Savršen brak

(Odlomak iz moje skore knjige, Vaša Brigita)

   Kako vi zamišljate savršen odnos, brak? Je li to nešto što sliči ljubavi Rachel i Rossa ili Bradu i Angelini? Ljubavi i braku Vašeg oca i majke, ili onom totalno suprotnom od njih?

Jeste li u tom dijelu svog života sve posložili kako ste htjeli ili radite na tome?
Mislite li da je bolje biti s nekim mada to možda i nije najbolje za vas, ali se bojite biti sami i mislite da je kasno za promjene, ili 'režete' kad ne valja i idete naprijed?

  Gledam oko sebe brojne parove i sasvim je jasno da su se stvari promijenile u odnosu na ono kako su nekad parovi živjeli. Ruku na srce, meni se čini da je danas to ipak bolje nego prije. Ljudi imaju izbor. Nisu osuđeni na ostanak niti trpljenje lošeg. U svemu dobrome, što je to pravo na slobodniji izbor donio, postoji i ona mogućnost da čovjek pretjera pa ode u onu drugu krajnost. Ali nećemo sad o tome. Zadržat ćemo se na temi savršenog braka.ZNAMO DA SAVRŠENSTVO NE POSTOJI, ALI ISTO TAKO ZNAMO DA BEZ OBZIRA NA TO, SVATKO OD NAS IMA POTREBU ZA TIM SAVRŠENSTVOM. Fizički izgled, bezuvjetna podrška i potpora i oslonac u svemu... I muškarci i žene dođu do faze kad žele nekog posebnog, nekog za sebe... I sad kad taj netko bude tu, i vi ste tu, i nađete se u ljubavnoj priči...preskočite sve predrasude iz filmova...je li stvarnost puno drukčija od slike o kojoj ste maštali ili radite na tome da bez obzira što se možda i razlikuje od prvobitne, izvučete najbolje od svega?

U tom idealnom odnosu, živite li za sebe ili za vas?

Nije sve kako je nekad bilo, ali nije ni kako (dobro) može biti...kao da smo u nekoj međufazi gdje svašta može i ne mora. I u tome 'svašta i ne mora', za šta se vi odlučujete?
Je li savršen brak mjesto gdje vi možete dati najbolje od sebe ili najgore od sebe?
Je li vam to samo sigurnost koju izgradite pa svoj život nastavite živjeti bez te osobe, ili s njom gradite planove?

Puno je tih pitanja koja se nameću i svatko od nas bi na njih mogao na svoj način odgovoriti.
Nekad se govorilo da se suprotnosti privlače, ali ja bih odgovorila da mi je sasvim dovoljna razlika da je on muško a ja žensko. Ako s nekim mislite graditi život i ići u sutra ne opterećivajući se koliko dugo će to trajati, iako će romantičar u vama misliti dovijeka a realist dok valja, vrlo je bitno kakvi ste u kombinaciji. Nije nužno da slušate istu muziku, mada nije naodmet, niti je bitno da volite gledati istu vrstu filmova...budimo realni, život se bazira na puno više ozbiljnijih odluka nego gledanje filmova, ali opet, bitno je da se zabavljati možete zajedn, i da oboje u tome uživate. Osim zajedničke zabave, jako je bitno da su vam moralne vrijednosti usklađene ili da se putem usklađuju jer ako netko nešto smatra moralnim a drugi po tome gazi, jasno je da će oko toga biti puno neslaganja i u konačnici, netko će više patiti... te pogled na obitelj...ne samo moralnu stavku nje, niti zabavnu...već krucijalnu...kako tko od vas vidi obitelj, zajednički život i svakodnevnicu...Ne čarape, ne zahodska daska..već ono što stoji iza toga, ophođenje jedno prema drugom, briga oko potreba onog drugog, potreba da se sluša i čuje ono drugo...to je jako bitno. To donosimo iz prve obitelji. Odgoj. Naučeno. Ali bitnije od odgoja i naučenog obrasca funkcioniranja iz braka naših roditelja je svjesnost i spremnost mijenjanja sebe i tih starih, naučenih načela.

Da li ćete radi onoga kog volite mijenjati neku svoju 'lošu' osobinu ili ćete samo odglumiti da ste ono što niste da dobijete šta hoćete a poslije ćete osobu ostaviti bez toga što joj je bitno?

Jeste od onih koji prvo misle na sebe ili na drugog?

Bez ljubavi prema sebi nema ni zdrave ljubavi prema drugoj osobi.
Ako je brak zajednica koju gradite, jako je bitno da znate zašto. Zašto ga želite? Zato što je dio tradicije, nametnutih pravila, iz mode ili zato što s nekim koga volite, želite na taj način živjeti i graditi odnos?

Za dobar brak po meni, nije presudno da sve radite skupa, ali isto tako on neće biti uspješan niti izvorom sreće, ako vas veže samo krevet u kojem skupa prespavate.

Nikako ne smijete zapostaviti svoje želje, potrebe i osjećaje misleći više o drugoj strani, ali nikako ni zanemariti njeno radi držanja do svoga. 
Kompromis? Samo ako je on sredina zajedničkih želja. Pretrpjeti radi nekoga, žrtvovati se? Hoćeš, nećeš, to je tako, danas je tebi bolji dan, sutra njemu i ako je ta dinamika uravnotežena u davanju i primanju, na to ni ne gledate kao na žrtvovanje, ali ako se radi o konstantnom očekivanju nekog da druga strana popušta i čini ustupke, to samo vodi do frustracija.
  Svi imamo neku viziju svog života, braka, obitelji, odnosa. To je privatni i intimni dio nas.

Prošla su vremena kad se brak podrazumijevao i namještao. Prošla su vremena kad se u njemu ostajalo pod svaku cijenu. Danas se o ulasku u njega ili razmišlja dugo ili ne razmišlja uopće. Ali ako vjerujete u vječnu ljubav, koliko god ona trajala i ako želite imati takav odnos sa voljenom osobom, trebate dobro vidjeti vidite li isto osnove koje će ga činiti. U hodu se puno toga može naučiti i učiniti. Ne moraju se svi odgovori imati odmah. Naprotiv! Ali oko ulaska u brak treba razmisliti i biti svjestan tko smo mi i tko je ta druga osoba. 'Promijenit će se' -to razmišljanje je mnoge dovelo do patnje.

Najbitnije od sveg je biti načisto sa sobom, sa onim što mi hoćemo i želimo od života. Ne da se slijepo držimo dječjih fantazija, već da bi i dijete u nama i odrasla osoba bili zadovoljni u onome što imamo danas i onome ka čemu idemo sutra. Raditi na sebi i svojim osobinama.

I priuštiti si onoga tko na nama bitne stvari, gleda na sličan način. Tko vas neće upola razgovora ostaviti kad vam je najpotrebniji, jer to neće ni shvatiti, netko tko neće biti gluh kad mu pričate o onome što vas muči ili onome što želite. Niti onaj tko će vam cjelokupnu svakodnevnicu 'svaliti na leđa'. Te svakako ne ni onaj pored koga ćete biti uspavani seksualno.

Jako je bitno da držite do svog odnosa prema sebi. Tek tada ćete moći imati partnera koji će to isto raditi.
U brak se ne ulazi samo iz zaljubljenosti već se na toj zaljubljenosti ljudi upoznaju i grade dobru osnovu za sutra. Ili se jednostavno raziđu.

Nikad nije kasno. I nikad nije nepotrebno izaći iz nečeg lošeg ako vi to želite i hoćete. 
Isto tako, nikad nije kasno za imati onakav odnos, brak kakav vama odgovara i koji vam pruža ono što od njega očekujete. Sve ostalo nije brak iz ljubavi niti prema sebi, niti prema drugome. Sve ostalo je samo hod kroz život u nečem gdje prividno niste sami a u čemu gubite važan dio svega...svoje vrijeme, snove i osmijeh na licu...

...Sve Vas ljubi Vaša Brigita!