BATALI MIJENJANJE DRUGIH

  (Iz moje skore knjige, Vaša Brigita)

  Koliko čovjek mora biti 'glup' da se uporno vrti oko jedne te iste stvari koju ne može promijeniti, i koliko treba biti pametan, da ne kažem snažan, da to shvati i prestane?
  Jedna od, usuđujem se reći, 'najglupljih' ljudskih osobina je upravo baš ta- upornost koja nema nikakvu konstruktivnu svrhu i učinak, a upotrijebljena je za mijenjanje drugih. Rezultat su samo bijes, ljutnja, patnja...jednom riječju, frustracija koja traje i gomila se, i mora se priznati da ju žene velikim dijelom posjeduju. I to najčešće u ljubavnim odnosima.
Koliko ste se puta i sami našli u situaciji da od nečeg ili nekog, pokušavate napraviti nešto što nije? Poboljšanu i bolju verziju za sebe. 
To je ono očekivanje da ako imate sve sastojke za savršenu tortu, da torta mora ispasti savršena. Ma ne mora! Unatoč svim prisutnim sastojcima, za sve treba i malo 'one čarolije'. Kako za tortu, tako i za odnose.
Najgore od sveg je ako čovjek dobro ne raspoznaje svrhu nečega u svom životu. 
Bez obzira na zaljubljenost, postoje oni ljudi koji trezveno i hladne glave znaju šta je šta, i šta sa time mogu, a šta ne. A postoje i oni ljudi koji od svega u svom životu očekuju savršenstvo ili da je baš onako kako su oni zamislili, i onda sami sebe pošteno izmuče pokušavajući da ono što to nije, to postane. Pa tako žene svoga dragog koji možda nije za njih, uče, savjetuju, oblače i preoblače, daju mu natuknice kako i šta... Pa pokušaju ovako, pa pokušavaju onako...i onda kad nalete nakon svog truda opet na njega onakvog kakav on zaista jeste, kad ga opet u nekoj situaciji čuju, i to sve ono što one uporno ne žele da on govori, kad ugledaju ponovno neku njegovu osobinu koju bi najradije da on nema, rasplaču se, razbjesne i pate. I umjesto da nakon jedan, dva, deset puta shvate šta sebi rade i da to nije dobro, one nastave. Nastave s pokušajima, nastave s opravdanjima njega i njihovog odnosa, i sebi i drugima... sve dok ne postanu ogorčene na njega, djecu, i cijeli svoj život, jer su ostale u toj priči i dale sve od sebe a nitko im nije rekao hvala i nitko ne cijeni njihov trud i žrtvu. Bivaju nesretne i bijesne...
Ajmo ispočetka. Znači, ma koliko željeli da je nešto ili netko onakvo ili onakav kakvo bi nam bilo bolje da je ( jer bi nam uštedjelo vrijeme, trud i prolazak kroz neizvjesnost iskustva novoga, i još bol i bijes zbog propuštenog vremena i uloženog truda sa starim) stvari stoje ovako...kakvo je, takvo je!
Bez okolišanja, bez previše razmišljanja, bez zanosa... osoba je takva kakva jeste i život s njom je takav kakav je. Daleko od toga da se nešto ne može popraviti, ali to moraju željeti, htjeti i činiti obje strane.
A obično to ne ide tako, jer ova druga osoba to obično doživi kao pritisak, i na samu pomisao i spomen pokaže revolt, i u konačnici imate dvoje ljudi koji bježe kad god mogu jedno od drugoga ali često zbog okoline i društva ostaju u tome iako više ni jedno ne uživa u tome.
Nekada su druga vremena bila, bitnije je bilo uklopiti se u sredinu iz koje si, nego biti sretan.
Ljudi bi to kompenzirali. "Loš brak...malo borave skupa...on ode i nema ga a ona doma ima svoj prividni mir. Vrijeme koje su bili skupa obično prođe u svađi ali tu su gdje su, ne daj Bože da se razvedu, šta će reći svijet. Od čega će ona hraniti djecu, gdje da se vrati kad možda ima brata kojem ostaje sve kao nasljedniku... ona bi bila sramota za obitelj, a on opet ne bi imao skuhano i oprano i tako su oni u dugom braku i trpe se.
Poslije su im njihova djeca kriva što je tako, jer često se govorilo da se radi djece ostajalo u tom braku"...i priča nema kraja. Nitko pametan.
Da se razumijemo, ni sa svim današnjim spoznajama nećemo ni mi biti netko tko je otkrio toplu vodu. Samo kad već postoje znanje, spoznaje, izbor, zašto ljudi i danas toliko bježe od promjena?
Zašto svima nedostaje hrabrosti? -Zato što i dalje većinom ni djeca tih istih roditelja nemaju njihovu podršku i potporu da bi nesto promijenili. Zato što će mnoge od tih majki i danas reći svojim kćerima-svugdi je tako, šuti i trpi, a očevi svom sinu -ma nek' ti rodi djecu i dobro kuha...jb ćeš sa strane.
  Bit cijele priče, uz sve digresije koje putem dođu, je da nikoga ne možete niti trebate mijenjati i ISTO TAKO, VI STE ZADUŽENI SAMO ZA SVOJU SREĆU. NE TUĐU. 
SVAKI ČOVJEK JE AKO JE ZDRAV, ODGOVORAN SAM ZA SVOJ ŽIVOT.
Nisu sve priče koje nam se dese, s istom poukom za nas. Neke dođu samo porad nekih lekcija koje moramo naučiti, svladati..i idemo dalje. A taj korak je najteži za većinu. Nema tu 'tko je kriv, nema tu zašto meni, zašto tebi'. Isplači se i izjadaj kao žrtva onoliko koliko ti treba, ali istina je takva kakva jeste.
Možeš sam sebe 'zakopati' u nečem lošem i odreći se svega dobroga što je trebalo doći.
Možeš ostati i možeš otići. Imas izbor ma koliko to izgledalo drukcije i imas pravo na njega.
U redu je htjeti da nešto bude bolje. U redu je truditi se. Ali u redu je i pomiriti se sa time da ti se nešto ne sviđa, ne donosi dobro i izaći iz toga i biti u onome što ti više odgovara.
Muškarci su odrasla bića i ne trebaju majku u ženi da brine o njima i cijeloga života ih odgaja i preodgaja. Muškarci su u današnje doba isto tako samostalna i snažna bića koja žele imati sretan život. I sa onim s kojima ti se poklapaju pogledi na život, moralne vrijednosti, afiniteti i seksualna komponenta, možeš ostvariti lijep odnos.
  Ako se želiš ostvariti kao žena, kao osoba, onda ti treba netko s kim ćeš moći rasti a ako se već odlučiš na mijenjanje drugoga, onda prihvati da je to tvoja odluka i da sama snosiš odgovornost. Nemoj okrivljivati niti njega, (jer mogla si biti s drugim), niti djecu, (jer ona nisu tražila tu žrtvu od tebe a sve da i netko jeste!), niti 'svoje' (jer su te natjerali u taj brak). Sve je tvoja odgovornost. Zvuči grubo, ali tako je. Jer ma koliko ta istina grubo zvučala, još je grublja stvarnost življenja iste.
Ako želiš da je nešto bolje od onoga šta jeste, pomaži bolesnima, siromašnima, educiraj se, radi nešto. Uredi dom da je ljepši. Ali prihvati da su ljudi takvi kakvi jesu. Pa i on. I s tim si ili sretna i zadovoljna ili nesretna i mrzovoljna. Umjesto da od nečeg stvaraš ono šta nije, a ne da ti se plesti džemper ili raditi neki drugi ručni rad, nađi onoga koji ima baš te osobine koje želiš. POSTOJI GOTOV 'PROIZVOD'. Bez kenjkanja, bez plakanja, bez grintanja...rez.
ILI UZMI ŽIVOT U SVOJE RUKE I SAMA BIRAJ ILI OSTANI I PATI. Samo nemoj reći da nije pravo vrijeme, jer bolje od ovoga za promjenu ne treba.
Nigdi ne piše da netko nekoga mora trpiti. Ni on tebe ni ti njega. Ako si i vjernik, baš zbog toga bi trebao cijeniti život i ne činiti samom sebi loše.
Neće te Bog manje voljeti ako kreneš dalje. Plus da, svatko ali svatko ima pravo biti s nekim tko mu odgovara. Ma kako da su te učili, ma kako da su tvoji majka i otac živjeli, ma kako da si mislio da trebaš...imaš pravo biti sretan! Imaš pravo birati s kim ćeš, da li ćeš, koliko i kako živjeti. A puno je ljepše biti s nekim doma s kim uživaš, nego s nekim tko ti stvara grč u želucu.

...Sve Vas ljubi Vaša Brigita!