srijeda, 29. listopada 2014.

Roditeljska ucjena za ljubav

(iz moje skore knjige)
  Šta kad vas roditelj ucjenjuje za ljubav ako ga ne poslušate?  Vidjela sam mnoge nesretne mlade pa čak i stare ljude koji cijeli život pate jer od roditelja nisu dobili blagoslov ili bar slaganje u vezi njihovih odluka pa su ih se roditelji jednostavno ‘odrekli’ a oni svoj život žive u stalnom preispitivanju jesu li pogriješili, nesigurnosti, lelujaju od bijesa do tuge, da bi s vremenom s grižnjom savjesti ili ogorčenosti i nemogućnosti prihvaćanja situacije, uništili svoj život i često obitelj koju zasnuju. 
Kako to ipak ide kod nas na Balkanu, to je bila najgora kazna za ‘neposlušno dijete’. odreći ga se javno, da svi znaju, ‘preko novina’. Užas! Za nasmijat se od muke, ništa drugo. Kažu da se s godinama teže mijenjaju stavovi i šta učiniti da nešto promijenite ako ste u zrelim godinama? 
Pomiriti se s tim. Oprostiti sebi i njima.
Pokušati šire razmišljati o životu i shvatiti da vas zbog toga nisu nevoljeli već da su se ponašali u skladu sa onim što su znali u skladu sa svime oko sebe i vi za to niste krivi. 
Voljeli su vas jedino kako su znali, tako. 
Stvari nisu tako jednostavne, i ne ide to tek tako. To je istina ali život je prekratak da se pozivate na to i jadikujete. Možete, ali gubite svoje vrijeme i život.
U svakom slučaju, koliko god godina imali, imate dva izbora,  ili ćete se izdići iznad toga i shvatiti da to ponašanje nema veze s vama, niti je odraz vaše dobrote ili ne, već dio problema koji vaš roditelj tko od zna kad vuče za sobom ( To morate razdvojiti od kriterija kojima vrednujete sebe) i nastaviti po svom jer znate da na to imate pravo ili ćete se pokunjiti i uraditi po njihovom. 
U svakom slučaju, izbor je vaš, kao i odgovornost koji god način da odaberete. Mislim da nema krivog, u svakom ćete naučiti ono što morate. Jedino je šteta ne samo vremena koje je prošlo, ok, šta je bilo bilo je, idemo dalje, već je šteta vremena koje dolazi i današnjeg dana ako ćete ga uništiti kriveći sebe ili njih. 
  Znači, poslušnost i poštivanje (u odrasloj dobi) nisu sinonimi. Imate pravo na svoje odluke i svoj život.
...Ako vas mnogo boli to što su bili takvi kakvi jesu, zalječite se sami, dajte sebi ono što vam oni nisu dali. Ne im se svetiti ne sebe uništavati već stvoriti život kakav želite. Vaš raj, vašu oazu...kužite? 
Roditelji su kao vi, samo ljudi, sa toliko godina koliko su imali i imaju, radili su najbolje što su znali ili jedino što su znali, i možda rade i danas, i stavite točku na to. Oprostite i otpustite. Ok, možda će potrajati dok ne ‘stanete na vlastite noge’ po tom pitanju i stvari ne posložite kako želite ali polako, vremena ima, cijeli život je pred vama bilo da imate 20 ili 60, vaš život je pred vama, toliko vremena koliko je ali vaše je...i mjesto gdje vi možete mijenjati stvari. Već s time što ste nešto spoznali učinili ste puno. 
Voljeti nekoga je jedno. Poštivati ga, drugo. A živjeti svoj život po svojim pravilima je nešto treće. Svatko ima pravo na to. Prihvatite ljude kakvi jesu i okolnosti kakve su bile. Ne sudite ni sebi ni njima. I probajte se smijati, smijati svemu pa i onome što vas boli. Kad se jednom nasmijete svojoj boli, ona više neće imati moć nad vama. Tako je i sa problemima, nesuglasicama. One možda ostanu takve kakve jesu ali bitno je da se vaš pogled na to promijeni  na bolje za vas! 

Nema komentara:

Objavi komentar