Partner kojeg su svojim brakom 'uništili' njegovi roditelji

(odlomak iz moje skore knjige, vaša Brigita)

  Odrasli i zreli ljudi svoje odnose ne grade na principu odnosa roditelj-dijete. Medjutim, sve više primjetim oko sebe takvih simbioznih odnosa. Oboje s nekom problematikom, a ruku na srce, svi imamo nešto, ali ni jedno iz toga ne izlazi, samo kukaju i žale se na onog drugog. 

Nezreli muškarac koji se s partnericom više svadja nego seksa i stalno radi nepodopštine ne bi li ga ona stalno imala razloga kritizirati a kad je dobar pogladiti po glavi i pohvaliti, je čovjek kojeg je sjebala vlastita mater. U samom startu nije kriv on. Kao dijete nije mogao na to uticati. Velika je vjerojatnost da je majka imala jako loš odnos sa mužem i da ga je pred sinom isto tako kritizirala, omalovažavala i isto tako nesvjesno djetetu usadjivala princip ponašanja i preveliku odgovornost da on ne bude takav PREMA NJOJ. U biti, od njega je radila zamjenskog muža. To nema veze sa razmaženošću, povladjivanjem i privrženošću majke i sina. To je problem loših odnosa i brakova u kojima su ta djeca odrastala. Nisu od koga imala naučiti kako se normalno ponašati, nisu imali od koga naučiti kako zdravo komunicirati, kako zdravo riješavati probleme, i na koncu nisu imala primjer zdravog odnosa koji mogu 'oponašati'. S druge strane, takve nezrele djevojke u partneru traže da ih se stalno spašava i ponaša se prema njima kao da su male djevojčice jer njihov tata je njima bio heroj. Nisu naučile kako se pouzdati u sebe pa to u muškarcu traže.

Veza s takvim partnerima ako se dvije 'patologije' poklope može funkcionirati dovijeka. Disfunkcionalno, ali ta disfunkcija ih hrani i nadomješta prazninu iz djetinjstva. 

Postoje ljudi koji toga postanu svjesni a u isto vrijeme ne žele takvu simbiozu za svoj budući život te odluče raditi na sebi i mijenjati to. U svakom odnosu se morate izdići iznad emocija i objektivno sagledati sebe i partnera. Umjesto dugog zajedničkog života ispunjenog frustracijama treba tome dati rok i naći si onoga tko će s vama graditi sadašnjost kakvu oboje želite a da ste pritom sretni i zadovoljni.

Ti ljudi nisu loši ali ako sami ne shvate svoj način ponašanja, i ako u tome ne vide ništa loše, postaju problem prvo za partnera potom za dijete. Jer nikada se ne popnu na sljedeću razinu razvoja već nastave cijeli život funkcionirati na razini djeteta i cijelog života su 'emotivni teret' drugoj osobi. Nisu sposobni kod partnera izazvati poštivanje.  Seksualno ih  ne mogu zadovoljiti jer nije da su oni aseksualni već sa partnerkom vrlo brzo počinju funkcionirati kao sa majkom. Rade nepodopštine, prkose, inate se, sve ne bi li ih majka iskritizirala. Oni, da se razumijemo, majku puno vole ali kako su naučili da otac iskazuje ljubav prema njoj a ona je to trpila i prihvaćala, tako rade i oni danas u svom odnosu sa svojom novom 'majkom'. Time su zadovoljili i majku i oca u sebi. Seks s partnericom imaju ili jako rijetko i to samo jer se od njih očekuje da stvore obitelj ili je on jako nekvalitetan koliko god čest da je. U biti oni vam uvijek izvan te veze traže simpatije kao i kad su živjeli s majkom. Svoju partnerku ne znaju zadovoljiti i uglavnom je smatraju odgovornom za sve u zajedničkom životu a kad nastupe svakodnevni problemi  prozivaju je krivom jer od majke se očekuje da sve riješi to nije radio otac u njegovoj prvoj obitelji i on samo oponaša. Oni nisu tu za njene probleme niti znaju biti podrška i potpora. Najviše što mogu dati je da su fizički tu. To su uglavnom prilično dobri ljudi na prvu, vječiti dječaci koji se trude svidjeti svima. Ne podnose dobro kritiku, odgovornosti, svadje. Često su 'mirni' i time provociraju emocije kod partnera a u isto vrijeme kad 'puknu' tom količinom agresije često naude sebi ili drugima. U djetinjstvu se nisu naučili kako se nositi sa emocijama niti šta se od njih očekuje kad odrastu.

Majke su bile prezauzete problemima s njegovim ocem i to dijete 'nisu uspjele' odgojiti za sebe samoga. Medju njima isto kao i svom ostalom populacijom, postoje brojni gejevi medjutim oni to nikada ne bi priznali i oženit će se bilo s kim ne bi li prije svega bili s nekim a sa brojnim švrljanjima koja su najčešće potpuno brzopasna i svode se na gledanje i li pipkanje svega oko sebe, pokušavaju zakamuflirati svoju homoseksualnost. Oni će pod svaku cijenu tražiti bilo koga samo da nisu sami jer prije svega trebaju nekoga da brine o njima. Samoću nikako ne žele. Nemaju razvijene kriterije i bili bi sa bilo kim, ali su u isto vrijeme jako kritični prema svima. Čim se smjeste u vezu jako brzo nastavljaju svoje staro ponašanje jer dalje od započeti vezu ne znaju. I stalno se vraćaju na početke.

U društvu ćete ih obično prepoznati kad im ni jedna s kojom su bili ne valja, svaka je bila za nešto kriva i oni su vječite žrtve. Medjutim, unatoč svim problemima, partnerku nikada ne bi oslobodili njih samih. Kad pogriješe, ako se ne uspijevaju izvući s lažima (jer je njihov otac uvijek lagao) onda se pretvaraju u malo nevinašce sve da bi majku oraspoložili i dobili njeno odobrenje. Tako su vidjeli da se i njihov otac ponašao kad bi pogriješio. A onda kad dobiju oprost, opet ispočetka. Ti ljudi su cijeloga života problem kojim se njihov partner mora baviti. Oni vole svog partnera ali ne znaju se ponašati bolje od onoga kako su naučili i često su zbog toga nesretni i tužni, stalno nezadovoljni i bijesni. 

Iako rade, to im nažalost bude jedini vid samostalnosti i na poslu obično su niže rangirani bez obzira što imaju predispozicije za više ali ostaju poslušni radnici koji se boje autoriteta i šefa kako ne bi 'nadmašili i u isto vrijeme naljutili oca'. Na poslu njihovi sinovi nikada ne postanu ti autoritetni šefovi. Obično strepe od šefa i sa kolegicama pričaju ženske teme. Nemaju puno muških drugova a ono što imaju nikada ih ne smatraju konkurencijom. 

Tu nastupa problem iz odnosa sa njim koji ga nikada nije 'doživljavao' i uskraćivao ga je za ljubav kao i majku. Ustvari, njegova ljubav bi bila nagrada ili već samo prisustvo pa makar i loše po njih je smatrano činom ljubavi.

Otac koji je previše izbivao iz svoje kuće i obitelji, nikada zaista nije bio prava uzorna očinska figura i osim što je donosio plaću u ničem drugom nije sudjelovao. Vjerojatno i danas živi kao momak i radi nepodopštine svojoj supruzi i ne smatra se ocem sinu već vršnjakom, pa skupa s njim 'lovi njegove vršnjakinje' i time mu nanosi još veću 'bol'. On kad je i bio kući nije sebe doživljavao kao muža i oca. Oboje su se zbog toga osjećali zakinuto te su razvili obrambene mehanizme. On je i u svojoj obitelji nastavio ono kako se ponašao dok je živio sa svojim roditeljima te kao otac nikada nije pratio ni znao na kojem je nivou razvoja njegov sin, a u isto vrijeme nije bio ni pravi muž jer je njegova žena prije svega tu bila da mu osigura topli dom kao i majka mu, skuhano i oprano. Povremeno su imali seksualne odnose ali sve reda radi jer vani bi se sa drugim ženama igrao seksualne igrice kao da mu to nije bilo dopušteno sa vlastitom ženom što je i logično jer je nju stavio u ulogu majke koja se brine o svemu, radja i odgaja a on živi kao njen sin. 

Sinovi takvih očeva obično budu nježniji i preosjetljivi a ustvari su samo nesigurni. Od oca su naučili potpuno krive za sebe obrasce ponašanja pa u svojim vezama obično imaju puno problema i situacija koje ne znaju kako riješiti. 

Uvijek se prikače za bilo koju žensku ne bi li s njom mogli pričati o svemu što ih muči kao što su sa majkom i vječito su zaljubljeni u nekog i to u iluziju o nečem ali bitnije od realizacije te zaljubljenosti i ljubavi im je maštanje o tome i imati o čemu pričati s majkom. 

Ti sinovi nikada neće postati, ako se ne promijene, 'pravi muškarci'. Žene im obično s vremenom nadju partnera koji će ih seksualno zadovoljavati ili emotivno razumjeti, i prerastu ih. U najvećem broju slučajeva ih ostave zbog nekog drugog. I time izazovu jaku povredu i bol djetetu u njima koje ih izvrijedja kao dijete ali u isto vrijeme im učine uslugu jer oni dobiju temu u kojoj su žrtve a na osnovu koje traže novu žrtvu sebi. Partnera koji će se sažaliti, koji će ih žaliti i spašavati iz dvorca patnje i nepoštenih žena oko njih...ustvari...spas iz braka njegovih roditelja nesvjesno.

To je idaelno za djevojke koje žele takvo dijete u partneru.

I za one čiji karakter zahtjeva da su vječne žrtve. One su žrtve zbog njega takvog a on zbog nje takve.  Ustvari, to i nije daleko od istine jer oboje i jesu na neki način žrtve. I tu bol vuku iz djetinjstva. Idealna veza za one koje žele samo brak i krov nad glavom. One koji od toga i misle da ne zaslužuju više. Udaju se za njegovu titulu, imaju njegovu plaću a on eto nije 'nenormalan', oženio se, napravio čak i dijete. U svakom slučaju...ni seksa ni razgovora...ali nekima to i ne treba u vlastitom krevetu ni za vlastitim stolom, zar ne?

Najveći doseg vašeg životnog uzdignuća bit će upravo ovo što sam vam napisala. Prosvjetljenje kakav je partner promašaj i razina vaših frustracija zbog propuštenih prilika, dana živciranja i na koncu potrošenog vremena. 

  Ako morate živjeti s takvom osobom dok morate, jedini način da to preživite je da se bavite sobom. Svaki slobodni trenutak bavite se svojim stvarima, hobijima, radostima i s tom osobom držite odnos na razini koja vas ispunjava zadovoljstvom. Izbjegavajte teme koje ne želite koliko ne želite, a u svim situacijama koje su nesnošljive gledajte da sačuvate sebe. Ako vam je stalo do odnosa oboje ćete raditi na njemu. Ako se netko miri sa problemom, a takvi ljudi obično ne žele mijenjati ništa osim vas jer ne žele izgubiti vlastitu žrtvu koju 'muče' ...onda morate raditi na sebi i partnera ostaviti da sam uradi šta mora. Vaša odgovornost ste samo vi dok nema djece. Vi ste odgovorni samo za svoj put a ako su tu i djeca, opet gledajte da ni ona ne pate. Bolje dva sretno odvojena roditelja nego dva zajedno frustrirana...