srijeda, 15. listopada 2014.

Kad se smijete predomisliti?

Kad se smijete predomisliti u vezi nečega što radite ili želite raditi?  Pa možete sad...sutra...za koji dan, godinu...na samrti... Malo se šalimo ali u razgovoru s jednom osobom...pričali smo o preispitivanju jednog mu kolege da li studiranje na tom faksu ima smisla...rekla mi je- pa da, normalno je da se čovjek preispituje na početku, ne na kraju.
Samo sam se nasmijala. To mi je bilo tako simpatično smiješno, i ma koliko moglo biti površno to je ipak samo znak kako svi, ama baš svi, imaju vlastita "ograničenja" u vezi razmišljanja i vjerovanja u neke stvari (koja se dakako daju promijeniti).
Um ne miruje. Um stalno razmišlja i nešto "mozga". To mu je u prirodi, kako bi rekli mudri ljudi. Preispitivanja se odigravaju svakodnevno. I to je normalno. ...Kad god se pojave, pojavila su se s razlogom.
U svakoj dobi, na svakom stupnju možete od nečeg poželjeti odstupiti, neću reći odustati jer to nije odustajanje. Odustajanje nije odstupanje od jednog i promjena smjera kretanja u nekom drugom pravcu (cilju). To je samo mijenjanje smjera ili puta. I kako na to možete pomisliti i o tome razmišljati bilo kada, tako možete i u bilo kom trenutku to i učiniti. Cijeli život imate pravo na to. Jedino što morate imati je hrabrosti i vjere u sebe. Jer bez vjere i ljubavi prema sebi, mučit će vas sumnja u vlastite postupke. A ako krenete u promjenu i stalno se previše zapitkujete...znači morate biti i odlučni. Možda ćete imati potporu okoline možda ne, ali to ne smije biti razlogom nastavka ili ne provođenja vaše odluke.
Bit svih tih preispitivanja jeste da s vremena na vrijeme baždarite svoje potrebe i želje, da vidite gdje ste i šta dalje. Bit je i osluškivanje smisla. Sve što čovjek radi, s vremena na vrijeme, mora proći ponovni proces spoznavanja zašto je to i započeo i da li sebe sad vidi u tome takvome kakvo je. Inače, kako bi znao je li sretan, uspješan, zadovoljan i da li prati svoj put? Onaj unutarnji osjećaj je uvijek mjerilo.
Slijediti svoj put ne znači hodati njime kao s glavom u borši već naprotiv, biti svjestan toga zašto i zbog čega. Svog motiva i strasti. Volje i ljubavi.
Preispitivanja su nužna i dobra ako na njih gledate kao na nešto normalno i prirodno.
Ona nisu cilj puta već samo pomoćno sredstvo kojim se služite na njemu. Isto tako, možete se oglušiti na svoje osjećaje, potrebe i želje. Možete nastaviti raditi nešto automatski, po stavu da je kasno za mijenjanje...VI MOŽETE SVE.
VI BIRATE I ODLUČUJETE, MA KOLIKO NEKADA MISLILI DA JE DO DRUGIH ILI SPLETA OKOLNOSTI. 
VAŠ ŽIVOT JE U VAŠIM RUKAMA! 
Ljubi Vas Vaša Brigita

Nema komentara:

Objavi komentar