja ali tu nije kraj agonije. Tu ustvari počinje priča koja me nagnala na pisanje ove teme.
Vlasnici su momku dolazili na posao s nekim likom prijetiti da će ga naći i da se neće dobro provesti ako mu ne plati, supruzi koja ne radi su isto prijetili preko njega. Čak su unajmili nekoga da je prati a na to mi se digla kosa na glavi, kako meni tako i svima kojima sam ovo ispričala...joj kako je moj drugar rekao...ufff, drži me da ga ne uhvatim (smijeh), prijetiti ženi jooj!
Kad su im saznali prijatelji, naravno, umalo je izbio skandal jer ja sam se nabrijala od same pomisli na tako nešto, kako ne bi njihovi bliski...nitko na to ne ostaje hladnokrvan, ipak oni su pokušali smiriti strasti i prijavili su ih za početak advokatu(vjerojatno i policiji) i agenciji koja im je iznajmila stan. Pokušali su ljudski sklopiti dogovor i ugovor.
Kad su izašli iz stana iako su istjerani, ostali pri tome da će im platiti kad budu mogli ali su vlasnici počeli sa prijetnjama i sad je pitanje kako će to kad su se umiješali brojni ljudi sa strane završiti. Nadam se ljudski. Suludo! Da, svega ima.
Čula sam i da su vlasnici stana znali prodati stan u kojem su podstanari i doslovno u roku par dana izbaciti podstanare van. Bez pripreme i najave! Samo van. I još bi tražili da im se plate režije do kraja mjeseca pri odlasku! Sorry, pa iako si izbačen zar nisi čuo za must have te situacije...nemoj sad razmišljati gdje ćeš, nemoj razbijati glavu tražeći novi stan sa normalnim vlasnicima, lokaciji koja ti paše...hello, prvo razmisli šta trebaš učiniti za ove koji izbacuju...to je bonton pri izbacivanju. Ti neupućeni! (smijeh)
Čula sam i za podstanare koji su se sa svim gore navedenim sličnima vlasnicima gadno obračunali. Stradavale su obitelji. Nezgodna je to situacija.  I nimalo smiješna bez daljnjeg.
Ljudi valjda idu na povjerenje. Ali nitko ne zna šta će se desiti. Život piše svoje priče. Ljudi ostaju bez izvora prihoda, to se događa stalno. Ali šta tad?
Čula sam za brojne studente koji su ostajali bez roditelja i stvari su im završavale u smeću sa prijetnjama.
Čula sam za ljude kojima su uspomene bacane, dokumenti, garderoba...jer kao da u tom trenu kad ne plate, sve u tom stanu postaje vlasništvo vlasnika stana, čak i najintimnije stvari od podstanara, i on sebi daje za pravo raditi šta god hoće.
Znala sam i da su osvete podstanara padale zbog toga. Čuje se svašta...
Na svu sreću, znam i za one dobre slučajeve kad se ljudi nađu, ljudski dogovore i ljudski nastave bilo s razlazom bilo ostankom ali budu ljudi.
Znam za ljude koji su išli na uštrb sebe, oprostili dug i razumjeli. 
Znam za one koji su čak i duže čekali da se ljudi snađu jer su im bili dragi i koliko znam i danas žive kod njih. Znam i za one koji su čekali godinama novce i da su im ovi, kad su bili u mogućnosti iako nakon dosta vremena vratili, iako su se vlasnici stana već bili pomirili s tim da neće. Ali jesu. I to zato što su bili ljudi i jedni i drugi. 
Prijetnje silovanjem, fizičkim nasiljem, slanje prijetećih poruka i slično...
...banke ne uzimaju baš i ljudski život sebi u ruke doslovno kad istjeruju zar ne? A već je to što rade nehumano.
Šta onda sa ovima koji misle da to mogu zbog činjenice da imaju stan koji iznajmljuju? Jedno je izbaciti ljude van. Ok, imaš pravo, tvoj stan. Ali prijetiti? Zlostavljati? 
Teško da se na te prijetnje ne uzvraća. Uvijek se uzvrati, zar ne? I stradavaju oni koji uopće nisu krivi. Nitko ne bi trebao.
Je li to sve potrebno? Nezgodno je reći šta učiniti, ali jedno je ipak potrebno. Biti čovjek. Ne samo zato što i tvoja obitelj sutra može nastradati, i ne samo zato što ne znaš ni šta tebe sutra čeka, već zato što je to jednostavno ljudski. 
Čovjek koji nema pare ne može ih izmisliti, neće mu ih zlatna koka snesti niti ima izbora. Jednostavno nema para. Da li mu zbog toga treba prijetiti, lišavati ga dostojanstva i glumiti barabu? Šta ako on postane baraba ili ima barabu koja će ga obraniti...gdje je tu kraj?
Ako netko nema novce a dobar ti je čovjek bio do tad...zar nije ljudski ga razumjeti, sačekati? Dogovoriti se? Mislim, može svatko kako hoće ali mora snositi odgovornost za to što čini. Ako naudi, mora bit spreman da će mu se kad tad vratiti. Ako istjera, teško da će mu ovaj više imati želju platiti...svašta čovjek može ...
   ...Ali ljudi...svima se može desiti ono što misle da nikad neće. Triba bit čovjek. 
Nekom drugom prilikom ćemo o pravima vlasnika...ovima je sada teže, zar ne? Razumit ćete.